Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— veselo povika mačak Tošo. Meću trojicom saveznika nastade povjerljivo šaputanje i dogovaranje, a kad se iz mraka, od planine, začu medvjeđe gunđanje, plan je već bio gotov.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
On je u mirna sunčana jutra zračio tako povjerljivo i umiljato da to nije moglo izmaći čak ni djedovu oku i on bi udobrovoljeno gunđao majući se po dvorištu.
Na tu djedovu muku i bruku, ispričanu povjerljivo i sa snebivanjem, Vučina zarza glasno i zadovoljno kao izularena paripina. — Aha-ha-ha, pa ti još ne vjeruješ,
— Ko će kazati? Nisam imao kad ni pitati, ne znam gdje mi je glava. Miloš uhvati intendanta ispod ruke i povjerljivo se nagnu nad njegovo uvo: — Znaš li ti, druškane moj, da se njoj, preko pisama, udvarao sam Napoleon?
— Eno ga sad! — Ma znaš li šta je, Milošu, brate — poče Džakan familijarno i povjerljivo — daj udaraj na kakvo banditsko uporište da nešto otmemo il ja više ne znam šta ću.
Ujutru, na drumu zatrpanom leševima, Boriša pronađe Iliju gologlavog i razdrljene bluze, nagnu se povjerljivo put njega i muklo protisnu: — Budalašu jedan, vidiš li ti šta uradi sa svojim satom?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Djeci je proteklo vrijeme u božiji čas sa „čikom“ — kako ga već povjerljivo zvahu. Pri rastanku ižljubiše se, a djeca obrekoše da će se i sjutradan tunak sastati.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ali nije bilo to. Doznao sam jutros od moje bolničarke. Rekla mi je povjerljivo, onako kao što se kaže samo razumnijim i ozbiljnijim pacijentima, pacijentima koji imaju smisla za dostojanstvo svog
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Oboje se ćutke povrate na široki put. Devojku njegov muški glas i slobodno kretanje razblaži i gane. Dođe joj da što povjerljivo reče, no nema riječi da se izrazi. Osjeća da se nečega boji i željela bi da je on od toga odbrani.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Njegovo obično nasmijano lice imalo je u sebi nešto primitivna, privlačiva. —Hoćete li se vratiti?— upita ga povjerljivo. —Ti ćeš mi umaći ... —Neću, ni mi hitnje. Ako ćete, sjatiću, pa ćemo zajedno. — Ne, ne! — odgovori Ivo.
I on se obrne Juri i upita ga povjerljivo: —A kako tvoji živu? —Moji! — trznu se mladić, i nastavi mirno: —Ka' i drugi, a da vam pravo rečem, i gorem...
Nabrzo neće ni ovako... — Ko zna da će biti bolje! — odvrati Ivo kao za se, s iskrenom samilošću, pa, skanjivajući se, povjerljivo ga upita: — I mome ocu bićete dužni? — A ko nije u selu? — odgovori oblovito Jure.
Po šuškanju grana zamjeti čeljade posve blizu sebe. On se trže. —Marija, ti si?... — javi se djevojci povjerljivo. Ona ga trenom pogleda i nasmija se. — Kuda se gubite? — reče. — Bar vama nije potriba mučiti se.
— Zbogom, oprosti! — jecahu jednakim glasom i kao htjeli bi da jedno drugomu nešto povjerljivo šapnu, što im navire iz duša, nu što ne mogu da izuste. — Zbogom, oprosti! — čuje se žamor raskidanih glasova.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Jesi li baš ti pušku vidio? — Jesam, vidio sam, i pušku i njega. — Kako, kad? Hajde pričaj. — Evo kako — povjerljivo poče Stric. — Ležim ja noćas na štali, kad li me iza sna prenu lavež.