Upotreba reči pozelenio u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Sad znam. Tu i Uzlović, tu seljaci, neki trgovčići seoski ukrutili se, pa hodaju ispred kkuće. Siromah Radan sav pozelenio od muke. Žena mu i deca kao potučeni...

Ćemane mu se jedva čuje, pre bi rekao da struže, nego da svira. Sreja već pozelenio od muke. Svatovi se počeli podsmevati njegovoj svirci; svaki čas tek podvikne ko: — 'Ajd, Srejo, strugnide malo u tu

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Izlazi, čiča! Viknu Spasoje, a košulja na njemu zadrhta k’o list na jasici. Beše pozelenio i došao, što vele, van sebe od ljutine.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Pa ti ga poznaješ? — Znam, vele da je dobošar. Nego ime mu zaboravi. — Znam ja — veli komandant, a sav pozelenio. I te noći svaki bataljon dade po jednu patrolu, i patrole, bez milosti, pretresoše celo selo, svaku kuću, svaki

I tako laž koja beše glupa i drsko ponašanje Sekulino razjari komandanta u toj meri da ga je, pozelenio kao jed, tukao do krajne malaksalosti svoje odmor ne snage. Tada mu oduze konja i najuri ga.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti