Upotreba reči pozlatila u književnim delima


Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

je to istina, Ja bih moje pavte raskovala, Pa bih tvoju uzdu okovala, U čisto bih srebro okovala, A đerdanom mojim pozlatila.“ 167. Akšam đeldi — mrak na zemlju pade; Dragi dragoj pod pendžere dođe.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

BLAGOJE: Domazeta? SIMKA: Onu rđu? GINA: Ko ga je ubio? DARA: Ko je da je, ruka mu se pozlatila! TOMANIJA: Sa njim su ubili i Anđu... SIMKA: Karamarković? DARA: Akcija je odlično izvedena!

MAJCEN: Ne dajte mu da pobegne! PRVA GRAĐANKA: Pa zar je to ubica? DRUGA GRAĐANKA: Ruka ti se pozlatila! ČETVRTA GRAĐANKA: Zbog ovakvih nevini stradaju! TREĆA GRAĐANKA: Ništa ne vidim od tog šešira!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Uzor bio čojstva i junaštva! U srebro ti se okovala! — (kad ko mudru reč rekne). Usta ti se pozlatila! Hiljadili se takvi junaci!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti