Upotreba reči poćute u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Je l mu bilo žao ostaviti mater? — Bogami, jest i njemu i njoj, rzala je tri dana. — Oh, grehote, ljudi moji. Poćute tako i on i djed pa će ti se istom tada samardžija sjetiti i kućne čeljadi. — A kako si mi ti, rođeni Rade?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti