Upotreba reči pravo u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Otac mu nuđaše za uslugu dva grošića: „Uzmi, majstore, neće biti pravo badava da gaziš blato“. „Ljudi smo“, reče majstor, „danas sam učinio ja tebi, sutra ćeš ti meni... Zbogom, brat-Obrade!

a ove su grudi za cara i za naše pravo pet puta ranjene!... I ti si carski čovek... a mi skotovi, koje ćeš ti samo radi jedne volje na robiju goniti!?...

Osećala sam sav teret moje usamljenosti. „Sad sam sama“, rekoh čiča-Marku, „sad sam pravo siroče!“ Čiča Marko me milostivo pogladi po glavi, ali me ne umede ni jednom rečenicom utešiti.

Što se mene tiče, pravo da ti kažem, meni se nije dopadala. Bilo je nešto na njoj što me je od nje otuđivalo. Kad me pogledi, ja oborim oči

„Vala, pobratime“, reče Živko, „možemo i donde otist; a pravo da ti kažem, zato sam ti i došao da kao i ja vidim kakva vi je slava, da li je u čemu nadmašila našu u Mutnici, što je

moga i svoga konja, vežemo ih, onako osedlane, za jedno drvo ukraj puta koji vodi preko Čestobrodice, ali stranputicom, pravo u donju Mutnicu. Put je onde jako strm: to je upravo nena putanja kojom bez nevolje niko ne putuje.

„Mi, oče, nemamo nikakva pismena“, reče Živko. „Mi, kao velimo, da ti to udesiš, a mi da platimo koliko bude pravo“. Arhimandrit se lukavo nasmešio, videlo se da mu se takvi predlozi veoma dopadaju. „Da udesimo džanum?...

I kaluđer je došao, a ja ga nisam gubio iz očiju; pazio sam na svaki način pokret njegov, pravo da ti kažem, počeo sam sumnjati u njegovo kaluđersko poštenje.

„Džanum, ovakvih svatova nisam još video, niti ću videti... Veselje je to, džanum, pravo srpsko veselje!...“ Tako razgovaraše kaluđer, a ja sam sve odobravao što je on rekao... A i šta sam drugo mogao činiti?

Da l’ ginu junaci za nju? Oh, gospo, pa nemojte starca lagati, grehota je!... Kažite mu pravo: da je lepša, milija, sjajnija.

učitelj skide naočari, natače kačketu na glavu, ono malo kose zagladi po slepim očima, pa onda ode sa svojim učenikom pravo njihovoj kući.

„Bre, dete“, rekoh mu ja, „nećeš je uzeti, dok je na meni glave!“... E, nije vajde, pravo ima moja Stojna, baš ga opčiniše! Učitelj samo ćuti i sluša, pa se nekako setno smeši.

Obradović, Dositej - BASNE

Pravo se orao na svoje perje tuži. Ništa nije žalosnije čoveku nego kad od ovojih srodnih strada; od koga će dakle pomoći ček

” Jedan bosanski vezir pitao je starce Bošnjake: „He, kmetovi, kažite mi pravo: koji vam je najbolji bio paša otkad je car Bosnu osvojio?

No da dođemo k našej basni. Lav ovde predstavlja nepravedna i silovita čoveka kome ništa nije pravo ni pametno što njemu nije na korist.

” neka viče. O zlom sažaljenije imati, to je na pogibel mirnim i dobrim ljudma. Zato pravo vele naši stari: da je gori jatak od pustahije.

Ne pitam te više, znam šta će ti biti”, — vele Bošnjaci. To znači: kurjak te pre, a kurjak ti sudi. Imati pravo onde gdi nasilije i nepravda vlada i sudi, to je toliko koliko i sasvim krivu biti.

Liflandski seljani, ako su i lutorani, iz običaja nose bradu. Ako ga upitaš zašto, a on kaže pravo: „Volim se napiti rakije za ono što bih dao za brijanje”. A naš Erdeljan veli: „O las jaka kolja, k num fače nimik”.

Plutarh imao je prekrasnu bradu (pravo valja kazati, ima i brada vesma lepih), no on vrlo viče i izobličava neke lažljive filosofe onoga vremena što se za samu

„Imaš pravo, mudra lisico”: odgovori, pak potrči da ga uzme, i uhvati se u željezo. „Igraj cad”, — reče mu lisica posmejavajući mu

” Naravoučenije Kakvi smo mi ljudi na ovoj našoj zemlji? Hajde da se pravo jedan drugom ispovedimo i da već ne tajimo da smo svakojaki i čudnovati! Kako to? Evo ovako, slušajmo samo.

da slušamo što i naši neprijatelji o nami govore, da se ne srdimo, pa ako u čem bez pristrastija poznamo da oni imadu pravo naše nedostatke obličavajući, da se ispravljamo.

No ptičice i prase bez razuma su, nije im se čuditi; ali mi, s razumom budući, pravo bi bilo da smo pametniji. N o n a u k a j e z la m u k a , i mlogo gora nego ko misli!

Ibo istinito i pravo blagopolučije iz prosveštenija uma i dobrodjetelji rađa se i proishodi. Evo kako mudruje svrh toga najprosvešteniji u

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Bosa domaćica u kujni vari mleko, peva, razbija i prži jaja - mleko tek što je pomuženo, jaja su s legala doneta pravo u tiganj radost seckanja luka, radost mirisanja, radost udisanja, zveckanja, sipanja zejtina, radost svetlucanja, radost

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” On se izgovarao da ne može i da nije pravo da pogine od Turaka na pravdi, onda grakne sva skupština, više od hiljadu ljudi: „Ako ti bude suđeno, a ti pogini kao

Zatim zovne moga oca: „Ja znam, ali hoću da mi i ti pravo kažeš koliko si Hadži-Musta-paši dovodio srpske vojske, kad ste nas janičare tukli?

” — Moj otac morao mu je pravo kazati daje 1800 momaka svagda vodio. — „E dobro, pravo si kazao”, rekne Aganlija, „I ja hoću da toliko vojske kod

” — Moj otac morao mu je pravo kazati daje 1800 momaka svagda vodio. — „E dobro, pravo si kazao”, rekne Aganlija, „I ja hoću da toliko vojske kod tebe u skupu nađem, a doći će i Turci iz sviju kasaba, da

Sad da vidite moje pameti, koje mi uverilo, da stari ljudi pravo kažu: prva vojska za drugoga. Ja sastavim vojnike i reknem onima koji su iz obližnji̓ sela: „Večeras su, braćo,

” A Francuz poviče: „Pravo, pravo, g. Filinović!” Reknu i drugi, no opet mu kažu: „Opomeni se, kako ćeš u Petroburgu direktoru odgovarati”.

” A Francuz poviče: „Pravo, pravo, g. Filinović!” Reknu i drugi, no opet mu kažu: „Opomeni se, kako ćeš u Petroburgu direktoru odgovarati”.

A kad se nakupi na japundžetu velika gromila novaca, dukata i beli̓, onda Karađorđe reče: „Eto, kojekude, je li ovo pravo ovolike silne novce davati Turcima, da nas bolje tuku, ili je bolje za ove ovake novce kupovati džebanu, pa mi da Turke

U selu Brezovici, odmarajući konje, koji su već posustali bili, iskupim sedmoro-osmoro momčadi. Pođem pravo za Turcima. Veće čujem puške i poznam da je boj. Malo, sretnem Vesu iz Ljubinića sa 7 momaka.

i da je on čuo da se Hadži-beg ušančio u Bratačiću valjevskom, i da kod vas nema vojske, zato će gospodar Đorđe odavde pravo u Valjevo sa ovo osam hiljada vojske i jedanaest topova, iz Valjeva upravo na Hadži-bega, da ga razbije, pa koga kneza

a oni obišli uz jedan potok, pak jurišiše na Grbovića i na Miloša s leđa, a pešak iz šanca; onda naši nemadu kuda no pravo kroz konjike. (Tu pogine naš knez Peja i dosta drugi̓.

Eto Ti njegove pisme. „Kako primiš — veli — pismo, kreni vojsku svu i top, ̓ajde pravo na Ub i gdi budem čućeš, da me stigneš.” Ja se odma krenem sa kneza-Teodosijem, povezemo top, i onaj dan pro-.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Šta se on puta uspavao kod svinja, a svinje pravo te u Rakinu njivu pa načine pokor od kukuruza. Jedno jutro seo gazda Raka kraj vatre, pa puri purenjake i pripija

i šta ima, sagna već nazimad u obor, pa nakriči Paji da ide kući i da gleda da opet ne bude kake štete, a on okrete pravo u seosku mehanu.

— reče Stevan malo tiše da ne čuje gazda Raka ko će ga nositi. — Nek se zajazi! Samo neka to legne jedanput. — Pravo kažeš, Stevane — prihvati potričar Srećko — neka mu da dve vreće, pa zbogom!

Vera i bog, gledaću da i ja tebi zajam vratim u čem bilo — zaista! — Neću da čujem! To je po ateru! To nije pravo osečeno! — udari u viku gazda Raka. — Ako ti nije pravo, a ti apeliraj!

— Neću da čujem! To je po ateru! To nije pravo osečeno! — udari u viku gazda Raka. — Ako ti nije pravo, a ti apeliraj! — podviknu mu Stevan, pa se okrete Simi: — Eto tako, Simo!

Uputio se pravo njihovoj kući, a govori sam. On je imao običaj da se kašto i sam razgovara. »Hm! hm!« govori Raka da su Đura i Spasoje

Ide lepo baš kao čovek... Ali mu navrh glave rog, kao ovaj direk pred mehanom — ni uzmi ni ostavi toliki, pa stoji pravo kao usađen!... Bogami, mene ti podiđoše mravci! Nadam ti ja bežati, a ono sve brže za mnom.

— udari Radan već da se sprda. — Sluga sam! — reče opet profesor klanjajući se i držeći ono svrdo. — Hajd̓ tako pravo — na kamen stao! — reče Radan i zacenu se od smeha.

— Baksuzi ste, čini mi se vi svi... — odgovori Radan. — Dede batalite tu sprdnju da sednemo kao ljudi. — Bogami, pravo veliš — rekoše oni što su izgubili, pa se digoše i sedoše za jedan podugačak sto.

— E kako te Uzlović zakačio u svoje kandže, ne iščupa ga se ti šale! — Vere ti, Radane — upita jedan od njih — pravo mi kaže, koliko si uzajmio od njega? — I ne pitaj, brate, koliko sam. Da bog sačuva svakog take pozajmice!...

Učini se Petru da iz vode izlete i pade na nasip. Zatrča se pravo njemu, a sve veće raste, raste, raste... i okreće se isto kao radiš; dojuri već do njega, kad — al̓ opet onaj crni pop

Ele, tako se, uz piće osuše priče sve strašnije i strašnije. Bilo je već pravo gluvo doba kad se Radan krenuo iz mehane. Oni još ostaše.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

2. SUBAŠA Ali pravo veli poslovica: „Nikad dva dobra!” Život je bio odista lep. Takvim bi se životom dalo živeti i dva veka, ali se vazda

Tako bi vidjeli da sam ja čovjek!... Marinku se nasmeši brk. On pogleda Krušku pravo u oči... Ovaj spazi. — Šta je? — upita radosno. — Čestiti efendija, ne pitaj! Pusti mene da radim!...

Dva momka a jedna devojka! Baš nije pravo!... Morao se tu neki vrag izleći!... Bilo u kolu, bilo da iz kola idu, Stanko, i Lazar su uz Jelicu.

Za njim je stajao Marinko: — Zar momci plaču? — upita on zajedljivo. Lazar odmahnu glavom. — Moj sinko!... Pravo vele: prošlo je vreme kad se ljudi rađaše!... Ovo je neki izmet... plače!...

I bio je tako miran... bilo mu je tako pravo kao da je učinio kakvo dobro delo... Jelica!... Ta lepa devojka!... I ona će biti njegova!...

— Dobro — reče ona poslušno i izvuče svoju ruku iz njegove, — Nego... stani!... Ona stade. — Je li, Jelice? Pravo mi kaži: ili voliš mene ili njega? Ona se zarumene i obori glavu. — Ti znaš — prošaputa. — A za njega ne mariš?

I ta ga mržnja poče preobražavati. On je osećao kako postaje drugi, sasvim drugi čovek... Pravo vele, u čoveku je sve: i dobro i zlo; obe su klice u njemu. Koju više dražiš, ona jače i osvaja.

Ja sam čovek star. A Kruška ima više vere u meni nego u svima njegovim pandurima. Pa kad mi čovek veruje, je li pravo — pitam te — je li pravo da ga slažem?!... U tom izidoše na put. Lazar vide da su blizu hana...

A Kruška ima više vere u meni nego u svima njegovim pandurima. Pa kad mi čovek veruje, je li pravo — pitam te — je li pravo da ga slažem?!... U tom izidoše na put. Lazar vide da su blizu hana... Napreže svu snagu i jurnu da pobegne...

Dok se sad zavade, neće im se ni čukun-unuci pomiriti!... Ha-ha-haha!... I selo će se njih radi pozavađati!... Pravo veli Marinko, ondaj će mi Crnobarci doći da ih mirim!...

— Lepo, Aleksa, — reče kmet. — On je to video i priča. A Mi hajdmo tvojoj kući. Tamo ćemo videti da li Marinko ima pravo. — Hajde, kmete!... Hajde, popo!... Hajdete braćo!... Svi me dobro znate!... S vama sam rastao i odrastao!...

— A hoćeš li me čekati? – Hoću! – A ako te on zaprosi? – Odbiću ga! – Ako te tvoji budu terali? Ona mu pogleda pravo u oči. Stanko je video njen odlučan pogled. — Kazaću im da ga mrzim! — A ako te budu naterali?

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ne znam koliko sam tako spavao, kad osetih nešto mokro na čelu. Otvorim oči i pogledam: pun mesec gleda pravo u sobu, a njegov paučinast zrak pao na lice moje majke.

Kad je kakav teži slučaj u sudnici, odmah trči po popa, i on to od časa namiri, da je svakom pravo. Kod kuće je živio skromno i po starinski. Popadija ga ljubi u ruku kad pođe u selo ili kad se vrati kući.

Začudiše se ljudi: — Kaži-de! — Ja velim, gospodin-popo, i vi, gospodo kmetovi i kumovi, da nije pravo da se dijete kod tolikog svog imanja potuca po tuđim kućama.

To neka je njeno! Je l' vam pravo? — Kako ti narediš! — U kovčegu ima u jednom rupcu zavezano šest i po dukata, čime ste je vi darivali kad se rodila.

Ide on u naše selo i eno ga gdje uđe. Hajd, hajd, pa pravo u narod. Ustaviše se kola. Gledamo mi ko će to biti. Gospodin čovjek nespretno skoči s kola, pa tromo i kao da je

Ti si, upravo, kriv što sam počeo da se interesujem njome, pravo da ti kažem, više no što bih hteo. Sve mislim: pa šta sad da mu pišem?

Ja sam joj, pošto je prsnuo mehur, mazao rastvorom srebrnog nitrata), ja imam pravo da ga u svako doba prihvatim i da vidim kako mu je. Molim ovamo ruku!

— Mogla bih dokazati da imam više prava no vi, al' kako je to pravo na našem međunarodnom, tj. srpsko-nemačkom kongresu ukinuto, to neću ni da se služim njime.

Kad sam ustao i umio se, osećao sam se svež. Bilo mi je tužno kad sam se sećao sna, i bilo mi je pravo i tiho u duši što je to sve samo san. Bar ću se sad još jače čuvati jave. Ovo je nekaka opomena na dužnost.

Stooj, javaš! — vičeš ti. — Ama kako se sve to okrenu, šta se to učini. Kako? Vrlo prosto! Nije mi baš pravo da pređem na taj predmet, ja sam rad da ga sasvim izbrišem iz pameti. Ali što se mora — mora!

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Nek se zna što je gospodin-popina sluškinja! A gosodin popa češće i ne dolazi kući, nego s groblja pravo kući »usopščega« na daću.

A to je bilo ovako. Banuo jedared iznenada Gospodin Vladika u selo, a baš je bila nedelja. On pravo u crkvu na jutrenje, kad ali još nema pope, a zvonilo već. A Gospodin Vladika ode u oltar, pa poče da služi.

— Brzo, gospodine, brzo! — žuri ga Arkadija i poleti na vrata natrag crkvi, a pop Spira za njim. Obojica lete pravo crkvi.

Pa kad vas nema kod nas, eto nas kod vas; pa sad bilo vam pravo ne bilo! — Iju, gospodin-Spiro, šta vam to sada pada na pamet!

Pa čim zgrabi, a on bega iz sve snage; pravo bega na tavan, na krov ili na kakvo drugo bezbedno mesto gde će moći natenani omastiti brke.

No mi smo se malo poviše udaljili od predmeta i zaboravili se opisujući ovoga lopova. Ali tako je to u svetu! Pravo je rečeno da dobar glas daleko ide, a zao još dalje; pa zato se o pop-Ćirinom mačku više govorilo nego o pop-Spirinom,

I kako to da se samo strefi da je baš sad njegova čreda, a ne Ćirina!? Pa ga sad onaj zgrabio lepo, pa pravo kući s njim! Hu, otrovala bi’ se, a držala sam k’o u vosku! — Zaboga, mamâ, a što se vi toliko krenkujete!

»Ama, fino je«, kažu: aja, ne marim ti ja za to! — Sasvim tako, imate pravo. I ja pretpostavljam dobru savijaču svakom cukerbekeraju — veli gost.

! — Da, da, imate pravo — veli Pera, pa nastavlja dalje. — Vi tu mislite na one romane gde se iznose ljudi kakvih nigde nema, i doživljaji kojih

— prašta se pop Spira sa svima i odlazi sa pop-Ćirom. — Sreća te su svi pametniji od nje u kući, pa joj ne dadu za pravo — veli gđa Persa. — Prostakuša jedna... žao mi samo onog deteta, one Jule; kakvo ta vospitanije može dobiti!

Naravno da to paorskim momcima nije bilo pravo, i da su vrebali priliku da mu se nekako oduže; ali on je ne mareći mnogo za podvige junaštva, uvek gledao da ne da

Posle toga sna nikako da joj iz glave izađe Šaca! Zato ovaj i nije imao pravo kad je opet jednoga dana napao Julu što joj je g. Pera doneo obećanu knjigu Preodnicu.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

I ono, što ne bi koja žena pravo u torbu spustila već na zemlju do torbe, ona je dizala, čistila i metala u torbu. A od svega što je najbolje, probirala

Bio krupan, koščat. A mračan. Nikad ne govorio, niti se čuo kad išao. Išao kao neka senka, ali pravo, kruto. Svako bi jutro njega bilo pred varoškom, sabornom crkvom.

Po tome bi se poznavalo da je on hadžija dobre volje kad bi, dolazeći u kuću, ne išao pravo gore, na gornji boj, u svoje odaje, već bi zastao i spaziv Stevana kako obično tamo u dnu dvorišta oko ambarova i

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— Neće ni miraz faliti. — Kanda ste mi iz usta izvukli! Baš sam vas hteo o tome upitati. Kažite mi pravo šta će dati gospodin tata pored frajle Savke?

Ja već ne mogu dugo ljubav provoditi; naumio sam se ženiti. Zato bi' bio rad otprilike znati... — Kažite mi pravo, otprilike, koliko vi ištete?

— Al’, kažite mi pravo, zašto ste tako oči izvraćali kad ste pevali „Želiš li biti moja”? — Znate, to je bilo samo iz etikecije; znao sam da

da kupuje zob. Julka mu sve da za pravo, premda vrlo dobro zna zašto je Ljuba u D. bio. Sad se počne od strane Ljubine kurmaheraj na život i smrt.

— Baš kao mladić! — Pa dobro, mada nisam kao mladić, al’ ono bar kao vaš par izgledam. — Tu imate pravo. Sad već gospođi Makri nije mnogo trebalo; samo da ispusti Gavra kakvu jaču reč, pa će dosta imati.

Gledićka zove Martu u treću sobu da se s njom razgovara. — Šta misliš, Marta, kako ti se dopada Čekmedžijić? Kaži pravo, imaš li volju za njega? — Onako, vidi se dobar momak, iskren.

Zato neka bude šeste nedelje. — Pravo imate, — upadne Ljuba, koji se radovao da mu Marta što više donese. — E, sad izvolite malo proći, a mi ćemo donde sve

Kad to Mica izreče, nastade kratka počivka; Alka se smeši pa odgonetne: — Jest, pravo kažeš, Mico. Svilokosić je erdeljski tanjir.

Inače vas ne poštujem. Mica to izreče oštrim glasom, mereći pogledom Svilokosića. — Jeste, pravo kaže Mica. To je honorіs causa, tako mora biti, — doda Marko, a Svilokosić glavom prikloni.

Alka umuknu, daje mu za pravo. Kad u Peštu, neko ih odvede starom nekom fiškalu Babonji. Babonja ih ponudi da sednu. — Molim, pripovedajte celu

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

— Moj muž se dosta odužio; neka ide ko se nije odužio, to bi bilo pravo. — Odužuju se jedni isti, i jedni isti se ne odužuju, odgovori joj Jurišić. — Videćemo.

Kad se Jurišić rastao od njih uputi se pravo Ministarstvu Spoljnih Poslova. Tamo pred Ministarstvom gomila je rasla sve više, i kad se Jurišić približio onoj zgradi

Sve će dobro biti. I pravo je rekao neko: da je u ratu najbolji saveznik stanovništvo one države s kojom se ratuje. Dabogme, ti popovi tamo, u

Bilo je divno. A ti? Sve sanjariš o najčudnijim stvarima ovoga sveta. — O ja sanjam, imaš pravo. I mislim na tebe, u isto vreme. Mislim da li si ti to zaista.

— Ti imaš verenicu... ali to nije jedno isto. Nisi ti još bio u mojoj koži... Ja ne znam, pravo da ti kažem. Ja se upinjem, naprežem, trudim... i eto danas, sve sam činio... Ali neka svaki da koliko ja...

što ne može da se obuzda, on je sa onom bujnom fizičkom odvažnošću i sa dušom uzdignutom i mirnom sve dotle prolaz io pravo i časno kroz život. Posle se oženio jer je verovao y, posle svih muka, popuno zaslužen ugodan, miran i radostan život.

Je li baš dužan? Gde je ta granica kad čovek može, kad ima potpuno pravo da kaže: „e pa, brate, molim te, dao sam koliko sam god mogao. dao sam koliko sam dugovao, sad me ostavi da živim.

Ali sad je došlo pravo na život, ono pravo na opstanak, posle toliko ispunjenih dužnosti i sad... okaj Jurišić ništa od toga neće da razume

Ali sad je došlo pravo na život, ono pravo na opstanak, posle toliko ispunjenih dužnosti i sad... okaj Jurišić ništa od toga neće da razume nego smesta osuđuje i

u svome mestu rođenja, pa su ga oni i uveravali, baš kao i njegova familija, kako se on i suviše odužio i kako je sad pravo da se dobro odmori, okrepi i prikupi.

Pa se onda u pola podiže, privlači je i obgrli: — Je li, pita je on, pravo da mi kažeš: šta bi radila da sam poginuo?

Jure me svuda. A ja velim: sin sam ove zemlje, odavno istina u njoj ne živim, pa je pravo da joj se odužim. Svaki treba da pomaže otadžbini na svoj način, kako može.

Afrika

Dakar nije Afrika, zemlja oko Dakara nije zemlja Afrike. Još pre trideset godina tu je bilo samo dve–tri kuće. Pravo sedište Evropljana bilo je na onom ostrvcetu koje se zove Gorej, gde se i sad mogu videti Negrijeri, tamnice za crnce

Uveče uvijaju se goli, vitki i dugonogi u parče marame, pa onda tesno u bele ogrtače, čvrsto kao mumije, i spavaju pravo kao posečena stabla jedan kraj drugog. Sa njima su žene na asurama, likova okrenutih uvis i stegnutih pesnica.

padne pogled vidi se po dvadeset, po trideset njih u isti mah, a naslućuju se hiljade, Jata ptica, što lete precizno, pravo, kao strele iznad njih. S vremena na vreme ajkula seče ravnu pučinu svojim oštrim leđima. Razgledamo brodski dnevnik.

„Vi pravo, vi pravo, ali sad ne može, sutra!“ I šalupa se sve više udaljuje od broda Ostaje još deset minuta do polaska broda.

„Vi pravo, vi pravo, ali sad ne može, sutra!“ I šalupa se sve više udaljuje od broda Ostaje još deset minuta do polaska broda. Potpun mrak.

Derani su mišićni, dugih leđa, uskih bedara, pravih i jakih nogu. Vrlo lepih likova. Ne skaču kao mi pravo u vodu, no, izvivši se nekako dok su u vazduhu, u stranu, kao riba koja bi se izbacila iz čamca.

Hrane se isključivo insektima koji idu na stoku. Odmah po podne pojavljuje se jedna košuta i ide pravo k nama na svojim vitkim nogama. Ona iznenađuje moga saputnika koji nikada nije video košutu po tolikoj toploti.

Ja ću biti strašan četvrti partner, nemoguć, i to ih unapred žalosti. Šetnja ima da bude pravo kroz brus–savanu, preko trave, do potoka i rečice gde Fransis Bef zida most i prokrčuje drum.

Slikamo se sa njinim drvenim bubnjima, dobošima od kalbasa, zvoncima. Kupujem jedan čudan bubanj. Povratak pravo u sunce koje zalazi; ono nam juri u susret sa svojom uzbudljivom svetlošću koje će odmah nestati.

Odjednom se setih Švajcarca. Probudili su me glasovi zverova iz noći i to me je usrećilo. Pravo zverinje je oko mene a ne samo zečevi. Zvečarka zveči na nekoliko koračaji od mene iza zila i hijena se dere iz šume.

Iznenada jasno, kao najveća zvezda, zasija oko pantera. On nas sigurno vidi ali nas se ne boji i trči nam pravo u susret: ne da bi nas napao, već da bi nastavio svoj put ka reci od koje dolazimo.

Iste noči Švajcarac koji je somnambul, pada sa verande pravo međ živinu i one žute afričke pse, te nas sve razbudi strahovitom larmom koja se oko njega digla.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

Tako si počitui svoga gospodar? JUCA: Ja znam da je dužnost žene svoga muža počitovati, no mislim da i žena ima pravo kad zakteva da je muž ljubi. JANjA: E, to je lepo reč, to je lepo slovo! Odi da ti polubim.

(Gledi u pismo.) deset hiljada forinti, tria per mezo, na četiri mesec, za edno pravo trgo vac, i Rošildova obligacija u zalog, pe, pe, pe!!! Krasno špekulacija! Haris to teo!⁴...

Igienite! JANjA: Dulos sas! POZORIJE 10. JANjA (sam) JANjA: E, de de, opet jedno špekulacija! Pravo kaži grečesko mudrost: Tihi ton antropon pragmata uk evvulia.

Koja na to ne gledi: mala, visoka, suva, debela, ona nije ništa. Da treba pravo ići, to znaš; no najlepše ćeš pravo ići ako ugneš krštine unutra. Što više, to bolje. KATICA (probira): Bogme lepo!

Koja na to ne gledi: mala, visoka, suva, debela, ona nije ništa. Da treba pravo ići, to znaš; no najlepše ćeš pravo ići ako ugneš krštine unutra. Što više, to bolje. KATICA (probira): Bogme lepo!

KATICA (producira se). JUCA: Dobro, kao generalica! Sad stani. KATICA (stane). Gledaj mi pravo u oči. Glavu malko više, jošt više, vidiš, tako da ti glava uvek stoji, uvek malo gore izvijena.

Što god čuješ, nemoj se čuditi; zašto, ako je dobro, moraš napred znati; ako je zlo, ne treba da razumeš. Pravo, evo nam notaroša! Sad možeš taki početi. KATICA: Ah! S njime neću moći. POZORIJE 2.

Nego, kako se slučajno kod vas dogodilo, vi ste vrlo srećan čovek. JANjA: Pi, pi, pi! Pravo kaži grečesko mudrost: „Di — j nestreću, tu — j i streću.

Vi mora biti da ste Grk. MIŠIĆ (smeši se): To može lako biti. JANjA: E, što sum kazao? Pravo Grk, pravo grčko pamet!

Vi mora biti da ste Grk. MIŠIĆ (smeši se): To može lako biti. JANjA: E, što sum kazao? Pravo Grk, pravo grčko pamet!

Vi i on... znate, kako kažu Grci... kao Apolo i Vulkan! JANjA: Pi, pi, pi, pi! Kakvo lepo reč, pravo elinsko! — Koj tu momku što bi teo moja Katica? MIŠIĆ: Oćete da vam istinu kažem? JANjA: To si znade. Da go poznaim.

JANjA: Ama mu pravim račun. JUCA: Šta vam je asna od računa, kad ne možete da se naplatite? JANjA: Pravo kažiš, dušo Juco! Da oteram ugursuz što mi pravi šteta. Čuiš, nevaljalo duh, nisi viši moi slugu! PETAR: A?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Bio je siguran da niko neće ni lanuti. Pravo, tako, prođe kraj najmanjeg među bratencima, majora Đurđa, koji je bio rastom ne samo najmanji, nego i najdeblji.

Bio bi to konjički polk, nimalo gori od Harahovih kirasira. Nije pravo da ove ljude, ni krive ni dužne, terate sa njihovih ognjišta. Ali, vi, tamo, na Dvoru, uvek ste bili velika dupeta.

Imali su da predadu sve, do poslednjeg noža, i čudo je bilo, pravo čudo, da su to i izvršili, bez pogovora. Oduzeta im je zastava, ali su im oni njihovi barjaci – jer su, vele, crkveni –

Samo je bilo dato naređenje da se odnesu u crkvu. Šizmatička crkva bila je prekoputa. Pravo zaprepašćenje, međutim, nastalo je, među husarima, i kirasirima, kad su počeli da im dele dupli profunt i kad su

Starac je već imao, zbog njih, dosta neprijatnosti i imaće ih još. Nije pravo da mu i on stvara brige, ponova. Neka čeka dok stigne u Osek, pa nek se tuži – do Boga.

Bile su boje ćilibara, jako okrugle, a oko crnih zenica imale su krugove kao da su krvavi. Gospoža Kumrija stajala je pravo, visokih kukova, isturenih, lepih, grudi, a koračala kao da trči. Tanka u pasu, a široka u ramenu.

Treba joj, kaže, samo nova haljina, pa će ona to lako svršiti u Beču. Isakoviči bi trebali, u Beču, da traže svoje pravo, ali da ne idu dalje, u Rosiju. Ima da ponesu nešto dukata, za gospodu u Beču.

Ali nije bilo konja koji ne bi zadrhtao, kad bi mu gospoža Kumrija prišla, i kad bi ga potapšala. Gledajući ga pravo u oči, ta žena bi i najluđeg konja mirno pogladila, a govorila je konjima nekim dubokim glasom, a katkad je konjima i

Ne ume trgovati, ali ume mreti. Svi su oni, kaže, mučenici, ali neće da postanu kupeci budimski. Hoće svoje pravo i svoju zemlju. Na maču dobivenu. Dobivenu, kaže, „mit dem Säbel“. Trandafil se i na to smejao.

Sve je to što Pavle govori, kaže, para i vatra serbska, u Isakovičevom mozgu, da mu kaže pravo, kao svom bratu, Srbinu.

Bio je srednjeg rasta, ali se držao pravo i svaki čas je ramena ispravljao, ponosito. Ono što je na njegovom licu bilo vrlo ružno, bila su usta, pod brcima.

Na tom putu, prvog dana, Isakovič je primetio, odmah, da je Trandafil imao pravo, i da će, u kolima Božiča, putovati lakše, nego da je, krišom, jahao do Beča.

Teodosije - ŽITIJA

Zaustavljaše samodršca i sve njegove glavne vojvode, govoreći: — Idem pravo ja ka ppotivniku. Govoriću mu, pa ako ni mene koji učim o bogu, ne posluša kao mnoge, tada i vi preduzmite što je

i veoma zbog ovoga ožalostivši se, reče k njemu: — Kada bi sveti i sveto telo beščasno i nečuvano ležalo, bilo bi i pravo da molite, kako biste mu poštu odavali.

zemlji čovekoljubno milostinjom pomilovao, a kada si otišao Gospodu, smelošću od njega podigao si me od puženja po zemlji da pravo hodim.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Prebacivali su svojim muslimanima da sami u dnu duše misle: „Mi nijesmo ni Srbi ni Turci, nismo voda nismo vino pravo, no nekakve grdne poturice.“ Ovo je pojačavalo uzajamno preziranje.

Na više od tih odseka je brdska i planinska Boka, a ispod odseka je uska primorska zona, pravo primorje, pod punim uticajem mediteranske klime, u kome, pored loze i maslinke, uspevaju i limuni, narandže, palme,

čisto se dusnu kad ih pitate o pričama i pesmama, i tim kažu kako su to besposlice i zaludnice, jer to nije „rabota“, pravo zanimanje čovekovo. Čak se i u lirskim pesmama ovoga tipa često realistički oseća.

Oni su bili ne samo najpametniji, nego često i najjunačniji. To je pravo narodno sveštenstvo, koje se sa narodom borilo za zajednički ideal.

godine i ta samostalna crkva dobije naziv bugarski egzarhat. Sa crkvom Bugari dobiju ujedno pravo i da osnivaju škole.

Na levoj strani Laba nailazi se na pravo kosovsko stanovništvo, koje najpre padne u oči ukusnom i bogatom ženskom nošnjom i svojim naročitim dijalektom.

Centralni tip je najsloženiji među južnoslovenskim tipovima i na veliki deo ovoga stanovništva polažu pravo Srbi i Bugari.

Ovaj je varijetet pravo oličenje istočnobalkanskog tipa i poglavito se po njemu mogu odrediti psihičke osobine Bugara. Stanovništvo ovoga

Od ovoga doba počinje pravo bugarsko buđenje. Š. Eliot je vrlo dobro zapazio* da ovo buđenje nije bilo ni romantično ni junačko: ono je bilo u

bolja vremena, karakter države koja se jasno razlikuje od Ugarske i Austrije, kao i da sačuvaju „istorijsko hrvatsko pravo“. Ipak su se rđave strane ove metode osećale na mentalitetu mnogih obrazovanih ljudi.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

— A zašto me nisi bacio odmah iz mlina, pa pravo u vodu: pljus! — gunđa žalostivo mačak. — Zato što bi ti onda grob bio suviše blizu, pa bi me stalno podsjećao na tebe

Ehe, onda i ja obećavam da više neću krasti tvoju slaninu, ali zato idem ponovo piti. — Ura! Imaš pravo, brate naš! — povikaše ona dva magarca iznad vrata krčme.

Kladim se da je unutra kupus. — Ovamo ga! — dočeka drugi, i kao po komandi obojica skočiše pravo na moj džak. Od bola i straha ja krvnički dreknuh, a oni... Čuo sam samo fijuk vjetra kroz visoku travu pored rijeke.

našeg Šarova, Kruškotres ga dobro protrese, pa mu se svaka koščica, svaka misao i svaka riječ vratiše opet, na svoje pravo mjesto i on povika: — Uvaženi kneže Kruškotresu, bježi što te noge nose, jer te traže dvije strašne delije!

On je čitavu noć lovio miševe, zato je i lupao. Skini mu ove cipele, pa više neće biti buke. — A on će onda pravo na slaninu! — lukavo zaškilji Brko.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

PAVLE: Znači da si ti nevaljalac i nitkov! NOVAKOVIĆ: Ja ne dozvoljavam da tako sa mnom govoriš! PAVLE: Imaš pravo, i ja uviđam da bi s tobom trebalo drugače govoriti, ali... uzdržavam se i progovorićemo već!

PAVLE: Čast! NOVAKOVIĆ: Samoljublje! PAVLE: Neka je, dakle, i samoljublje, ali otkud ti; otkud tebi pravo da mi ga razaraš? NOVAKOVIĆ: Bože moj, Pavle, zar ti nisi kadar trezvenije da gledaš u život?

Ima slučajeva sa kojima se čovek mora miriti u životu. Uporstvo u ovakvom slučaju je pravo divljaštvo... PAVLE (plane gnevom na ovaj cinizam, odjuri i otvara vrata, dohvati stolicu i zamahne njome): Napolje!

RINA (dolazi i upućuje se pravo njemu; staje pred njim, ali bez hrabrosti i onoga ponosa koji je ranije imala): Ja bih htela, Pavle, da se objasnim s

RINA (pretrne, skoči i gleda ga pravo u oči). ANTA: I razume se, drugi brak je odmah pao, jer Saveta nije bila udovica kada se udala za drugog muža.

) Oh, bože! ANTA: Što njega uznemiravate? RINA: Da s kim ću se savetovati ako ne s mužem? ANTA: Pa jest, pravo imate!

SPASOJE: Ali mu nisi govorio radi čega ga zovem? ANTA: Bože, sačuvaj. Učinio sam toliko da ga pronađem, ali, pravo da ti kažem, ne želim da se ja pletem u stvar.

VUKICA: Pa pokazala sam vam već. AGNIJA: Ako, volim opet da vidim. (Šapćući joj.) Pravo da ti kažem, ja se ne slažem s tim da obučeš onu belu svilenu pižamu prve bračne noći; ja sam za liht plavu košulju.

Zbogom! (Ode.) IX VUKICA, SPASOJE VUKICA (pošto je ispratila Agniju, klone u fotelju umorna): Uh! SPASOJE: Pravo kažeš: uh! VUKICA: Ne mogu da izdržim, pa to ti je. SPASOJE: Ni meni nije lako, ali šta ćeš...

I ja, pravo da vam kažem, mislim takvu ponudu da učinim njemu. SPASOJE: Kome njemu? NOVAKOVIĆ: Pokojniku. SPASOJE: Da ga umolite

PAVLE: To je najmanje, o tome ću na kraju misliti. SPASOJE: Pa jest, pravo kažete, jer on u stvari nije vas ni oštetio, nego mene. PAVLE: Kako vas?

PAVLE: Dakle, ostaviću vam ga, pa ga vi progonite. Nije pravo da vas toliko ošteti. SPASOJE: Dobro, a... (ne ume da nađe zgodnu formu pitanju)... ovaj... šta sam ono hteo da kažem?

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Zar ne pomisliš ponekad i na nju? - gledao me je pravo u oči, a onda počeo da govori kako je on video dece i dece, i sam je bio dete, bogamu, ali još nije video čudo kao ja.

Sasvim dovoljno, da mi ispričaju ponešto. Zašto si ulazio u crkvu? - pokušavao je da me gleda pravo u oči, a teme mu se znojilo, iako je bilo sveže. - Zašto si ulazio u crkvu, pitam te?

Nekoliko njih bi nas ponekad i pogledale pravo u lice na školskim igrankama, ali to su bile obično one koje su igrale kao slonovi ili izgledale tako da nikome iz

samo zečeve, a ona odgovori da nije važno; ona će postati arhitekt, a to sa zečevima je tek onako, čovek valjda ima pravo da se bavi nečim što nije strogo određeno. Složih se s tim da ima, iako sam znao da laže.

Usta su mi bila sasvim suva. Ona me je gledala pravo u lice, onda se istrgla i viknula: - Ti si gad, ti si jedan šašavi gad! Ja neću to što ti hoćeš!

- Ako se završi. Ako ne ostaneš da bubaš fiziku do avgusta! - rekao je Ataman trudeći se da je gleda pravo u oči, ali ja sam znao da misli na ono šašavo pismo koje sam pisao imajući neprestano pred očima Rašidinog oca.

Shvatio sam to po izrazu Atamanovog lica. - Kako znaš? - pogledao sam je pravo u oči, a ona je rekla da zna, žene to uvek znaju. Žene! Čuj! Malo je trebalo da se izvrnem na neko mesto. Žene!

- Ti na to, jednostavno, nemaš pravo. Neda je jedna stara priča. - Ma nemoj! Kao da ne znam da postoje i priče u nastavcima, i kao da i ti to ne znaš.

Nisam mogao da se snađem, još manje da shvatim to što je govorila, ali bilo je to nešto kao pitanje: ko onda ima pravo da bude ljubomoran?

Skinuo sam sve sa sebe i legao na polutrule daske skele. Sunce mi je sijalo pravo u lice i, kad bih zatvorio očne kapke, ispod njih bi zaplivali narandžasti kolutovi.

Tu i to je ono. Moj otac tvrdi da je to ono! - Tvoj otac? Zar on zna da se još uvek sastajemo? - pogledao sam je pravo u lice, a ona se nasmejala i nije odgovorila ništa, ali sam po modricama na njenim ramenima i leđima mogao biti ubeđen

Čuo sam Staniku kako se smeje, pa oca kako objašnjava nešto. Posle toga sam malo kao spavao, ali to nije bilo pravo spavanje, mislim, jer sam sve vreme u jednom kutku svesti video početak svog novog romana.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Promrda ga. — Jesi l’ pio? — Nisam. — Šta lažeš kad sam kredom zabeležio dokle je bilo; kaži pravo, jesi l’ pio? — Jesam. Gospodar gleda ga napreko; Milan strepi. — Još jedared ako te uhfatim, oteraću te, znaš!

za nikakve novce, nego ću uzeti ma sirotu, samo da je čestita, zdrava i vredna, pa ako je još i lepa, utoliko bolje. Pravo da ti kažem, i ja sam voleo imati lepu ženu, pa još ako je mudra k tome.

Eto profita! — Pravo kaže Čamča, tako je, nabavićemo i to. — No treba još nekoliko flaša za koštaljku poneti, da bure ne otvaramo.

Šamika je pravo materino dete. Kćeri, kao god i mati, lepše se nose nego što bi čovek rekao po spoljašnoj formi dućana gospodara Sofre.

Da mu i sam za pravo, i seti se kod sablje Čamčine vragolije. — Pa kad se budeš razgovarao, a ti ako ne razumeš, pogledaj na mene, pa ću ti

Ta znaš da smo se u životu dosta napatili. Znaš za naš krakovski put? Pa zar žalost do groba da traje? Pravo ima Čamča kad kaže da život ne traje hiljadu godina. — Al’ smo već ostarili. — Da ne odemo neveseli u grob.

— Ja bi’ tako rekao. — Pa ako zaprosi, šta ćemo činite? — Čestit je čovek, a i otac bogat. — Pravo da ti kažem, ja bi’ je voleo udati za takvog čoveka kao što smo; ne volem fiškale.

— Ima ekonomiju, pa se može onde naputiti, pravo kažeš; no nije katolik. — To ništ’ ne čini. — To ti kažeš. Pitaj tvog strica šta će on kazati.

Oprosti se i ode kući. Sastane se sa ocem i počnu se dogovarati. — Otac, ti si imao pravo. — Jesam li ti kazao. — Polaček je strašan katolik. — Kao ja pravoslavan.

— Nikada do smrti. — A ti uzmi kakvog pojačeg kalfu, dobro mu plati, daj mu oružje, pa nek’ puca na lopove. — Pravo kažeš, toga ću se držati. — Eto baš je bez službe Marko Ćebetarov; taj će odma’ doći, sad je bez službe.

Obadvojica zamišljeni, ništa ne govore, kucaju se i piju. Starcima je vino malo u mozak ušlo. — Pa vidiš, Sofro, pravo kaže Čamča: danas jesmo, sutra nismo. Kad umremo, svemu je kraj. — Nije mi žao umreti, Jovo, ne bojim se smrti.

— Vidiš, Sofro, mi ovde sad sedimo; tamo u sali muzika svira; onde je nov, mlad život, a mi smo truli panjevi. — Pravo kažeš, Jovo, sve će biti, samo nas neće biti. — Opet ti kažem, Sofro, da su naši dani izbrojani.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

I to što je učinila, ali i da nije učinila. Sve ono što joj beše dever Aranđel nedeljama govorio, učini joj se sada pravo.

porodice i rodbine, pa i tog ostalog sveta što se beše sa njima doselio iz Serbie, i selio opet natrag u Serbiu, kao pravo ludilo.

Prišavši mu sasvim blizu, ona se naže, kao i dan pre, nad bedeme i vodu, gledajući mu pri tom pravo u oči, koje behu mutne i upale. Pitala ga je da li su vojnici našli njen lančić?

Zatim mu pokaza, pustivši puk pravo na njega, trčeći korak sa nožem u zubima, od kojeg se đenerali uzvrpoljiše, a Berenklau od milja naježi.

dovodio do očajanja i koji je bio svoje predstraže isturio do gradskih zidina, poručivao mu je, po Vuiču, da pokuša, pravo iz logora, prepad, jedne noći, na veliku kamenitu stražaru, na kojoj behu po ceo dan otvorene kapije.

Sa mišlju da još može kao mladić da pojaše, krete, tresući se, preko poljane, zatežući kaiševe u pojasu. Pokasa pravo u tu zagušljivu, sparnu, natmurenost jutra, projahavši pored ergela Berenklauovih, velikih naslaga ruda i točkova,

marila, a koje su joj dolazile u kuću skoro svaki dan, da joj pričaju svoja čuda koja su činile sa muškarcima, imale pravo, jer su bar znale zašto su živele.

Podvikujući slugama, koje su morale da sede visoko i pravo, u opasnosti, svaki čas, da padnu među konje, i nisu smele da se osvrnu, nije video ni pašnjake, ni nova naselja, već je

svaki čas, da padnu među konje, i nisu smele da se osvrnu, nije video ni pašnjake, ni nova naselja, već je jurio pravo, stojeći, stisnutih zuba, zagledan u sebe, u svoj život i svoju kuću u kojoj mu je snaha umirala.

Sluge koje su jahale pred njim, i sluge koje su sedele na intovu iskrivljene, pokušavajući da sede nepomično i pravo, pucale su bičevima i vikale na sav taj svet što se strčao oko kola, zaostajući za časak kad bi Aranđel Isakovič

Bio je neispavan, oronuo i smežuran. Gledao je oko sebe nekim ukočenim pogledom, zamišljen, razroko. Smatrao je da je pravo da ženu svoga brata sahrani u blizini bratovljevog, a ne svoga doma.

Digavši se, len, toliko len da uskoro opet zaspa u hodu, mrmljajući nešto kroz nos, mrtvi Arkadije je išao pravo prema svojoj kući. Zastajkivao je samo kod štala i sa uživanjem udisao miris konja, osluškujući udar kopita.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁸⁰ Ova privremena imena očigledno su zaštitna, a pravo ime dete stiče tek obredom krštenja. Dete svoje ime može dobiti po danu u koji se rodilo (npr.

⁹⁷ Pravo, kršteno ime i u našem narodu se često krije. Naročito stranim ljudima nerado se kazuje ime deteta. U Vojvodini, prema

To dolazi otud što se veruje da i samo izgovaranje imena zlih sila ili bića priziva ta bića i sile.¹⁰¹ Pravo ime deteta izbegava se da mu neko od zlih ljudi ili natprirodnih bića ne bi naudio.

A ovaj nadimak često sasvim potisne pravo ime, pa niko, čak i od najbližih prijatelja, ne zna kakvo je pravo ime osobi koju zna jedino po nadimku.

A ovaj nadimak često sasvim potisne pravo ime, pa niko, čak i od najbližih prijatelja, ne zna kakvo je pravo ime osobi koju zna jedino po nadimku.

¹⁵⁴ Da bi se predupredio neželjen dolazak veštice, izbegava se, naročito pred decom, da se spomene njeno pravo ime, već se koriste razni eufemistički nazivi: „čaratica“, „kamenica“, „rogulja“, „krstača“, „tamo ona“ itd.

smatrali su da kuvadom, odnosno ovim ritualnim ležanjem i podražavanjem porodilje, otac zapravo potvrđuje svoje pravo na dete, tj. simbolično afirmiše svoje očinstvo.

dok se ne oženi).“ (Vuk Vrčević, takođe, ukazuje da je tek činom ženidbe momak stekao pravo na naziv „čoveka“. On objašljava da to „ne znači da je po ženi ime dobio, nego da se je sa ženidbom odrekao sviju

Na seoskim zborovima, skupštinama, svaki odrasli muški član ima pravo glasa i time je ravan knezu, glavaru ili vojvodi.

Kako kaže Svetozar Marković: „Imanje svake porodice zajedničko je, tj. na njega imaju pravo svi muški i ženski članovi dok su u zadruzi.

Vlast i moć domaćina, ipak, nije baš tako neograničeno suverena i samovoljna kao što to izgleda. Tačno je da on ima pravo da kupuje i prodaja po svojoj volji, ali pri tome on mora voditi računa o dobroti čitave zadruge.

Domaćin ima pravo ne samo da donosi presude u internim, porodičnim sporovima, već i da kažnjava zadrugare za mnoge sitnije i krupnije

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

preljubnik, najahalac, onaj koga zlopakosni đavo uze, babun, bogumil i jeretik, slabić koji na sudu ne govori pravo, čovek koji skrnavi ikone svetih, biće surovo kažnjen po zakonima mojim, ali ne surovije nego što u zakonu stoji.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

»Nalazim se u čudu...« misli Bel Ami. »Meni se najzad događa pravo pravcato čudo. Jedanput u sto godina, jedanput u milion godina, jedanput u životu...« Svlači majicu i pada u fotelju.

Bilo je to pravo malo čudo. Reči kao da su provalile branu od zuba, jedan sasvim drugačiji, briljantni Bel Ami počinjao je da izvodi

ispunjen do poslednjeg mesta barmenovom familijom — sve samim V-ićima, koji su stizali onako prašnjavi i zakrpljeni pravo sa salaša okruženih bagremovima i dudovima. Pušeći na višnjeve lule domaće proizvodnje švercovanu škiju iz Hercegovine.

Zimi se iznad đubrišta podigne laka izmaglica. Posle uđem u polutamnu štalu, pravo u topli dah vlažnih kravljih njuški. Tu je, opet, vonj trulog sena i amonijaka. Ponekad mi mnogo nedostaje taj miris.

ravnodušna susetka najotrovnijih zmija u Evropi, a ono spadalo, onaj Grk koji je umeo svašta da dokazuje, najzad ima pravo što se tiče prestizanja, pa mi se smeši svojim gipsano praznim pogledom ispod pažljivo raspoređenih kovrdža na čelu.

Nisu više znali idu li pravo ili se, zavedeni kamenim lavirintom, vrte u krugu. A onda, kažu, profesor više nije mogao dalje; najpre mu se ukoči

Ušla je u sumornu učionicu koja je zaudarala na neuspeh što su ga pretrpeli oni pre nje, gledajući pravo u oči komisiji za prijemni — petorici već izmoždenih profesora.

— Pa, vidim, brate, da ti tamo nije išlo bogzna kako... razgledao ga je stari drugar sa zaštitničkom nežnoću. — Imaš pravo što se vraćaš! Naći će tebi Žika neki poslić... Dobro.

Tako je trolejbus predstavljao za njih neku vrstu svečanog izlaska — pravo pozorište! Na sceni su se neprestano smenjivale različite ličnosti, grad kroz koji su prolazili trudio se da menja

Dan kada mu kći pripada od deset pre podne do sedam naveče. Praznik! — Niko ne tvrdi da vi nemate pravo jedanput mesečno na svoju kćer...

—Tvoja mala? —Moja. —Kako je samo slatka! Suzi, dođi da vidiš Makijevu ćerku — pravo luče! »Naša simpatična Suzi odigrat će vam orijentalni ples sa velovima!

— Najzad, jedno tiho bezbedno mesto . . . — reče. Najvažnije u životu: izabrati pravo mesto za prava osećanja! Odjednom, negde duboko u zgradi, začuše cilik školskog zvona, a malo kasnije do njih dopre

Matavulj, Simo - USKOK

— reče Marko smjerno, oborenijeh očiju. Pošto dva-tri puta uzdahnu, nastavi: — E, moj bane, pravo reče: e mi se sve čini kao san jedan!

Kad on svrši, Mrgud opazi: — Valaj, pravo imate što se sprdate! I đeca su ih sjekla! Znaš, Janko, da je sinovac vladičin, Joko Perov, posjekao dvojicu tijeh

Ali mladost hoće svoje pravo na život i na sreću: potisnuta nada pojavi se i osnaži se brzo, te Janko poče nazirati sebe u budućnosti kao vrijedna,

— Znam ja to, Janko! Znam ja da bi pravo bilo da nam Rusija daje po njekoliko dukata na godinu, da kupimo koji bagaš žita, ali šta možeš!

Ja mu rekoh: „Kad ti je već toliko u srcu, a vi se pobratimite!“ A on veli, a pravo veli: „Bog s tobom, nano, nijesmo li već braća! Kako se braća mogu bratimiti?

— Bože, svašta li ima u svijetu! — reče Stane. — U nas djeca muška sve dijele. — Tako je i pravo. — A je li što sestri otac dao? — pita Krcun. — Jest, dvadeset hiljada, jednom za vazda. — Kuku! — učini Stane.

— nastavi Gojača. — Kao da brastvo nije zadovoljno. — Kami je zadovoljno! I ti si od brastva, pa je pravo da znaš svu istinu. Milica je vjerena još u kolijevci sa sinom cuckog barjaktara, Radoja Dragojeva.

— reče Krcun. — To nećemo — reče Janko. — Za danas je dosta. Labud, može biti, pravo ima! Ja sam vještiji zato što sam se vježbao, ali drukčije to ide kad se i nevješt bori za svoj život!

— To je mladi gospodin, uskok? — zapita Savo, ljubazno pružajući ruku Janku... — Kako vam je ime? — Pravo ime: Jân P., a sad: Janko Uskok! — Dobra ti sreća, kneže Drago! Mir božji! — reče Savo starome i poljubi se s njim.

— reče Savo smijući se, jer bješe opazio da taj lik najviše privlači uskokov pogled. — Pravo da vam kažem, milo mi je mnogo što ga ovdje vidim!

Hoćeš?“ — „Hoću!“ — „Ma, nećeš.“ — „Ma, hoću evo pred ljudima!“ — Onaj pravo pred vladiku, skine kapu i poljubi ga u ruku. Ostali se primakoše da sve čuju: „Koje dobro, sinko?“ — pita Sveti.

Kad si već po svome izboru postao Crnogorac, ja te primam kao da si od moje krvi. Je li pravo, braćo? — Jeste, vaistinu, kao i sve što ti kažeš i učiniš — reče brat vladičin, Stijepo.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Kad se venčadu, onda će doći naklonost, ako su pametni, to jest. Nije li tako? MLADOŽENjA: Vi imate pravo. Ali tu mora teško ići, gdi nema poznanstva izdalje. PROVODADžIJA: He, he, he! Što ti je mlad čovek.

Koliko je nji ištu ti, Bože, znaš; no ja sam njenim roditeljma obećao da ću naći priliku dobru. Imam li pravo? MLADOŽENjA: Ja se vrlo radujem da je na mene ta kocka pala. Idem odma spravljati što treba. PROVODADžIJA: Oho!

Nego sve se teška, kanda nema ni prebijene krajcare. Ja sam se ljutila, no vidim da ima pravo, jer se ovako više čuva. UGLED 5.

MATI: Što god zapovedate, sve će biti. PROVODADžIJA: He, he, he, i pravo je, kakva je lepa prilika, to jest. Onako jednog pečenog ćurka s celerom, to jest, a prijatelju, šta veliš?

ODJELENIJE VTORO ŠEST NEDELjA PRE VENČANjA UGLED 1. DEVOJKA (sama sedi i plete) DEVOJKA: Pravo mije kumača kazala da neću moći spavati. Kako oči zatvorim, eto ti mi svadbe.

ŽENA: Otišla sam u crkvu, zloudno mlada nevesta, kad tamo, svaka, svaka bolja od mene. Tek vidim kako se podmiguju. Pravo imaju: ko se neće podsmevati nesreći. MUŽ: Verujem. ŽENA: Veruješ, šta veruješ, da sam nesreća, je li? Pravo imaš.

Pravo imaju: ko se neće podsmevati nesreći. MUŽ: Verujem. ŽENA: Veruješ, šta veruješ, da sam nesreća, je li? Pravo imaš. - Krasan muž, lep muž, blago meni kako sam se usrećila! MUŽ: Idi dovraga!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Napisah pismo uredniku. Kakav je to način, zašto mi podmećete ono što nisam napisao? Pravo govoreći, bilo mi je donekle i drago što su me, makar i zabunom, umešali u zečja posla; a s druge strane, ne volim da

(I kao odrastao to, kad god mogu, činim.) Zbog toga mislim da deca imaju pravo da čitaju sve što im dođe do ruku, a naročito ono što odrasli od njih skrivaju.

sitnice preko kojih smo olako prelazili otkrivaju nam se u neočekivanom svetlu, izvesna nejasna mesta dobijaju pravo značenje Slavna knjiga Danijela Defoa (D.

Sporazumevanje i borenje s prirodom jedino je naše osveštano zemaljsko pravo. Valjda je to najdublja poruka ovog romana. Defoov roman je apoteoza borbe; u njemu je sačuvan gorki ukus zemlje, godišnjih

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

SMRDIĆ: Više nema nemeša; svi smo jednaki. ŽUTILOV: To i ja kažem. No moje je pravo ime Žutilaj, a ne Žutilov; zato oću da se tako i zovem. ŠERBULIĆ: Iljen!

LEPRŠIĆ: Ove su Novosađani nasred pijace spalili. SMRDIĆ: Pravo su imali. NANČIKA: Ja čujem da je na više mesta to učinjeno. LEPRŠIĆ: A mi?

ZELENIĆKA (smeši se): Jošte nije, nego samo bukti; no njegov dim osećaju Madžari čak u Buda-Pešti. LEPRŠIĆ: Pravo, gospoja ujna! Ovaj izražaj zaslužuje da dođe u novine. GAVRILOVIĆ: Šta znači to, gospodine Lepršiću?

NANČIKA: Vi imate pravo, ali smo se tako navikli. ZELENIĆKA: Ah, dim tuđeg elementa davio nas je mnogo godina! No danica je i našoj

ZELENIĆKA: Šta, kako? LEPRŠIĆ: Kad može srpski vojvoda, zašto ne bi i mi? ZELENIĆKA: Gotovo imate pravo. ŽUTILOV: Bilo je bitke. ZELENIĆKA (živo): Je li? Gdi? ŽUTILOV: Na mlogo mesta; no nije najbolje ispalo.

LEPRŠIĆ: Varvari! ZELENIĆKA: Ništa zato; platiće se sve to iz dobara buntovnika. LEPRŠIĆ: Bogami, pravo kažete. Da gledimo da i druga sela popale, bar će posle lepša biti.

Šta ću da radim? SMRDIĆ: Dajte mu što je za njega. Je li pravo da on, kao poznati rodoljubac, ništa ne dobije; a drugi, koji su dvoličili, ili koji su poznati kao mađaroni, plaću

ŠERBULIĆ: Ovo je izdajnik, treba ga primjerno kazniti. SMRDIĆ: Pravo kažete. ŠERBULIĆ: Isterati ga iz odbora, to nije ništa; no treba mu dobro konfiscirati, kao svakom drugom buntovniku.

SMRDIĆ: Ništa nego pravo. GAVRILOVIĆ: Ali, molim vas, to nije iz moje glave izašlo. Evo pisma. ŽUTILOV: Ne pomaže vam ništa. 8.

(Uzme pušku koja je u uglu visila.) Mi ćemo spasti Srpstvo. NANČIKA: Pravo kažete. (Iznese iz druge sobe sablju, koju pripaše, a Milčika uzme dva pištolja.

LEPRŠIĆ: Gdi su ti Madžari, neka dođu samo! SMRDIĆ: Dajte ovamo Nađ Pala da mu sečemo duvan na glavi. ŠERBULIĆ: Pravo, dajte ga! ZELENIĆKA: Gdi je barjak? Bez barjaka ne može se vojevati! ŠERBULIĆ: Tako je! (Otrči i donese barjak.

GAVRILOVIĆ: Ja vidim narod pišti po obalama i propada. Zaboga, da se skupimo i damo štogod na sirotinju. Nije pravo da izgine. ŠERBULIĆ: Bogme, niko ne daje ni meni.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

jesu stečeni oružjem carskih trupa i da su to zemlje carske kuće; Mađari, oslanjajući se na svoje istorijsko državno pravo, tvrdili su da su zemlje ugarske krunovine, i nisu hteli da priznaju Srbima nikakve privilegije koje bi se kosile sa

Kao i ostali nekatolici u Austriji, i Srbi su dobili slobodu veroispovesti, pravo da mogu slobodno zidati svoje crkve, da ne moraju praznovati katoličke praznike, da se zvanično ne zovu »šizmatici« no

I mitropoliti i narodni sabori u svima svojim molbama i predstavkama carskoj vlasti tražili su pravo da u svojoj sredini dižu jednu ćirilovsku štampariju.

1751. godine mitropolit Pavle Nenadović je najzad izmolio pravo da u Oseku ili u Karlovcima digne srpsku štampariju, ali kada mu je postavljen uslov da se u toj štampariji moraju

Odmah pošto je dobio pravo, Kurcbek je otpočeo rad 1771. U njegovoj štampariji su štampani dosta mnogobrojni školski udžbenici kao i izvestan broj

Književnik Emanuil Janković je bio nabavio štampariju, doneo je u Novi Sad 1790. godine, i uzalud tražio štamparsko pravo. Posle smrti Kurcbekove, njegova štamparija je prešla u srpske ruke. Početkom 1792.

Kada je dopao zatvora u Beču, on je uzeo da piše istoriju srpsku, više da dokaže svoje pravo no da iznese prošlost srpskog naroda.

Surevnjiv na ostale Srbe što primaju pomoć od Rusije, on dokazuje da samo Crnogorci imaju pravo na tu milost velikih i bogatih rođaka na severu. Istorія o Černoй Gorы je delo netačno, nekritično i nesigurno.

ŽIVOT. — Zaharija Stefanović Orfelin rodio se 1726. godine, u Vukovaru, u Sremu. Pravo prezime mu je bilo Stefanović, a sam se nazvao Orfelin.

i korisno društvenoj celini; romantičari ističu ono što je najosobenije i najekscentričnije u ličnosti, proglašujući pravo jedinke da živi na svoju ruku i za svoj račun.

više od jednoga veka, Obradović izgleda bliži, moderniji, življi od Vuka Karadžića, sadašnjost i stvarnost daju mu za pravo, i zato je proslava njegove stogodišnjice 1911.

1790. sa kupljenom štamparijom vraća se u Novi Sad, i čini uzaludne pokušaje da dobije pravo za podizanje štamparije. Jošte mlad umro je u 1792. godine u Novom Sadu.

Milićević, Vuk - Bespuće

Ja tražim zadovoljstva. I on se prisili na jedan osmijak i udari ga rukom po ramenu. — Ko zna, reče, možda imaš pravo. Ali Milan sjeđaše s praznim očima i licem bez izraza. I čitav dan ostao je tako zamišljen i neraspoložen.

koja se osjećala u ovoj kući, bi jeda pred kojom su svi sagibali vratove, poslušno i pokorno, bez pomisli da imaju pravo da se bune.

posao, pričajući mu štogod iz svojih sitnih doživljaja, i odgovarala na njegova pitanja, davajući mu uvijek u svemu za pravo, što je Gavru Đakovića ljutilo.

Sremac, Stevan - PROZA

Seti se Kaje i svih udobnosti bračnoga života, a uteši se i time što je, ako ćemo pravo, i on bio lola, »nad lole lola«, pa dao ženi povoda da poklizne malo.

Znajući svoga sina, njegovo je načelo bilo da je sin njegov uvek kriv, i, prema tome, da profesor vazda mora imati pravo. A sin mu je i bio nestaško i okačenik, tako da se zabrinuti otac često zapitao: »Na koga se umetlo, ako ko boga zna!

Radičević, Branko - PESME

! Tako staja srca veseloga, Al' eto ti čuda još jednoga: Preko luke pravo ka meneka Jedna krasna uputila s' seka, Ao vile, vi, prebele vile, Vi joj bogme ne bi druge bile, Ao Bože, čuj

Moma pravo ka meneka šeta, Moma samo, ali kaka kleta, Kakvo lice, a kakva li usta, Kakva ruka, kakva kosa pusta, Kakve grudi,

Vina dosta, to je pravo, I momicu belu, jedru, I plameni mač o bedru. Ode kolo, ode cela lupa, Vi stojite oko mene skupa, Sve tu soko

Bre, Apolo, golaću ubavi, Pegaza mi što pređe nabavi! Ao goljo, da ti kažem pravo, Tebe mlada žao mi je zdravo: Jedno momče — devet moma mladi, Ču li, dragi, to su veli jadi!

Nasmeja se ja ovome zdravo, Pa mu odo govoriti pravo: Oj sokole nad svim sokolovim', Šta ti misliš, more, s poslom ovim, Što magarci njemu se raduju, Čkalja tvoga što

Ja stvorenje spazi bućoglavo De se spušta u jarugu pravo, Dve-tri muze nosi u naruče, Pa sve detić od miline uče, Neće muze, već podigle viku: „Pusti, pusti!

Ja i vide de pravo ka Save Udesili dugouve glave, Pa povika dičnim sokolovim': Akobogda sa tricama ovim? Al' najstarij' uši naroguši,

Prva buna eto već ga prođe, On ustade, pa zboriti pođe: „Bogom sestro, pravo mi govori, Što li činiš u toj pustoj gori? Ko te mladu dognao ovamo, Gde živuju divlje zverke samo?

“ Na to Gojko brzo reč prihvati: „Pravo ću ti sve ja kazivati. Oca svoga jedva sam poznao, Za detinjstva moga on je pao, Sa Turcima u boju krvavu On je

“ Dirnu konja, uteče iz boja Pravo Hajci, — vesela mu majka! Jošte kliknu: „Beži sa mnom, Hajka!“ Što bi dalje, to pesma ne znade, Al' i da zna,

Već stigoše, Milun ponajprije, Već je silan u dvor uljegao, Ide mudro, pazi na sve strane, Pravo šeće junak ka stubama, Već je do njih — glednu — bogme Turčin, Zemlji pao, pušku preko krila, Uza stube glavu

strana strma i visoka, Kam do kama, a sve raskrhano, Ponajviše na jednojzi strani, E tu bezdan strahotan zinuo, Pravo leglo smuka i zmajeva, — Često nad njim sunce jarko sjalo, Ali još mu dna ne sagledalo.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Načiniću mu nešto, ima da vidiš. — Ih, ti kao da čovjeku praviš samar, tako govoriš. — A zar konj nije isto što i pravo čeljade, još bolji. Deset puta bolji. — Konj? — Da, da, konj, što se čudiš.

— Hoće da dokuči mjesec. Samardžija uzdahnu i pogleda me preko čaše. — Pa neka, ima dječak pravo. — Šta ima pravo? — Pa nek oproba. Kamo sreće da sam i ja nekad tako radio, možda bi mi druge tice danas pjevale.

— Hoće da dokuči mjesec. Samardžija uzdahnu i pogleda me preko čaše. — Pa neka, ima dječak pravo. — Šta ima pravo? — Pa nek oproba. Kamo sreće da sam i ja nekad tako radio, možda bi mi druge tice danas pjevale. — Ma šta tice, šta .

Pa kud sve, tud i to: od svake kuće ima neka staza ili puteljak pravo prema mlinu. Svakom valja u meljavu, a šta ti možeš tome što će i đavo taj isti put upotrijebiti i za svoju dušegubnu

E, moj dragi, tako ti je to. Bila je pokojnica, pravo da se kaže, svakakva, to ja najbolje znam. I popiti je voljela, bog joj dušu prostio, jednom tako umalo nije kuću

Ne ide to nikako. Zar da padne tako s kišom, iz oblaka, a ti s njim pravo u kuću? A ja sam baš bio za ovoga „iz oblaka“ i s radosnom strijepnjom pratio sam kako sve više jenjava stričevo

Za nestrpljiva zemljodjelca to je siguran znak da nastupa pravo proljeće (poslije toliko lažnih nevjernih najava!), a za onu rijetku nemirnu čeljad sklonu skitnji, to je, opet, poziv da

— Znaš li šta je, Sava: osim toga krsta na tebi, ti si, brate, jedno pravo pravcato, puko pukcato beslovesno bravče. Otkud Marijana iz Manite Drage kad se Nidžo onda nije bio ni rodio?

iz kukuruza, neko plovi carskom džadom, cestom državnom, pa još se i na kobili ljulja, treći trnapi iz prvog sutona pravo za večernju sofru — duć!

— Baš si mi našao kićenog sveca — gakao je on žižeći zalojenim očima u slikara bradonju. — E jesi pravo goveče, pa makar da moluješ ne znam kakve božje ugodnike. Ja svetitelj, je li?

nebeskim oreolom oko glave), a evo ti jednog rumenog predvečerja brata Save, djedovog rođaka, pa će ti, odmah s druma, pravo na naš arman (gumno) gdje su leventovali bradonja i samardžija.

Deder da mi malo pobolje oslušnemo šta ovaj tu bobonji kao baba iz kace. — Pa tako — nastavlja Sava — da vam pravo kažem, s mrtvima ja i nemam bogzna kakva razgovora, slaba je od njih vajda, a sveci ...eh, i ti sveci ...

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Aga je rekao da ideš. Izbora nema. Učini, iako ne razumeš! Ne pitaj kako i zašto! To zašto vodi pravo u ludilo! Sad je došlo do najgoreg, i goreg ne može biti; sad je lakše. Skoro će ti i brat.

Hasanaga otero ženu, beg Pintorović tražio ilmi-haber, kaže neću da je vodim bez ilmi-habera! Ima čovek i pravo. Hasanaga, opet, sa svoje strane, reko: dobro, u redu, evo ti taj ilmi-haber! Zakiti se!

Svak od njih misli da mu je Alah sluga, da Alah nema drugog posla nego da njega opravdava, da njemu daje za pravo. Oni ti kroje Alaha prema sebi, ko da je Alah košulja. MAJKA PINTOROVIĆA: Kaži hvala što zidovi nemaju uši!

Vidim da ne razumeš... MAJKA PINTOROVIĆA: Ajde, ne fantaziraj! Nesrećni ljudi katkad veruju da im nesreća daje pravo na sve. Jeste, jeste. Nisam ni ja od juče. Ima ih koji se i u nesreći ponesu!

A kadija je ko rodna godina! Znaš li ti šta znači: kadija? To nije čovek, nego most koji vodi pravo uvis! Brat ti se pokazo prilično umešan. Od neprilike napravio priliku. I sebi, ali i tebi. Sad je ojačo poziciju..

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Da, bili smo deca. Ali ne! Samo si ti bila dete a ne i ja. Ja sam bio već zreo. No ti beše pravo dete. Nikad neću zaboraviti ona naša milovanja kojima si se ti podavala bezazleno. Ali i tome dođe kraj.

Iz gostinske sobe viđaše se mala svetlost. Uđoh pravo tamo. U prvi mah ne mogah ništa da raspoznam zbog male svetlosti, pare i dima duvanskog.

Snaška Pasa naslonila svoje lice na ruku, grlo joj treperi, glas iz otvorenih joj toplih usta ide pravo, meko, milo ...

I to strašnog, užasnog gosta. — Eh, bre Mile! — iznenada, odjednom prepade me Mita. Beše digao glavu i gledaše me pravo, netremice. — Ne boj se, Mito, ništa nije! ... — počeh da ga tešim.

vrata, slabo nas je osvetljavala, a nije bila ni potrebna, jer beše izgrejala jaka, čista mesečina, koja nas je grejala pravo u lice.

Znam, sada majka mu, bez šamije, raščupana, pišti, i preplašena istrči od njega mrtvog iz sobe u kujnu: — Mito! — I pravo, ničice, još s praga sobnjega licem pada i rasprostire se po zemlji. Samo joj se temenjača beli.

Ukočeno prebaci koliju, nabi fes, da bi izgledao što više pijan, naredi sviračima da mu sviraju i pevaju. Zatim pravo, ukočeno, ode sa sviračima koji su mu pevali: Poduhnuše saba-zorski vetrovi...

Kostić, Laza - PESME

” — E gle! pa lepo, milo mi je baš, pa kad je tako, znaćeš jamačno ima li Renan pravo ili ne? „Zvanične tajne”, reć'e koštani k „ne kazuju se površnicima. Al' sad okren'mo drugi razgovor!

” „Vladimire!” zamuca lepojče ubavo, „da l' Vladimire il' igumne Varnavo? za ime boga da l' sam čula pravo?! Drktala je bula od pete do glave, čujući pozdrav igumna Varnave, sa bleda lica kad joj pade veo, i Varnava kao da

po šeste bujne noći što mu svesti ne dad' oči, iz ljubavnog neodvaja Delilina zagrljaja Samson skoči: „Ženo, ženo, kaži pravo je l' u tebi bog il' đavo? Zar se tako usta ljube što im zubi rodu tvome na razboju samrtnome samim škripom glave rube?

što ti sa nje mnogoj braći kratki večak posta kraći? Ženo, ženo, kaži pravo je l' u tebi bog il' đavo?” Kô Mojsije na Sinaju kad ugleda u osjaju snova svojih ovaput što naroda prvom sinu iz

„Hoćeš da ti kažem pravo? U meni je bog i đavo, divan đavo kâ i bog: ispod neba tvoga čela snela mi je vrela žela zrak bogovskog oka tvog; a

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Vukove srpske narodne pesme došle su u pravi čas i na pravo tlo, kao prolećna setva na jesenju ugaru. Samo nekoliko godina od pojave njegove Pesnarice (izdate 1814 g.

Ona mu reče: — Nema nikoga. A on veli: — To ne može biti. Onda mu žena odgovori: — Boga ti, što te pitam da mi pravo kažeš: bi li ti štogođ mojoj braći da sad koji od njih ovamo dođe?

Pošto pojedoše, mali kao đavo nađe nešto žensko pa reče: — Nije pravo da mi našu kraljicu jedemo. — Kakvu kraljicu, eno kraljice gdje spava! — reče mu otac.

— reče mu otac. Zatim ponovo počeše jesti i razgovarati se. Opet mali reče: — Nije pravo da mi našu kraljicu jedemo.

Ne svidi mu se tu, nego se vrati pravo u svoju veliku carevinu svojoj kući. Tri godine dana proteku brzo, a veran sluga koji verno i pravično carovaše po

Narod odmah prizna da je pravo da on uzme carevu kćer i da caruje. I tako ono momče oženi se carevom devojkom i postane car, a ostali momci što su s

Pastorak zahvali čovjeku, pa opuči pravo u grad. Kad stiže tamo, sreća ga posluži te doznade da caru treba sluga i on ode u carev dvor.

Taman izvadi maramu, kad eto ti ga jedan čovjek putem pravo k njemu, a jaše na magarcu. „Hajde dok prođe pa ću jesti“ — pomisli carev sluga.

Ovaj pak uzjaha magarca, natuče šešir, a štap u ruke, pa pravo na ono polje. Kad tamo, a vojnici kako ga spaziše poletješe pravo k njemu, da ga živa uhvate.

Kad tamo, a vojnici kako ga spaziše poletješe pravo k njemu, da ga živa uhvate. No on udari štap o zemlju te ih sve zatvori u grad, pa se pope na grad i zaigra magarca po

Ovaj uzjaha magarca, natuče šešir, a štap u ruke, pa pravo u carski grad. Car ga lijepo primi i reče mu: — Nijesam li ti kazao da je dobro čuvaš, jer ako je izgubiš nikad je

Što je car dobivao najljepšega, to je djeci davao, te su ona pravo i lijepo među sobom dijelila. Ali carici onemili i taki život.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

JEVREM: Rekao bi čovek čitavu brigadu eksercira, tako se razvikao. SOFIJA: A šta ćete? Ja gledam, što je pravo, da mu ugodim, ali on se srdi, te srdi. Već ne znam, kako ću. JEVREM: He, he! Jošt je stari Maksa.

MAKSIM: Kako ti to govoriš? SOFIJA: Ja sam gospođa u kujni. JEVREM (ide radosno po sobi i lagano pljeska rukama): Pravo, pravo! SOFIJA: Ti gledaj tvoj posao, a u kujni ako ne bude reda, ja kriva. MAKSIM: Dakle da kuvaš.

SOFIJA: Ja sam gospođa u kujni. JEVREM (ide radosno po sobi i lagano pljeska rukama): Pravo, pravo! SOFIJA: Ti gledaj tvoj posao, a u kujni ako ne bude reda, ja kriva. MAKSIM: Dakle da kuvaš.

MAKSIM: Kuvati se neće! SOFIJA: Ali ja oću! JEVREM: Pravo, snao! MAKSIM (Jevremu): A šta ti tu? JEVREM: Kad komandant ne razume komandu, onda se mesto njega postavlja drugi.

Nit me vici šetnja, nit me vidi čestito crkva, pa sve ti nije pravo. MAKSIM: Al da kuvaš; to oćeš. SOFIJA: Ta, zaboga, ne kuvam sebe radi. (Pristupi mu umiljato.

Ne znam što sam i počinjala, kad mi je, eto, toliki posao na glavi. MAKSIM: Mago, zaboravila si za dete. MAGA: Ju, pravo kažete! Idem da vidim, šta siroto radi. Zbogom! Oh, teško si ga meni! (Odlazi.

SOFIJA: Ja moram. MAKSIM: Preko moje volje? SOFIJA: Tvoju volju znam kad treba slušati, ali ovde nemaš pravo. (Ej, braca Jevreme, sad da si mi!) MAKSIM: I ti oćeš? SOFIJA: Na svaki način. MAKSIM (uzme štaš): Oćeš?

MAKSIM: Ded boga ti, kume, za taj lek. KUM: Šta ti se čini, kakav je to lek? MAKSIM: Da ti pravo kažem, ja ne znam. Psovka, veliš, ne pomaže, batina ne pomaže; šta dakle pomaže? KUM: Pesma. MAKSIM: Pesma?

SOFIJA: Srdio se, vikao, hteo je i da udari, ali je najposle popustio. JEVREM: Pravo, pravo, pobeda! — No Neprijatelj se u redute povukao; odatle ga jošt treba isterati, pak je pobijen „na golovu“.

SOFIJA: Srdio se, vikao, hteo je i da udari, ali je najposle popustio. JEVREM: Pravo, pravo, pobeda! — No Neprijatelj se u redute povukao; odatle ga jošt treba isterati, pak je pobijen „na golovu“.

Ah, zašto mene bog prokle, te udari na aspidu! NIKOLA: Ej, moj brate, moja je Maga dobra, to je istina; ali, pravo da ti kažem, smrdi joj trag, kud ide. MAKSIM: Bar joj nije do balova.

MAKSIM: Da Bog da, al ne verujem. Moj kume, najbolje bi bilo, da se nismo ni ženili. KUM: To pravo kažeš; ali što ću, živio sam kao niko, niti ima ko da rastrebi, niti da skuva.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

Što se pak čitateljki tiče, njima pravo ostavljam onda sud izreći kad knjigu vnimatelno pročitale budu. Ja znam da sam i s pređašnjim izdanijama slab kredit kod

Ti si muž! Drugi bi ljusno od jeda kad bi vidio da mu je žena nezadovoljna, a on se jošt raduje. TRIFIĆ: Ti si pravo dete. SULTANA: Dete? (Plače.) Pravo kažeš da sam kao dete, zašto bi inače morala kuću upaliti od toliki sekatura!

TRIFIĆ: Ti si pravo dete. SULTANA: Dete? (Plače.) Pravo kažeš da sam kao dete, zašto bi inače morala kuću upaliti od toliki sekatura! Ah, Bože!

SULTANA: Zašto nisam neka zla žena da pustim nokte i svakom, koji me god dirne, oči iskopam. TRIFIĆ: Ti si pravo dete! SULTANA: Ti si... ti si... poslednji čovek na svetu. SRETA: He, he! Što joj nisam ja muž!

Oćeš da znaš kako se vreme menja, uzmi zlu ženu. Vidiš li koga u društvu, koji oće uvek da ima pravo, podaj mu zlu ženu, pak će ona imati pravo. Oćeš gordog da pokoriš, podaj mu zlu ženu.

Vidiš li koga u društvu, koji oće uvek da ima pravo, podaj mu zlu ženu, pak će ona imati pravo. Oćeš gordog da pokoriš, podaj mu zlu ženu. Oćeš da govorljivac nauči ćutati, podaj mu zlu ženu, pak će biti kao mušica.

SRETA: Gospodine, pravo ljudi kažu da su žene kao potok: dok su u ljutini; kuću oće čoeku da obore; a kad se utalože, milina i je gledati.

Lalić, Ivan V. - PISMO

beskraj; more traje u odlomcima, u blesku, tišini Paslike zvučne sleđene u sluhu Posle oluje; i ne možeš znati Ni pravo, tajno ime toj modrini, Pa kažeš: more, a misliš na svašta, Na letnji dan, na brodovlje, na luke — Postupkom uhodanim,

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Naći će ona već nekog da je zagreje... Jezik pregrizo! Što? Danas deca brzo sazrevaju... Moja je, bogami, još pravo dete... Videćeš ti jednog dana svoje dete... Bolje bi ti bilo da skuvaš kafu! Otišla...

Onda se najzad odlučim pa — kud puklo da puklo! Cap — a vi mene pravo na večeru! Stvarno ste slatki! U stvari, dopada mi se kod vas to što umete da slušate čoveka.

Stvarno ste slatki! U stvari, dopada mi se kod vas to što umete da slušate čoveka. Mislim, gledate pravo u oči čoveku i čini se da ga stvarno slušate. Drugi su uglavnom zaokupljeni sami sobom. Ne masiram vas?

A ovo je Anči, na primer, jedno pravo pravcato mesto! To sam shvatila tek kasnije. Dakle, na svoj rođendan, odoh, naravski, tamo. Brod je u očajnom stanju.

“ Tu me on načisto ispusti iz ruku; pravo na parket, toliko se bio zapanjio što umem da govorim! Nije uopšte znao. A u stvari, ja sam od samog početka umela da

b. (bez broja), malo je kao pevao i svašta, a preterano bi bilo tvrditi da je išao skroz-naskroz pravo, već nekako kao ukoso, oću da kažem... Mislim, nalazio se u sasvim euforičnom stanju ... Je l' prevodiš?

sebe i ima šta da vidi: pred njegovom kućom leže dva mrtva vuka, koji, su se u međuvremenu dokusurili dokazujući svoje pravo na njegovo originalno krzno. Znate li šta je tada kazao zec? Ne znate? Pa i otkud biste znali!

Strašan fazon. Kao glavni glumac u tom filmu, Sule je, naravski imao pravo na svog dublera, jer je režiseru i ostalima bilo neprijatno da na njemu mere svetlo dok pripremaju snimanje i te sisteme!

Gde ti je kuća? Rekoh mu, a on me, držeći se mog uveta ko pijan plota odvede pravo kući, gde svima prisutnim održa nekoliko dajdžestiranih prikaza novije srpske istorije.

Hoću da kažem, ako je ovo gde mi živimo pravo mesto, onda ono mora imati i pravu modu za sebe, je l' tako? Mislim, modu u kojoj će se osećati sve one buregdžinice,

Zabavljajte se do izbezumljenja, nervirajte sve njih — buduće spavače, dok ne izlude! Tražite nemoguće! Kezite im se pravo u lice dok budu tražili tajnu nove kopče na grudnjaku!

“ Izlazim na terasu koja gleda pravo na stari Pariz, dole ispod mene su Jelisejska polja, i uopšte, sve osvetljeno, sve kao fol francuski, a suze mi liju niz

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

Kakav tebe vetar ovamo dotera? MITA: Zar ti ne znaš da je prijateljstvo dva tjela i jedna duša. ALEKSA: Pravo! I ti nisi siroma što se goli reči tiče. MITA: Kad bi mi mogle što pomoći!

Ljudi kad čuju moje toliko „krivo pomisle naravno: „ovaj zna i šta je pravo“, pak navale da im pišem prošenija. MITA: Šta si tu mogao znati. ALEKSA: Alat čini zanat.

MARKO: Bogme, gospodine, da vam pravo kažem, ja nisam ni od kakve blagorodne familije, i moj je sav nemešag što sam pošten čovek.

Učilište mudrosti i iskustva. U tuđoj zemlji može čovek viditi što nije nikada vidio. JELICA: Vi imate pravo. Šta sam ja u Beču vidila! ALEKSA: A da odete jošt u Madrid, da vidite galije, da vidite more, šta bi onda rekli!

Tako i Milutin, poneže ga nema u kalendaru, prozvan bude Mitrom. MARKO: Tu imate pravo. No kako dođosmo do roda? ALEKSA: Vašu blaženopočivšu mater držao je stari Batić kao sopstvenu kćer, vospitao je i

ALEKSA: Kako, što se srodstva tiče? Meni je dovoljno ako sam vam uslugu u čemu učinio. JELICA: Pravo da vam kažem, ja se radujem što se tako razmimoišao. ALEKSA: O, molim, za vas i nije ma gdi obitavati.

(Marku) Gospodine, vi ste moj vtori otac! MITA: Pravo! No, žertva je velika, ali i zaslužuje. ALEKSA: Je li da je velika žertva? No opet se nadam da ću zadovoljstva naći.

Bože sohrani! Nego iz prave, čiste ljubovi. MARKO: Pravo imate. Tako i sveto evangelije govori. ALEKSA: Vsjačeski. Obače ja mislim da bi nužno bilo produžiti svadbu dokle mi

MITA: Kad si magarac bio... BATIĆ (čita): „Ljubezni Aleksa“... Aha, tu smo! MARIJA: To je njegovo pravo ime. ALEKSA (oće da mu uzme pismo): Vi znate kakva je kazna za onoga koji tuđa pisma otvara i čita.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ „Pšenica! Ura!“ Pijetao skoči — radosnim sjajem bljesnuše oči, pa uvis đipnu, veseli bata, glavačke jurnu pravo na vrata. Trenutka istog Mudrijaš — pljes!

“ — To sluša lija, pa sudi zdravo: „Sad vidim i ja, jež ima pravo!“ To reče, klisnu jednom ćuviku, a ono troje digoše viku: „Jež nema pravo, na stranu šala; a i ti, lijo, baš

“ To reče, klisnu jednom ćuviku, a ono troje digoše viku: „Jež nema pravo, na stranu šala; a i ti, lijo, baš si budala!“ KRAJ Šta dalje beše, kakav je kraj? Pričaću i to. Poslušaj!

Išli su tako pravo, gorom, za divljom kozom, ravnicom, žurnim hodom, nizbrdo strmoglavo, nekad se truckali vozom, a negdje ljuljali

— srdito deda duva — Tako li, dakle, lopov se vreba, tako se njiva čuva! Načini Žderko u dobru mom Kosovo pravo, pokor i lom!

“ Premudri lisac u tom se javi ispred zverinjeg kola: „Nek bude pravo lavu i vuku, svakom dedice pola!“ Istom ti mečka zabrunda neka: „Navali, sude, starina čeka!

Kamile-lađe oduvek brode kroz pustoš vrelu, morem bez vode. Veseli kengur po vrtu skače kao iz topa hitro i pravo, a mali sin mu iz džepa viri i glasno viče: „Tatice bravo!

“ „Imate gosta? da nije stranac?“ „Pravo ste rekli. Jest, Afrikanac!“ „Doći ću brzo, za jedan sat. Kažite samo: na koji sprat?“ „Na kome spratu?

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Ali mnogi me zovu Roldana. — Ivona je lepše. Doviđenja dakle. — Doviđenja, mladi gospodine. U idućoj ulici, koja ide pravo između dva reda kamenih kuća, ispod antičkih utvrđenja i nad jezerom, dve ili tri glave me gledaju kroz prozore.

Inače, ima mnogo šljuka. — Imali su pravo kad su rekli da ću biti sasvim mokar od talasa. Ipak mi ovo vrlo prija. — Kod koga idete na ostrvo?

— Radio sam s njim pre nego što je postao sekretar. — Izgleda da je to čovek neverovatno energičan. Čula sam da je pravo čudo. — Može se reći da je to više no čovek. On je jedan od retkih ljudi u svetu. — Viđate li ga još?

I kad je počelo ono pravo, da sam se samo setio da je to to, da sam se setio na vreme... ali kud sam mogao znati na ovom ostrvcetu!

nikoga, od čamca dolazi novi šum: neko se ispravlja, nakašljava i odišući, od nekog napora koji je tek izvršio, penje se pravo k meni: — Dobro veče, gospodine. — Dobro veče.

Jeste li videli kako je lepa? Obukao sam se, uvio devojčicu u maramu i otišao pravo u noć. Evo po ovoj istoj vodi sam gazio.

Zatim pčela izleće, izgleda zanesena, luda, juri pravo napred na novi bokor bilja, u novi cvet. Onaj prethodni ostaje sav bolan, prazan, otvoren nebu.

I da bi mu i zakon dao za pravo, jer je sigurno da on nije učinio ništa rđavo. Zato se on zaključao odmah i otrovao. I kad sam ja došao, ona bludnica

— Nemojte ih mučiti. — Hvala, gospodine, — rekoše devojčice šapatom. — Sada ćete pravo kući a novac da pokažete mami. — O, pa mi nosimo ulje pravo kući, — odgovori starija uvređeno.

— Sada ćete pravo kući a novac da pokažete mami. — O, pa mi nosimo ulje pravo kući, — odgovori starija uvređeno. — Pazite, koliko već pada veče...

Njena slika, načinivši taj isti put u suprotnom pravcu, po jezeru pojuri pravo meni, do samog čamca, gde se odjednom ugasi.

Zabluda oka savršena: vidim istovremeno jednu zvezdu koja leti iznad mene i jednu koja leti pravo na mene. Povijem se u barci, kao da će me pogoditi.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

U SAMOĆI TUŽBA On, iz Carigrada poslan s poveljom opečaćenom i bisagama punim novih kadionica ode pravo na dvor. Šaka mu čvrsto se drži zlata, i snovi njegovi puni svirke ne lete dalje od balkona.

da otvaramo ponore ne znaš kako je kad te ponor uhvati za nogu nudi raskoš i ropstvo i upravlja svoja klešta pravo u lice ispod onih ponora što ih čovek sanja otvara se još jedna provalija sivi ambis znanja kažem ti to pre no što

spuštaju se na periferijske terase niže od nasipa niže od kupatila vazduhoplovstvo se strašno sveti utvare idu pravo na mene iz inata skloništa uvek imaju slabu tačku kao i priviđenja što te more apokalipsa se leči lepotama kaže

do poslednjeg svetskog dana ja sam porasla noseći kondire i nosim decu oko pasa i vidim aždaju koja na njih polaže pravo jao šta se to rađa zlatno mu teme ne aždajo!

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

a danas?... SIMKA: A danas, eto, održasmo mu sedmodnevni parastos. VIDA: Istina, kad već pomenu parastos, baš pravo da vam kažem, nije lepo što je danas samo jedan sveštenik služio.

374 stanovnika? – 52.374 stanovnika, a ja samo viknem: „Mirno!” a svih 52.374 stanovnika stanu u front, gledaju me pravo u oči i samo trepću. – Trepću, nego! Eto, to znači upravljati, moj Trifune!

Nisi ti ovde u srezu, nego na parastosu. Šta imaš tu da ispituješ? VIDA: Pa da vidiš, Simka, pravo da ti kažem i treba ispitati.

TRIFUN: E, Agatone, za tih pet nula ćeš da izviniš a što se tiče otvaranja testamenta, ja, pravo da vam kažem, i volim što ćemo počekati četrdeset dana. AGATON: Pa jest, ti voliš da gustiraš.

SARKA: Lako je njemu mrtvom da bude strpljiv. PROKA: Pa jest, pravo kaže prija Sarka; on može u grobu čekati i četrdeset godina, ali mi, brate, ne možemo. TANASIJE: Ne možemo, dabome!

tako, našla se tu. SARKA: Dobro, to je tetka, a ova devojka? Mene, pravo da vam kažem, više buni ova devojka. MIĆA: I mene! SARKA: Tebe, prijatelj-Mićo, drugo buni, a mene drugo.

MIĆA: Da, takva bi se kombinacija mogla uzeti u obzir. SARKA: I ako hoćete, pravo da vam kažem: meni ova devojka, kad je čovek malo bolje zagleda, pomalo liči na pokojnog Matu.

Znam ovu sobu, tu sam jedanput-dvaput razgovarao s pokojnikom, ali nigde dalje nisam zavirio. AGATON: Ni ja nisam, pravo da vam kažem. Jest, bio sam i gore, kad je pokojnik bolovao, al' nisam nikad onako razgledao kuću.

Zašto ne? Za vas bi to bilo vrlo ugodno, jer ste se, izvesno, već navikli na taj stan, a za mene, pravo da vam kažem, za mene bi bilo to vrlo prijatno, imati u kući jedno tako lepo, mlado stvorenje. Zar ne?

POJAVA IX PORODICA AGATON (dolazi iz zadnjih vrata i svi za njim): E, eto, videli ste. VIDA: Bogatstvo, pravo bogatstvo. TANASIJE: Taj je znao zašto je živeo. SARKA: Ah, onaj srebrni budilnik!

(Glasno.) Pravo kaže Agaton, nema šta više da čekamo. 'Ajde, Tanasije, 'ajdemo. Boga mi, jedva čekam da odem kući da se odmorim.

MIĆA: Pravo da vam kažem, prija-Sarka, i ja ne volim šaputanje. To nije otmeno. SARKA: Pa nije, dabome! Eto tako, zbog nekog šaputa

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Ama polako, čoveče! — Samo pravo i guraj — veli on i zapinje još jače. Zapeh i ja, i tako se dočepasmo jednoga furgona.

Baterijski narednik mu iziđe na raport. Pogledao nas je komandir strogo. Zatim je opomenuo Krstu vozara da namesti pravo šajkaču, Petra nišandžiju da zakopča dugme na bluzi, Jankulja, onoga što mi je doneo odelo, da uvuče pantljike od čizama,

—... A jedra da prsne, sva je nabubrela. Stoji kod bunara, znaš, i gleda me pravo u oči. Kod nas bi sto puta pobegla. A ona jok, kao da me čika. — Pomozi bog, snao, kažem ja. „Bog ti pomogao...

Je li? — pa napući usne Aleksandar, šmiknu kroz nos i priđe bliže Tasi, gledajući ga pravo u oči. Ovakve susrete doživljavao je Tasa često, zato ustuknu jedan korak i zabaci glavu unazad, da bi povećao

Naiđosmo na poljanu, gde se put rasipa u mnogo izlokanih stazica. Sa ove poljane se silazi pravo u reku, a s one strane su bili njihovi rovovi.

Ja zaglednu bolje da se uverim da ne zabušava, pa ga dovati za telećak... — E, oca ti tvoga, pravo za telećak! — smeje se potporučnik. — Pa mislio čovek da mu je tu srce! — kaže podnarednik Živojin.

Ne dremaj, dronjo, već drži konja na dizginama — viknu na srednjeg vozara, kome se konj saplete. — A znaš... nije pravo. Ja bih mobilizaciju protegnuo i na žene. Mi dajemo živote, pa neka i one prilože nešto.

Izgleda mi da je vama sve drugo preče od nadzora u bateriji. Prilikom prvog takvog slučaja primeniću svoje pravo. Mi smo to isto ponovili vođama odeljenja, samo malo strože, a ovi, uza sve moguće psovke, nišandžijama.

Potporučnik Aleksandar gleda kartu pri mesečevoj svetlosti i kaže da put kojim sada idemo vodi pravo na obalu... Vojnici slušaju i sumnjičavo vrte glavom.

Evo ga i selo gde smo sinoć bili, iziđosmo izvan sela i idemo pravo u sredinu Mačve. Ljudi su veseli što smo samo izbegli opasnost na Parašnici, jer su se svi žalili koji su tamo bili.

Ali mi idemo uvek starim putem, onim kojim smo juče prošli, a taj put vodi pravo na Čevrntiju. „Spomenulo se, ne povratilo se!“ — šapuću vojnici i neprestano se raspituju kuda ćemo. Nema više sumnje...

Neka on dođe ako mu nije pravo! — pa se obrati meni: — A da zrno udari u naše rovove, onda bismo mi bili krivi. Skratismo daljinu još za sto metara i

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

visoka i otegnuta čela, dugih spljoštenih obraza, crnožutih strašljivih očiju, koje retko, vrlo retko, gledaju čoveka pravo, no većinom stoje pod oborenim kapcima.

Samo da ne bude ona tu, dok se malo sviknem na ljude, pa posle ćemo lako ...« »Rekoše da je mnogo lepa i mlada... Sad pravo iz škole« pomisli on i podiže napred svoje velike sanjive oči.

— Škola! reče momče kao čudeći se što ovakav putnik pita za školu. Evo je, brate... pravo na ovu kapiju. Putnik ga ne sasluša dalje, no okrete pravo vratnicama i otvorivši ih uđe u školsko dvorište.

Evo je, brate... pravo na ovu kapiju. Putnik ga ne sasluša dalje, no okrete pravo vratnicama i otvorivši ih uđe u školsko dvorište.

Ja imam po zakonu pravo na dobro ozidane dve sobe, kujnu, podrum i dan oranja zemlje ... Vi mi to nabavite, pa ja vam ne tražim ni pare.

Dacije su velike, podaviše nas, produži jedan odbornik. Čudim se kako ćemo i toliko spečaliti. Otpoče se pravo vašarsko pogađanje, najpre molbom i lepim, pa kad to ne pomože, odbor udari u pretnju.

A ovako, baš mi je teško. Eto, svršio sam više od nje: ona iz osnovne škole pravo u inštitut, pa za šest godina gotova, a ja — četiri gimnazije, celu učiteljsku školu, i samo još da mi bi izdržati

Koliko je tu pomešano miline sa nekom polusmešnom zbiljom i važnošću. Drukčije i ne biva: pravo iz školske klupe, ispod roditeljskog i školskog tutorstva, odjednom postaješ gospodin, koji ima pod svojim tutorstvom

— Jest... bolest me smela. Do godine ću imati pravo da se javim na praktični ispit. — Gde vam je čiča Stojan? obrte ona razgovor, videvši da mu to pada teško.

— Eto... vidite kako to ide, odgovori joj on, gledajući je pravo u oči, jer ona razgledaše upisnicu. Gledaćemo... Ona iziđe u dvorište.

I kroz to jednostavno zelenilo crvene se krovovi kuća, bele se na njima dimnjaci, a iz njih se izvili daleko i pravo u visinu beličastosrebrni stubovi dima, koji se na ovom večernjem zatišju samo ljuljuškahu, dok se na velikoj visini ne

Ali zar da se ne koristi ovom prilikom i ne uzme pravo iz njene ruke zrele plodove ? O, kakvu toplotu oseti u njenoj ruci, kako su meki, kako li nežni oni jedri punački

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

— Ako će je dati za Meseca, On se menja za godinu dana Puno pravo do dvanaest puta, Dvanajst puta sestra udovica; Ako će je udati za Sunce, I Sunce je naglo i žestoko, Pripaliće

kupi Erceže Stevane, Prvo roka, na nedelju dana; Stevana je sjetovala majka: “Oj, Stevane, moje dijete drago! Pravo piši momke u soldate!

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

VASILIJE: Šta? MAJCEN: To, da vam na pozornicu pada senka vešala? (Zatamnjenje) III SLIKA SVAĐA U ADžIĆA DVORIŠTU (Pravo prema publici, unutrašnja fasada jednospratne kuće pokojnog majora Adžića. Duž celog sprata velika veranda.

Pakujemo one stvari, a meni nešto ne da mira, ne da mira, prosto me tera na ulicu! Ko da me neko uzeo za ruku i odveo pravo pred onu kuću! VASILIJE: Prestani da pričaš samo o tome! JELISAVETA: Ništa mi od svega toga ne ide u glavu!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Drama je bila u stihovima (kao i La Princesse Lointaine) a zvala se Prokleti knjaz. Sadržaj je bio takozvano pravo prve noći (ius primae noctis). Nimalo mi toga nije žao.

A još više zato što nisam mogao, iako sam neke predmete (pomorsko pravo, pomorsku geografiju) dobro polagao, da položim stenografiju i daktilografiju.

More je boje mastila i sasvim mirno. Trokut Novog, Vrbnika i Glavine sad je pravo nad našom mrežom. Na brodu je tiho. Mrak je raširio more u beskraj, zvezde trepere, trepere i svetionici u daljini.

Cvijanović ih je čitao sa uživanjem, ali odbijao, kao pornografiju. Možda je imao, sa svog gledišta, pravo. Ja sam je, ipak, docnije, uneo u „Liriku Itake“, bestidno.

U zatvoru u Segedinu slušao sam, prvi put, za vešala. Studenti univerziteta, u Austriji, imali su pravo da biraju rod oružja i služili su u mirno doba svega godinu dana.

Međutim, da me premeste u Beč, trebali su nju. Po jednom paragrafu u Austriji, svaka je porodica imala teorijsko pravo da svog bolesnika ili ranjenika premesti u svoje mesto stanovanja.

Veli, to što pišem neke „rodoljubive“ pesme u uniformi austrijskog oficira, to mi još ne daje pravo da uobrazim išta. To je radio i Preradović, u uniformi austrijskog generala.

Međutim, sve je u najlepšem redu. Nekome je, u Beču, u Ministarstvu, sinulo da nije pravo da zabušanti svršavaju škole i prave karijeru, dok se nesvršeni studenti tuku u ratu, i ginu, i zaostaju.

sasvim nesigurna i da sam siromah, on mi podvikuje: da ne tražim možda da mi se izdaje plata, ili da me prime pravo u puk cara Dušana?

A da bi to dokazao, on je uzeo tri strofe, iz triju različitih mojih pesama, i štampao ih kao jednu. I imao je pravo. Svi su verovali da je tako. Takva je tada bila naša literarna kritika, naša štampa – i čitaoci.

Hteo je da kaže da sam Austriji služio. Imao je pravo. Čitalac je video kako. Matori Marko Car bio je mnogo genijalniji u napadu.

Iz one naše lepe pesme: Tavna poći, koju je, tako, pevala moja mati. Ja i danas mislim da sam imao pravo. A da akcenti, kao što Vuk kaže, ne treba da se štampaju za čitaoca.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Pravo je“, govorilo se, „jer je mogao sve upropastiti, ali mu plemenitost i rodoljublje nije dalo da to učini.“ Jedan je odlik

Evo me! (Tu se lupio u grudi, koraknuo jedan korak napred). Taj je, mislim, dobio orden za građansku kuraž. (I pravo je!) Jedan čiča dobio je orden što je ostario i što nije umro.

— E, kako da vam kažem?... Dobro, dobro, na svaki način... Pravo da vam kažem, ja nešto nisam o tome ni imao prilike da razmišljam; ali, ceneći po svemu, vrlo dobro, vrlo dobro...

To tako mora ići u početku poteško, ali će se narod postepeno navići, pa će dolaziti i sam. — Tako je, imate pravo! — rekoh iznenađen ovim odgovorom ministrovim. — Sve može da se učini, gospodine, samo kad se hoće, i kad ima sloge.

Ja držim, gospodine, da u tome leži savršenstvo i kultura jedne zemlje! — dodade ministar na završetku. — Imate pravo, gospodine ministre; i stranci vam moraju zavideti na tako mudrom uređenju.

povodom toga pitanja o staroj granici naše zemlje, pa ćete videti koliko tu ima njegovog neznanja, pa čak, ako hoćete pravo, i nepatriotizma. — Šta on dokazuje, ako smem znati? — upitam ga. — Ne dokazuje on ništa, gospodine moj!

strane išla severno od grada Kradije; a to je nepoštenje; jer naši neprijatelji onda mogu s mirnom savešću polagati pravo na zemljište do više Kradije. Šta mislite koliko štete time nanosi ovoj napaćenoj zemlji?!

— Pa zar Skupština može i o tim naučnim pitanjima donositi odluke? — Zašto ne? Skupština ima pravo da o svima pitanjima donosi odluke, koje su obavezne za svakog kao zakon.

69. — Čudnovato! A šta mu to treba? — Treba mu, jer tek tako ima pravo da se kandiduje za poslanika na jedno upražnjeno mesto, a on je naš čovek i pomagaće svojski postojeće političko stanje.

I sad dolazi ono sve ostalo manje važno u budžetu. — A na prosvetu, vojsku i ostalo činovništvo? — Jest, imate pravo, i tu, sem prosvete, ide oko četrdeset miliona, ali to ulazi u redovni godišnji deficit. — A prosveta? — Prosveta?

— Imate pravo! — rekoh koliko tek da nešto reknem, iako nisam mogao imati pojma šta bi se to rđavo moglo desiti. — Da, gospodine

To je i pravo; a za žensku decu će se država postarati, jer će im se spremiti miraz o državnom trošku, ili će se mladoženji koji bi

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

toga se oni plaše i svake pomisli, da može neko drugo biće, neka ličnost sa strane osvojiti njihova srca i time dobiti pravo, da uđe u svetinju njihova uređenog kutića, koji se za trenut može pretvoriti u gomilu nereda, haosa...

moje slobode, i mojih navika, — i ja moram postati rob drugoga lica, koje će, za trenutak uživanja što mi pruži, imati pravo da mi oduzme sve, čime sam se do sad osećao zadovoljan...

Dohvati ga košava i poče da fijuče oko ušiju i da se igra prosedim mu pramenjem, a on se sve više grči i hita pravo školskoj zgradi, da produži — statistiku...

« i obrte se kmetu: — Vi ćete, kad bude vreme, pravo naviše, na onu suvu krušku, pa rudinom do Preglavlja. Držim da ćete ih tu zateći.

ali su oči sviju nas upravljene u onaj mali, okrugao otvor, koji je okrenut k nama (a svakome se čini da je okrenut baš pravo na njega), iz koga će svakog trenutka da plane vatra i da pokosi jednoga od nas.

— »Jà, jà, brate, ko to ne zna. Nego šta ćemo, ljudi sa ovom nezgodom?...« Kapetanu kao da ne bi pravo što mu se prekide sećanje na njegove drage uspomene, pa žurno prekide popa: — Ja znam, popo, šta ću činiti. Meni..

Tada će imati pravo na još jedno odeljenje za svečane dane. Ne zanimaše me nimalo ovaj egzemplar u mome »obliku i podobiju« s toga zaželih

razmišljajući malo po malo, čiča Pera se seti da u našoj blagoslovenoj zemlji ne može biti nikakva nasilja, i svačije pravo i dobro mora biti zaštićeno. Pa to znači da on neće ništa izgubiti, neće ga snaći to zlo...

se to veli — raspričao se ja nešto pred decom, Bog zna gde su mi bile misli, dok tek odjednom đaci pođipaše i stadoše pravo na noge. Trgnem se i, u prvo vreme, ne znam ni šta sam mislio.

Ženska posla! Meni dosadi ležati samom, a, pravo da kažem, zagolica me i neka radoznalost: šta li žene govore kad su same.

rastresiti i razvučeni zagasiti i beličasti oblaci, silaze nisko, nisko, zakačinjući počešće najviši deo šume, koji se, pravo pred očima bolesnikovim, uzdiže s druge strane potoka...

