Kostić, Laza - PESME
je vrela žela zrak bogovskog oka tvog; a vladalac uđe mraka iz oblaka uvojaka u zanosnu moju svest, zamrsi mi bujnim pramkom, ulovi mi gujnom zamkom, obezumnu moju žest.” „Zar u tebi moja kosa? u tebi mi oči zar?