Nušić, Branislav - POKOJNIK
Čitav intervju. SVI (pribijaju se oko Novakovića): Čitajte, čitajte!... LjUBOMIR (odvojio se, sada potišteno, ali ipak prati tok čitanja).
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Konj, kobila, to ti je ista stvar. — Ista stvar? — ponovi djed potišteno. — Ma šta je tebi, stari? — začuđeno će bradonja dižući pogled s bloka. — Šta mi je, šta mi je?
Još je sva tvoja sreća što si tur podašio kožom. — Vala mi ne koristi da sam udario najdeblji pleh — potišteno priznaje Džakanj — Grupa E? O, jadna majko!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Sretamo ranjenike koji pričaju da se kod Šapca vode očajne borbe, da ima mnogo mrtvih i ranjenih... — Naravno — veli potišteno Milutin — tamo ginu, a mi da povadimo oči oko jedne pređice...
Ćosić, Dobrica - KORENI
Sad to vidim. — Čim nije javio, neće ni doći. Neka ispregne konje — potišteno reče Milunki, Simkinoj majci. Ona stoji s rukama na leđima, povijena i stroga. — I ti ćeš da me nadživiš. Da sam mlađi.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Oj, kako se uzbuđivao sat spominjući Princezu! Kako grozničavo, pomicao kazaljke! Kako potišteno ćutao pokušavajući da se seti njenog lica i mladića koji joj ga je s ružom poklonio! — Gle, kakav jahač!
— Kako si čvornovat! Kako ružan! Zar je čudo što si kao neženja ostario? — treperi brezica lišćem smejući se a orah potišteno saginje glavu. Lepotica je breza, srebrnasta u proleće, zlatna u jesen, ima prava na malo duži jezik!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Ko li je to pisao, ko li se to šuljao po njihovu logoru? — Šta da radimo, otkriveni smo? — potišteno upita Stric obraćajući se Jovančetu.
Pa ipak je kuja i unutra đipala i urlala da je vreća sve poskakivala. Smiri je najzad sam Nikolica koji potišteno viknu: — Prestani, Žuja, zarobljeni smo!
Samo se kroz drveće nejasno bjelasala nekakva bezoblična gomila, neznana njihovu oku, nikada dotle viđena. — Rat! — potišteno se javi poljar. Rat!