Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
majku, Staroj majci tako govorio: “Osedlaj mi mog konja dorata, Osedlaj ga srebrnim sedlićem, A zauzdaj uzdom pozlaćenom.“ Majka Ivu konja osedlala, U tome se Ivo naresio, Pa otide na vodu studenu, Kad na vodu ne nahodi Maru.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Bila je to fotografija lijepa plava čovjeka u marinskoj gala-uniformi, i s mekom bradom à la Maksimilijan, u pozlaćenom baroknom okviriću.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
arhitekture snesene sa raznih strana sveta, propovedaonica sa koje hodža čita Koran, ni prema njoj sultanova tribina sa pozlaćenom rešetkom, ni zapovedi Korana ispisane zlatnim slovima na zelenim tablicama.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
veličine preobrazila se u sivi joannosubbotičevski kult habzburškog legitimizma (sa samurovinom ukrašenom atilom i pozlaćenom podžupanskom feudalnom sabljetinom), u toržestvenom konfesionalnom troparskom samoizdovoljavanju.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Bio sam spreman da uživam u predvečerju. Dan je umirao u požaru zapada, u pozlaćenom blesku lišća, po tamnim hrptima vidika, u svečanoj tišini koju nisu remetili čak ni ovi suludi smetenjaci što se
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
koplje ubojito, pa se spušta u podrume Šarcu, te opremi Šarca od mejdana: priteže mu sedmore kolane, zauzda ga uzdom pozlaćenom; pa natoči tuluminu vina, objesi je o unkaš Šarinu, s desne strane tešku topuzinu, da ne kriva ni tamo ni amo; pa se
obuče u ruho gospodsko, a pripasa sablju okovanu, pa opremi sivu bedeviju: poteže joj sedmere kolane, zauzda je uzdom pozlaćenom, pa priveza čador u terkiju, i sa strane tešku topuzinu; kobili se na ramena baci, pa uprti koplje ubojito, ode pravo
dragi, o oblučju gospodsko oružje: s jedne strane sablja okovana, s druge strane šestoper pozlaćen; zauzdan je uzdom pozlaćenom; njime zeta svoga darivaše. Najbolji mu šure peškeš daju (najbolji je, najžešćijeh jada!