Upotreba reči povetarcu u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Niko ne zna pravac, ni cilj ovoga napornoga marša. A maršujemo baš u pravcu Save. Blizinu njenu osećamo po svežem povetarcu. Potporučnik Aleksandar gleda kartu pri mesečevoj svetlosti i kaže da put kojim sada idemo vodi pravo na obalu...

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

i ogranke i svojim cvetnim, zapletenim vrežama i vrpcama spuštale se dole kao teške, bele zavese i ljuljale se na tihom povetarcu.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Iako ih ne vidimo, osećamo ih pri najlakšem povetarcu. Pri oluji ne mogu ni velika stabla da se odupru naletu tih delića.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Starac sede na prag kolibe i zagleda se u polje. Meko su se spuštale poslednje zrake sunca, a Strašilo se njihalo na povetarcu. Još malo pa će rosa, pa mesec. Na mesečini je bostanište čudesno.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti