Upotreba reči poćuti u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

„To može biti, — odgovori Ciganin — ali valja zato da daš sebi odrezati uši.” — „Uši?“ — reče medved, poćuti malo i promisli se. „Kad ne može inače biti, — reče — a ti'ajde, nek idu uši.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

’ — Ja kažem da je on prešao i podigao nas u ime carevo, i da je sada i on ovde. Car spusti obrve na oči, i pošto malo poćuti, reče nešto nemački jednom oficiru, koji odma otrča napolje. Car se razgovarao sa svojim tolmačem ne znam o čemu.

Ovo mi je kazivao pop Sima Popović, da su u Poćuti pokladovali [11. februara 1806.], kad su se vratili, i da je crkva i naše kuće i selo izgorelo baš na naše zadušnice

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

) ISAJLO: E, de, de! Sad i taj pokor na moju glavu. Da me čuje kum, prekrstio bi se. (Poćuti malo, pa se počne ceriti i krstiti.) MANOJLO (prolazeći stane, pa udari Isajla rukom po leđi). Hej, pobro!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

A to što je njima pošteno, zašto i nami ne bi bilo?” Poćuti malo dobri prelat, pak onda mi reče: „Dulcіѕѕіme amіce, beata illa hora, qua tu ad me venіѕtі!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti