Obradović, Dositej - BASNE
duše, oštra uma, i otmenog duha, ako ne ljubi pravdu, i ako se vsegda ne uči i ne prosveštava da je kadar ljude i potajne njihovih srca svitke i zapletke raspoznavati, on mora biti najprevareniji čovek pod nebom.
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
drevne u njima prošlosti ostatke, za uročice pod dečjim uzglavljem, za bosioke skrivene u krovu, za sebarki uzdahe potajne kad se o kraljevićima pričaju gatke, za njih što i u doba rata, kad im pod srcem ubijaju dete, trudnoću blagoslovenom
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
I uvek posle takve potajne pijanke vraćao bi se kući, i bivao još mirniji, poslušniji. Kao da se nije oženio i postao drugi, domaćin u kući.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
kao lisica s mudrinama, kao zec s brzinama. Ko ti zla mislio, zajmio ga bog niz potajne lugove da traži stare dugove; niti dugova naplatio, niti se doma povratio!
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
A ta moja ista molitva proishodila je iz trule, smrdljive i potajne ponirljive svetinjske gordosti. I, zaisto, nejma ti lukavije ni visokoumnije gordosti od svetinjske, ni opa|čnije
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Tim putem došle su onamo i orientalne potajne nauke, alhimija, hermetika, astrologija i kabalistika“. „Koliko se razlikovao sadržaj tih spisa od predmeta naših
Miljković, Branko - PESME
Ah što je lepo i opasno: cvetradicveta! Posveti gorkoj zvezdi uvrh leta Lekoviti rečnik bilja u uvali. Kroz potajne gore goren lek ti je. Da zemlju zemljom ljubiš vek ti je.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
je lek protiv crvenog vetra (ŽSS, 273). Bobice su lek od sičije (GZM, 4, 152; 12, 151). L. je inače lek od potajne groznice, i od zubobolje (GZM, 4, 152), i sastavni deo leka od katara i kašlja (ZNŽOJS, 14, 67).
Sok od istucanog n. lišća lek je od jehtike (Karadžić, 3, 222). Tej se pije kod potajne groznice, i kod menoragije (GZM, 4, 156). Kad bole oči, treba u njih zaliti »mirisa« (soka?) od n. (ZNŽOJS, 11, 268).
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Što je to što te nosi i podiže, koja je pri tebi mudrost, koje li su potajne skone i veštine, kako svoju meru imaš i prehodiš s pameću na jave i na snu od mesta do mesta a um ti se nikud ne