Upotreba reči pozdravismo u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Dođem ja. On do Boga ljutit; samo što se pozdravismo, pak opet ćuti. Malo posle pita za vojsku. Kažem: kako gornji kraj opazi gde Hadži-beg pali kuće, a oni otrčaše da roblje

Matavulj, Simo - USKOK

Kad onamo, čovjek malo prozebao i leškari. Čim se pozdravismo, Savo će: „A za vašeg Janka došle sinoć pare i knjiga. Donio ih naročit čovjek iz grada, a došle su na ime Žutkovića,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Tešim se ipak da je to samo njegova dužnost. Na putu sretoh podnarednika Traila. Pozdravismo se srdačno, kao da se nismo videli bogzna koliko.

Red je da vas počastim. Hajde, nategnite ovu rakiju, da se malo zagrejete. Opet se pozdravismo i ostavismo nesrećnog komandira da se muči, izvlačeći bateriju uzbrdo. Stigli smo pred zoru.

— Naredniče, nisi rekao, nego si naredio u ime moje. Predadosmo mu pismena izvešća. — Možete ići. Mi pozdravismo i okretosmo se nalevokrug. Kada odmakosmo, progovori Dušan: — Jesi li video što je pseto od čoveka! Ne da se...

— Vaše izviđanje počinje od sela Baroševca. Smatram da vam je služba releja poznata i zato odmah na izvršene! Pozdravismo i ćuteći iziđosmo. Pojahasmo, i kretosmo nizbrdo ka selu Baroševcu.

Obojica su bili moji školski drugovi. Pozdravismo se srdačno. Kažu da su i oni iz one đačke čete u Skoplju, pa su ih pred ofanzivu razmestili po raznim pešačkim pukovima.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Sad se začu iz daljine kako huči i naša granata. Ona prejuri visoko preko naših glava, a mi je pozdravismo sa burnim »ura,« praćenim živom puščanom vatrom i opet potrčasmo napred.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Zato pazite.“ Pri polasku pozdravismo se. „Hvala vam, braćo!“ — uzvikuje razdragani komandant, kao da smo mi došli po našoj ličnoj volji da mu pomognemo.

Onda se obrati meni: — Šta ima... događaj je jasan. Mi smo svoju dužnost izvršili... Možemo ići. Pri polasku pozdravismo mrtve. Išli smo ćuteći. Kod prvoga topa komandir zastade. — Zbogom, naredniče!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Nešto sam promucao, jer čisto ne verujem da je Tanasije živ. Pa još i u engleskoj uniformi. Jest, Tanasije. Pozdravismo se srdačno. Smeje se i Tasa, pokazujući svoje bele zube. Ali mi nikako ne ide u glavu, otkud on ispade engleski vojnik.

— Camarade, pour bon voyage. Zahvalio sam se i srdačno se pozdravismo. Prišli su još neki naši oficiri na konjima i zvali momka da im prinese pivo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti