Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
prizivlje k sebe jazidžiju, pa dovati jedan tabak knjige, iskidaše knjigu na komate, pa pustiše po knjizi jaziju, te pozivlje kićene svatove.
mora lomnoj Gori Crnoj na sestrića Jovan-kapetana: „Bre, sestriću, Jovan-kaletane, viđi knjigu, časa ne počasi, pozivlje te ujak u svatove, da si đever uz tanku Latinku, ti, sestriću, Jovan-kapetane; No mi nemoj inokosan poći, kupi svate
zelenoj; a vila se načini đevojka, pa se vije Grku oko grla, i tura mu ruke u njedarca, dok je Grku oči zasjenila, pa pozivlje Starinu Novaka: „Pobratime, Starino Novače, sad pogubi slijepa junaka!
Kad Mustafa ode svome dvoru, kupi svate da vodi đevojku, i pozivlje od Udbinje Zuka da mu nosi barjak pred svatov’ma. Skupiše se kićeni svatovi, i odoše po l’jepu đevojku.