Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U punome sjaju treperi plavetnilo mora i zemlje, i svugdje ono dopire i ispunjava svježinu jarkim dahom života: i potočine, i drage, i gudure prekomorskih brdina što se odbljeskuju u jasnoj modrušastoj boji.. .
Ćipiko, Ivo - Pauci
Slatka sjeta, puna lagane poezije, postepence ispunjaše ga, posmatrajući te sure sjene kako pune doce, uvale i potočine. Čim se one dulje protezahu, bijaše mu čisto lakše i slađe pri duši.
Gladno, pa biži za strukom trave. — I mladić u strahu požuri da ih izagna. Časom potrčkujući, dođe do potočine i već htjede preko, nu najednom iznebušen zastade.
— Ipak moglo bi se pošumiti ono zemljište, i pokaza kretom ruke na strane od potočine: — Ono je, presvijetli, privatno zemljište, — opazi Ivo. — A ljudi ne mogu ni da polja rade, akamoli ... — Ništa za to!