Upotreba reči povio u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Dokopao se luga, pa je odmicao. Povio se po konju da ga koja grana ne bi zakačila i svalila... A konj ga je nosio... Pred očima mu neprestano stojaše ponosit

Pandurović, Sima - PESME

Magla se svud slêže. Sneg svetluca; staze zavejane. Na sve strane mračna zima steže. Beli pokrov povio je grane, A ograde okitile rese Lednog mira što se svud proteže. Ni vetrića, da granom zatrese!

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

istrčaše u avliju i vidješe — prvo što vidješe bješe najdeblji dio fratrov, jer kulaš obrnuo sapi vratima, a fratar se povio na kulašu, pa s nategom izvlači desnu nogu iz uzenđije.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

uz put ugleda na drugoj zavojici crno kljuse i na njemu onaj sigavi, dobro poznati mu kaput Milutina mehandžije, koji se povio na kljusetu, pa trucka i odskače od sedla, po taktu vrančeva kasanja...

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

je zajedno sa alvom, bozom i doldrmom od Turaka i igrala se na taj način što bi jedan od nas, na koga bi pala kocka, povio se a ostali ga preskakali, starajući se da ga ne dodirnu nogama niti kojim drugim delom tela.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Moja prva želja je tvoj — mač! Zanjiha se mladić kao da je jak vetar trsku povio, ali ni ovoga puta ne ustuknu: — Zar samo slab i ranjiv mogu do tvoje ljubavi stići?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti