Upotreba reči požuriti u književnim delima


Nušić, Branislav - POKOJNIK

SPASOJE (Mariću): Potrebne instrukcije dobili ste, morali bi požuriti da ne bi propustili voz. MARIĆ (s prezrenjem): Požuriću, ne brinite, neću propustiti voz.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Prošao si mnogi svet, ali sam siguran da većih junaka nisi video. Hajdemo tamo zajedno. Ja moram požuriti. Taman mi da pođemo, kad se, tek, pred vratima ču pucanj biča.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

On je nas djelom — iako ne zakonito — posinio. Kad pročita ovo, on će se požuriti da i zakonu zadovolji. Srećom sad su zakoni bolji, fala da je onome velikanu, što je rastresao stari, gnjili svijet.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

No sada, kada su Rimljani ušli u varoš, oni će ga ponovo vodom napuniti; zato se moramo požuriti. Baš pored moje kuće nalazi se jedno okno kojim se ulazi u oluk vodovoda, tu ćemo sići u oluk i stići ispod zemlje do

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Maestral nosi sobom svježinu, život, i ona osjeti u sebi životnu slast: htjela bi požuriti dolje k ribarima, ali se boji svoga čovjeka, — njega se boji, koji joj mladost i život zarobio, a ništa joj za to u

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Ne razumem? — Razumećete. Jeste li već izjavili ljubav mojoj ženi? — Ali... — Slušajte, vi morate s tim požuriti, ja ću vam već dati prilike. Izjavite joj što pre. Ako bi se ona opirala i bunila, vi nemojte popuštati, navalite.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti