Upotreba reči povike u književnim delima


Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

na prozoru, ja carev gost i slušam žamor na ulicama iza dvorskog zida, razgovore sokolara pred ručak i skladne povike veslača u luci. Klečao sam jutros na mramoru a večeras ću slušati pesme pokajnice.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Od bolova i naprezanja počeo sam gubiti svest, te me položiše na zemlju. Čujem nečije radosne povike. Otvorih oči. Ispred vojnika bio je pukovnik Jovan. Govorio je: — Čestitam, vojnici.

Bugari padaju, ali još uvek kuljaju, derući se iz sveg glasa. Čujem povike iza mojih leđa, te sad ne znam da li to Viču naši ili Bugari. Uklešten sam.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti