Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Grbo jami sve što mu je rekao konj, pa onda uzjaha i poćera. Konj mu reče: — Goni, Grbo, što moreš brže! Tako su neko vrijeme išli brzo, i konj opet reče Grbi: — Grbo, okreni se
Ugleda to čobanin, pa brže bolje prileti, zgrabi ćemer, poćera stoku pa bježi ondale. Taman čoban zamače, dok eto ti đe se pomoli uz polje jedan star prosjak.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Crn, okrugao oblak letijaše od sjevera; za njim pogna se drugi, pa još ih nekoliko čitavo jato, kao da se poćera digla za onijem prvijem.
„Zorom da ste na noge!“ reče serdar ženi i snahi koje pođoše u pregradu. „Marku sam rekao da poćera junca. Ti, Stane, postoj malo pa lezi i ti.“ To rekavši, prekrsti se i leže prema vidaru.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Miloš: — Ne mogu od ovaca. Car: — Hajde, mi ćemo poćerati i ovce. — I tako ga kojekako namole da poćera ovce i da pođe pred njima kući.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
On pođe kad li zmaja ne nalazi, nego diže oni zaklop od zlata te na džari bješe, i poćera sve blago što u njoj nađe, a zaklop od nje ostavi. 23. LIJEPE HALjINE MNOGO KOJEŠTA UČINE.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Grbo jami sve što mu je rekao konj, pa onda uzjaha i poćera. Konj mu reče: — Goni, Grbo, što moreš brže! Tako su neko vrijeme išli brzo, i konj opet reče Grbi: — Grbo, okreni se
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
magija: majka ga daje udatoj kćeri — »kalopera, da se (ne) karate«, Danica, 9, 65; ili: »kalopera, da me ne poćera«, Vrč., Pom., 31). Inače se k.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Oni poslužilac doda granatu i turi je u čeljusti cijevi. A ona’ nišandžija tad zatvori pa povuče za ručicu, a ručica poćera pijevca, a pijevac kljucne u oroz, a oroz: pljas, pa posrijed kapisle. A kapisla, brate rođeni, dâ oganj.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Milo bi ti bilo pobjegnuti!“ Pak poćera po polju Latinče; doćera ga do leđanskih vrata, al' leđanska vrata zatvorena. Pusti koplje Miloš Vojinović, te prikova
me Ljutica Bogdane na kobili tankoj bedeviji; ja ne smjedoh ščekati Bogdana, već pobjegoh uz kršno primorje. Poćera me Ljutica Bogdane na njegovoj tankoj bedeviji: da mi ne bi Šarca od mejdana, doista me uvatiti šćaše; već mi Šarac
To je Marko jedva dočekao. U to doba i Bogdan dopade. Trže Marko tešku topuzinu, pak poćera dvanaest vojvoda: dok s' okrenu nekoliko puta, svih dvanaest od konja rastavi i bijele saveza im ruke, poćera ih oko
poćera dvanaest vojvoda: dok s' okrenu nekoliko puta, svih dvanaest od konja rastavi i bijele saveza im ruke, poćera ih oko vinograda. Al' eto ti Ljutice Bogdana, đe on goni Relju i Miloša, obojici savezao ruke.
Da je kome sjesti te viđeti kad poćera po polju katane! Sablja mu je u desnici ruci, u lijevoj koplje ubojito, u zubima dizgen od Šarina: koga Marko sabljom
Pobježe mu Vuča dženerale na njegovoj tankoj bedeviji, poćera ga na Šarinu Marko. Brza mu je pusta bedevija, šćaše uteć gradu Varadinu; ljuljnu Marko teškom topuzinom, pa je pušta za
On ne smjede poći u Kosovo za krst časni krvcu proljevati i za svoju vjeru umrijeti“. Pak poćera konja na kapiju. Al' eto ti starog Jug-Bogdana i za njime sedam Jugovića; sve je sedam ustavljala redom, al' nijedan ni
“ Kad sokolu on zavio krilo, tada skoči Šarcu na ramena, pak poćera preko gore čarne; Šarac ide kao gorska vila, brzo ide, daleko odmiče, odmah biše nakraj gore čarne, i uglaše u polju
Naljuti se Grčiću Manojlo, ščepa mača u lijevu ruku, pa poćera Staroga Novaka. Mili bože, čuda velikoga! Da je kome stati pa gledati: kako kroji kalu vučetinu, kako c’jepa suru
No kad bismo na prvom konaku, tu nas stiže i prva poćera — crni konji, a crni junaci, crne nose oko glave čalme; po jednom se vatrom preturismo, od njih niko ne ostade,
No kad bismo na drugom konaku, tu nas stiže i druga poćera — b’jeli konji, a bješnji junaci, bijele im oko glave čalme; po jednom se vatrom preturismo, od nas niko ne pogibe,
No kad bismo na trećem konaku, tu nas stiže i treća poćera — crna struka, a dugačka puška, pregorele noge do koljena; po jednom se vatrom preturismo, a po drugi biti