Upotreba reči potegoše u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Tu, baš na samom Mišaru, pogibe Sulejman, Kulin... Sukobi se s Lukom... I potegoše jedan na drugog kuburlije, ali slagaše. Oni potegoše sablje i Kulin skrši Lukinu sablju do balčaka...

Sukobi se s Lukom... I potegoše jedan na drugog kuburlije, ali slagaše. Oni potegoše sablje i Kulin skrši Lukinu sablju do balčaka... Kad se Luka vide na nevolji, on skoči s konja i pobeže u čestu.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

No tek što behu pošli, dublje, u neprijateljsku zemlju, potisnuše ih. Oni potegoše natrag, žurno, na Rajnu, pa je pređoše kod sela Dajnhajma, spalivši mostove za sobom.

Radičević, Branko - PESME

što bolje mogao, Al' kad vide da ne može tako, Domisli se, obrte inako, I naredi lažne glasonoše, Te na dušu svoju potegoše: E njen Gojko na ograšju pade, Al' se Cveta prevarit ne dade: „E pa dobro, dad' njegovu glavu, Da je vidim mrtvu i

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

odgovori mu Velja, i ode napred. Čim se svrši zbor, Gojko i Ljubica iziđoše, gotovo neopaženi, pa kao da ih ko goni, potegoše brzim koracima natrag u svoje selo... »Eto, i to sam videla! ... Vuče me neka nevolja napred, a osećam da ne treba ići.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

se tamo amo, dolazilo, odlazilo, dozivalo, otpuštalo, primana su izvešća, razašiljane naredbe; rastvoriše se karte i potegoše beležnice, crvenim i plavim olovkama beležena su i podvlačena mesta i položaji na kartama, a crnim popisivane brigade,

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad začuše devet Jugovića, poskočiše na noge lagane, potegoše mače kovrdine — da pogube cara u stolici. Moli im se stari Jug Bogdane: „Nete, sinci, ako boga znate!

Kol'ko s' silni ognjeni čauši, koliko su silni od silnijeh, te ne kćeše konje odjahati, no u crkvu konje nagoniše, potegoše pletene kandžije, udaraju protopop-Nedeljka: „Brže hajde, protopop-Nedeljko, brže hajde na Kosovo ravno, da ti kažeš na

Dok satrše ona koplja bojna, potegoše perne buzdohane. Kad udara silan Vlah-Alija, kad udara Strahinića bana, iz sedla ga konju izgonjaše, a na uši đogu

preturio, pak poteže svoje bojno koplje da udari Kraljevića Marka; na topuz ga Marko dočekao, prebio ga na tri polovine. Potegoše sablje okovane, jedan drugom juriš učiniše: manu sabljom Kraljeviću Marko, deli-Musa buzdovan podbaci, prebi mu je u tri

poteže svoju sablju naglo da udari Marka Kraljevića, al’ podbaci topuzinu Marko, i izbi mu sablju iz balčaka. Potegoše perne buzdovane, stadoše se njima udarati; buzdovan’ma pera oblomiše, baciše ih u zelenu travu, od dobrijeh konja

Kad to viđe sve sedam dahija, potegoše nadžak od čelika, te razbiše od stakla tepsiju, baciše je niz bijelu kulu, niz bijelu kulu u Dunavo, od tepsije nek

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Stiže među dječake, ogaravljen i ljut, i stade da grdi: — Pekao sam u polju krompire, a oni, prasci jedni, potegoše bombom pa posred srijede moje vatre.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti