Ćipiko, Ivo - Pauci
—Eno ti Vase. —Ali ja bih, — i počeša se po glavi, ja bih nešto i gotovih para, treba mi platiti porez, i za neke potrkušice. — Otkud sada gotovih para, bog s tobom?! Dadoh sve za sijeno. —Ima ih kod vas, a imate se od šta naplatiti.
A koliko trebaš? —Tridesetak talijera... Podmirio bih sve: i travarinu i neke potrkušice, potrkušice što vi u vašem dućanu ne držite... Gazda časom u glavi sračuna.
A koliko trebaš? —Tridesetak talijera... Podmirio bih sve: i travarinu i neke potrkušice, potrkušice što vi u vašem dućanu ne držite... Gazda časom u glavi sračuna.
Dva sina, kao dva grada, donijeli jesenas lijepih para. Mišljahu onim platiti i kamatu i „ratu”, i godišnje dućanske potrkušice, a kad tamo — ne dostiže ni za kamate.
Povrati se nakon nekoliko mjeseci i po sebi namjesti trgovinu; ponajviše prodavaše sitnež i seljačke potrkušice, ali postepeno dućan napredovaše, takmičeći se sa najboljom gazdinskom trgovinom.
— A i jesu stari trgovci bili carske besjede, dok ovaj mladi popušta u cijenama i neke potrkušice kod njega možeš čisto jevtinije kupiti; i čeka sa dugom, i ne traži da ga posvema podmiriš, već donesi samo štogođ na