Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A i suton već se hvata po potocima i docima; postepence neosetljivo diže se naviše, dok ne posuriše nad njima i najviši visovi i sve se zaodjenu surom svjetlošću, koja je obavila i njihove tugaljive prilike i ogladnjelu
A bilo je i vrijeme, jer nad pučinom i kopnom pade rani jesenji suton, vrhovi posuriše, a u dubravama već je mrak; kuće i drveta uzduž obale pored koje plovimo mrkije se ogledaju u nemirnoj vodi.