Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Dorotejevog bilja i rakije, Matijinog svežeg maltera i boja i od moga znoja, nemoj ni silaziti, šta ćeš nam onda ovde, pravedniče, kad ne smrdiš po ljudskoj muci i pečali, po preteranosti, po razuzdanosti, nego po mirisima čistog zadovoljstva,