Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
A Devi reče: — Skloni se ovamo. — Ne brini! — reče on, pa ga nestade u česti. Nasta mrtvilo... Vetar je povijao dugu travu. Dok zatutnja zemlja... To vojska ide. Malo-pomalo raspoznavaše se sve više i više konjski topot...
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
kolosalno-paradne Kaznene Ekspedicije dok se front, sav krvav, kao ogromna sura i ranjava zmijurina u najbolnijem grču, povijao, gurio pa ispružao i napinjao da odoli odlučnim udarcima, na samoj ivici sela B.
forsiranim maršem, okrete bezobzirce nazad pa se istopi u onom beskrajnom moru požutelog kukuruza koji se kao talas povijao pod nogama izbezumljenih masa gonjenih pa klenom rafalnom vatrom iz topova svih kalibara.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Neoriginalan duh, on se tako povijao pod uticajima i davao nepoetične i hladne stihove. On se naročito odlikovao kao epski pesnik, napisao nekoliko
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Tanasije, telefon brže! Pas neki na lancu lajao je besno, vukući za sobom jedan trupac. Vetar je povijao drveta i u lice su nas udarale krupne i hladne kapi kiše. Kuća je bila prazna.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Za njim svi se obrediše, pa napuniše čibuke i zadimiše da se golemi kotur dima, kao velika čalma, povijao oko glava im. „Pričajde što, pope Marko!“ reći će Petar Ceklinjanin. „A što?...
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Ali naš dobri ovčarski pas brinuo se mesto mene i sve ovce povijao na okup“. „Kako se zvao?“, upitaše deca. „Herkules. Jer beše ogroman“. „A jeste“, reče starija ćerka, „sećam ga se.
Krakov, Stanislav - KRILA
Vetar bi kadikad zahujao, povijao bi plamene, prožigao tela, ledio ih svojim hladnim dahom, i uspali se budili i drhtali.
Neko je izvadio karte. Svi su mnogo pili. Napolju je urlikao vetar, probijao između oblica kolibe, i povijao plamen. U štalama od granja rzali su ozebli konji, i mazge se ritale pomamljeno.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Ej jadna Moravo; jazuk (šteta) za ovako lepa sela!« Ja dignem glavu i imao sam šta videti. Moravskom se dolinom povijao gust dim, kao golema ustalasana reka, a sav predeo preko naše granice, koliko se okom može dogledati, beše u dimu i
Petrović, Rastko - PESME
do ovih reči, Dosta ognjevi ređahu da dim ti pogled spreči, I udubio se kamen kolenom koje kleči, I pod teretom mržnje povijao si pleći.