Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Kažem ti, boga ti, stidno, pa pored nju sramujem se i sam. Dođem tako kući na osustvo, kad besmo u Srbiju, povečeramo sas tatka i majku, prodžakamo o moje muke, borbe i štrapaci, pa ajd, na leganje. Kad tam', boga ti, nju sram, men' sram.
„E pa umri“, velim, „umri, umri, vreme ti je, umri. Lepo ćemo te sahraniti, pa ćemo se vratiti kući da povečeramo, a posle da pregledamo šta si nam ostavio i sutra ćemo ručati, i prekosutra, slatko ćemo jesti za nespokoj tvoje duše,