Ali sad ne beše spleten. Iđaše žurno, pravo... isto kao i Kosa, kad potrči da uzme od tetice kakav lep poklon. Rukovaše se, pođoše jedno pored drugog, on sve

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Pa ona sad kaže: dosadilo joj, i otišla od mene, kao da će negde naći bolje. Nego tako, ženska pamet! Pa otišla pravo u advokata, te tvoj gospodin tuži mene za tešku povredu i sad me goni kao vuka po planini. PAVKA: A, to je?

Stigla pošta, a u dućanu larma pa ne mogu da čitam. PAVKA: Eto. Je l' kažem ja! Ostavio dućan da čita novine! Baš pravo da ti kažem, Jevreme, kad dođu tako ti izbori, a meni čisto smrkne. JEVREM: Eto ti sad! A šta ima tebi da smrkne?

JEVREM: A to bi vi kao voleli, da on udari ustranu? IVKOVIĆ: Pa, pravo da vam kažem, voleli bi! JEVREM: E, to ti ne valja, gospodine Ivkoviću.

IVKOVIĆ: Hvala vam, gazda-Jevreme! I ja se, pravo da vam kažem, u vašoj kući osećam nekako kao kod svoje kuće, kao da ste mi roditelji i vi i gospođa Pavka...

Posao mi, hvala bogu, dobro ide, pa što da tražim preko hleba pogače. JOVICA: Pa jeste, pravo kažeš. JEVREM: Drugo ti! Posle, što kažeš, ti umeš i da se nađeš, umeš da govoriš... JOVICA: Jest!

JOVICA: Jest! JEVREM: I ako me samo poslušaš. JOVICA: Šta da te poslušam? JEVREM: Da odeš odavde pravo u dućan, pa ni luk jeo ni luk mirisao. Nikome ni reči o tome.

JEVREM: A za dalje je moja briga. Ti samo nakrivi kapu pa čekaj mandat! JOVICA (polazeći): Pa ja, pravo da ti kažem, u tebe sam se i nadao. JEVREM (ispraćajući ga): I ne treba ti drugi! JOVICA: E, pa hvala ti, Jevreme!

JEVREM (ispraćajući ga): I ne treba ti drugi! JOVICA: E, pa hvala ti, Jevreme! (Odlazi.) JEVREM (za njim): Pravo u dućan i nikom ni reči! X JEVREM, MLADEN JEVREM (vraća se nervozno, uzbuđeno i ide pravo levim vratima): Mladene!

) JEVREM (za njim): Pravo u dućan i nikom ni reči! X JEVREM, MLADEN JEVREM (vraća se nervozno, uzbuđeno i ide pravo levim vratima): Mladene! (Pauza.) Pavka, pošlji mi, boga ti, toga Mladena. (Stane nasred sobe i duboko se zamisli.

JEVREM: Dobar dan! PAVKA: A ja vas baš gledam kroz prozor, pa kažem Jevremu: evo gospa-Marine pravo k nama. MARINA: Baš dobro što vas vidim, gazda-Jevreme, te da vas kao čoveka i građanina zapitam: ima li, boga vam,

E pa, brate, pravo je da država prizna te godine službe! JEVREM: A numera 2436? SRETA: Ne brini ti za to, samo kad si ti poslanik.

Ima i drugih poslova sem državne službe, samo kad se svaka stvar postavi na svoje mesto. JEVREM: Pa jes', pravo kažeš! SRETA: Ima ti tu, brate, hiljadu sitnih poslova i krupnih prihoda, samo kad je čovek vredan i onako okretan.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Kad tako dođe o ferijama u Beograd, a on ide pravo sa stvarima u redakciju da im donese nove dopise — tako za jedan pun zembilj — i da ih pita šta je s onim dopisima što

igara, protiv dugih šlepova, protiv sujete i kaćiperstva njihova i tražio za njih potpunu emancipaciju, ravnopravnost i pravo glasa, kao jedini lek protiv gore navedenih poroka njihovih.

— Ej, more, jesi li ti pismen? — zapita ga oštro pošto se zaustavi a gleda mu pravo u oči. — Nijesam, gospodine. — Dakle nisi? — Ama ni slovca.

»Pravo veli! — reče u sebi Sreten — pravi kreten, sudeći po licu.« — Nijesam, gospodine, a kam’ da jesam! Sreta odahnu, a va

Ona je po planu kao i sve drumske mehane. Ćir Đorđe se postarao pa ima i lično i mesno pravo. Pa eto i ovo nije trebalo ni spominjati, pošto se samo po sebi razume.

Pa eto i ovo nije trebalo ni spominjati, pošto se samo po sebi razume. Jer to pravo dobijaju i uživaju i Užičani i Cincari u Srbiji od prve reči ili molbe njihove.

je jedan ministar vnutrenih dela (sada već pokojni) rekao svome načelniku, u očajanju kad ga saleteše neki Užičani za pravo: »Odsada, reče ministar, koji god Užičanin zatraži mehansko pravo, odmah mu podajte, gospodine načelniče«.

načelniku, u očajanju kad ga saleteše neki Užičani za pravo: »Odsada, reče ministar, koji god Užičanin zatraži mehansko pravo, odmah mu podajte, gospodine načelniče«. I to je tako posle ostalo zauvek, sve do današnjega dana.

I svaki onaj koji ga je ma jednom samo počastio kafom ili rakijom, drži da ima pravo da se našali s njim. A šale, naravno, da su grube bile.

u paragrafos jedanaesti što piše: da niko ne sme da dâ svoju zgradu da se upotrebi za mehanu ako neje dobio mesno pravo; i pa drugi paragraf, paragraf dvadeset i drugi u isti taj zakonik što pisuje: »Koj upražnjava mehansku radnju, a nema

Slobodno, vala, ja sam ti tu; i tako, znaš, sad nemam baš posla!« A pravo je i rekao. Bio je vazda besposlen. Gotov na »potpis«, ka’ bos u baru, a apse se nije bojao.

Čovek stane pa sluša samo, i ne zna kojoj da dâ za pravo. I to tako ide iz dana u dan, pa izgleda čoveku, kao da su tu svoju svađu ili polemiku podelile na glave ili na

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Trolejbus sad juri, ne trepćući, Silazi na trg strelovito, pravo, Sunce, s njim, jezdi u istom smeru. I dok Žuća odlazi kući , Neko bi mogao reći: „Bravo!” Starom i dobrom kondukteru.

I maslinovog ulja Padne u zanos, ko da je U rajske zašao odaje; Puna mu je nozdrva Žalfije sa ostrva; Kroz nj, pravo u potiljak Tresne me konjski bosiljak.

Drale su se — cela ih je pijaca čula! A starac je ćutao kao mula, Polažući pravo na tri udove Kao na sopstvenu glavu i udove!

Žena je rođena za okov i vlačeg, U nas još vlada pravo jačeg!” Tako, u borbi za čorbe čanak, U večnoj trci i u vremenskoj stisci, Nastaje izveštaj, osvrt, članak Što ga

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Mreža se sa broda spusti pravo naniže u vodu do dubine do koje se hoće, pa se zatim mašinski izvlači naviše dok se ne izvuče iz vode.

propuštao vodu u svoje staro i zarđalo korito; zarđali gvozdeni delovi broda otpadali su u vodu i smatralo se kao pravo čudo što su se učasnici ekspedicije vratili živi i zdravi u svoju postojbinu.

Putanja, duž koje jegulja nalazi najpovoljnije prilike, a prema čemu je ona i seksualno osetljiva, vodi pravo ka Sargaskom Moru i okeanskom ponoru koji će joj biti plodište.

Mi nismo imali ići pravcem i putem islandskih ribara. Put preko okeana vodio nas je pravo ka Sargaskom Moru i Bermudskim Ostrvima i imali smo da što pre i inače brzim svojim brodom stignemo na mesto rada, na

Išli smo pravo na Sargasko More, u blizinu koga smo stigli petoga dana, dosta rano izjutra. Vredno je pomenuti da smo se, na putu

njegovom kraju zadržali nekoliko časova da bismo posmatrali spletove alga koji su već bili zagustili, uputili smo se pravo ka plodištu jegulja.

Rakić, Milan - PESME

Kako sam mnogo obećav̓o, A koliko sam malo dao, I, čekajući svoje pravo, Doček̓o opšti udes zao! Ah, krepki prkos gde je sada Da preziranjem život šine, Gde mlada snaga borbe rada, I

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Nâda nema pravo ni u koga do u Boga i u svoje ruke; nadanje se naše zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu. U Dobru je lako dobro

Je li instinkt al' duhovni vođa? Ovde ljudsko zapire poznanje. Vuk na ovcu svoje pravo ima kâ tirjanin na slaba čovjeka.

“ Dok Grbičić meni poprišapta: „Nemoj takve govorit riječi, ne smije se ovde pravo zborit. Tvoja sreća — ne razumješe te“.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ali ona nikoga nije gledala, | nego jednako vodila i predstavljala kuću kao pravo muško. Kada bi izlazila i odlazila na čivluke, da nadgleda imanja, išla bi na konju.

zdravi, a ne, kao do tada, da i ne zastajkujući i ne gleda jući ni ko je tu, a kamo li zdraveći se, odmah se penje, ide pravo gore, u svoju sobu.

Mogla je, kad god hoće, da izlazi na kapiju i tamo stoji. Svakoga muškarca, mladića, gledala bi pravo u oči. Čak sama ulicom, i po komšiluku, kad god je htela, išla je. Ni noću ne bi strepila.

Kao uvek, uđe ona brzo, noseći puno zavežljaja. I, ne zastajući pred materom niti joj nazivajući Boga, ode pravo u kujnu. — A dođe li? — trže se mati, kad je vide tamo u kujni.

Izišla iz komšiluka i ide onom ulicom koja vodi pravo gore u čaršiju, gde je pazar i gde su ti hanovi. I bojeći se da nije zadocnila, gotovo trči.

Marko, kao uvek, sišavši sa alata, uđe pravo u ono njegovo skoro dozidano sopče. To je sopče bilo malo, snisko, gotovo zagušljivo; pod nepatosan, gola zemlja, te novi

I pošto nikog nije gledala, niko njoj nije bio ravan i dostojan nje, naposletku i pravo je da tako i svrši. Bar da se zna! Neka se vidi da i ona nije baš onakva i tolika, za kakvu se izdavala.

Penjući se tom uskom ulicom i približavajući se amamu i onom ćošku za koji su morale da zađu i odatle pravo čaršijom naviše da odu u amam, Sofka je znala da će, kao uvek, na tom ćošku oko dućana biti skupljenih momaka,

Ali Sofka je znala kako niko ne gleda u te čočeke, nego svi odmah ovamo, pravo na nju upiru poglede i, propinjući se iz daleka, trude se da je što bolje vide, i da sve na njoj do sitnica zapaze.

To je bilo njihno, njihne kuće i familije kao pravo, odličje. Ali ovamo oko nje sveće su sve više gorele, i od njih sve je gušći zadah bivao, a sama je ona sve više

Ali kada vide kako se on uputi pravo njenom | sopčetu, ona se sa osmehom doseti šta hoće. Sigurno će opet iz onih sanduka, gde su novci, kakav dar, kakva

A tu svirku, huku, on, Marko, kao da je jedva čekao. Jer, na iznenađenje Sofkino, ne vrati se ovamo k njoj, nego ode pravo, ka prozoru sobnjem. I tamo, sproću nje, u kutu, gde je bio potpun mrak, čisto se skljoka.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ prekide ga neki debeli glas ozdo. „A hoće li se otvarati ta sretna vrata jutros? Pomete se ovliki narod! Pravo je, valaj, di se jutros ranije otvore; znate... koji je dan sjutra...

Stari izvadio iza pasa nečesovu ključinu pa hoće njom da ga udari, pop zamahnjuje onijem bremenom knjiga i cilja ga pravo u čelo, žuteljavi momak omjera i onijem krstom da ga zvekne, a žena hoće noktima da ga izgrebe.

Najzad raskovaše ga i povedoše k nekim starim, babastim vojničkim starješinama. Otuda s njime u kola te pravo u onaj veliki dvor, pod visokijem brdima. Ovaj put jedva se pope uza stube, tako iznemogao bješe.

“ Kako mu se mali kaza, on ga je dugo gledao pravo u oči. Mala Elvira, kao da zaštiti brata, zagrli ga rukom. Ostala djeca mukom gledahu gospodu.

Ja bjeh zaspao pa ovce pređoše amo. Ako ljudi nađu za pravo, neka me globe, a tvoju grdnju progutaću — to mi je te odviše za danas i za navijek!

“ „Isti iz našega brastva, neki Ivo Lukin. No je i on nevolja i nejelica, Gospodaru, nema nigđe ništa, pravo valja reći!“ „A koliko je duga?“ „Glavnoga i dobiti dvadeset talijera!

Njoj je najbliže, a ona je najpotonja iz ove kuće povedena“, zapita Joka nekog zgodnog crnomanjastog momka. „Bogami, pravo ću ti kazati, nagonio sam je. Pa se ščinjala sve do juče, e hoće, e neće...“ „Bogami tako isto i moja stopanica!

“ „A, a, to je bilo na javi, a ne u snu“, prihvati s mjesta medik... „Ama, opet, što je pravo, pravo, bogatiji su nečim od svijeh ostalijeh Crnogorica!“ „Čim?“ „Solju, vaistinu!“ „Kako solu, otkud!

“ „A, a, to je bilo na javi, a ne u snu“, prihvati s mjesta medik... „Ama, opet, što je pravo, pravo, bogatiji su nečim od svijeh ostalijeh Crnogorica!“ „Čim?“ „Solju, vaistinu!“ „Kako solu, otkud!

Ti si slobodan da udaš đevojku, za koga tebi drago... Je li ovako pravo, Crnogorci?“ „Jest, Gospodaru! pravo, kao i sve što iz tvojijeh usta čujemo!“ rekoše ljudi. „E, fala ti Gospodaru!

Ti si slobodan da udaš đevojku, za koga tebi drago... Je li ovako pravo, Crnogorci?“ „Jest, Gospodaru! pravo, kao i sve što iz tvojijeh usta čujemo!“ rekoše ljudi. „E, fala ti Gospodaru!

“ „A da ćaše li se ti dobro biti, da zbilja ko udari na vas?“ „Pravo ću vam kazati“, odgovori sluga šapatom i nagnu se da ga bolje čuju, „ovo sam promišljao: Moj gospodin hoće da gine i bez

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Najobičnije se izriču kao pohvala, čestitka ili molitva. To je najviši vid narodnog neposrednog kazivanja, — pravo besedništvo našega naroda. Kao što je to slučaj i kod narodnih pesama, i kod zdravica imamo čest pojav opštih mesta.

) ili i pravo glumačko grupno prikazivanje kakvog događaja sa podeljenim ulogama, sa maskom ili bez nje, ali sa nesumnjivim scenskim i

(pri napijanju). Sabljo od Kosova! — reče se iz milosti viđenu junaku ili zornu momku. Sa svakim se pravo ljubio i bratski grlio! Snaha ti se srebrom kovala a medom primila! (kad ko što pravo reče).

Sa svakim se pravo ljubio i bratski grlio! Snaha ti se srebrom kovala a medom primila! (kad ko što pravo reče). Svaka te sreća na put pratila! Sve ti se po dobru poznavalo! Svijetla ti kao Miloševa na Kosovo!

Ode na jagmu kao alva. Steglo se kao gladna godina. Pade kao kap. Pomrčina kao testo. Pravo kao strijela. Prolazi kao mimo tursko groblje. Proć’ kako jutarnja rosa. Prošao kao lanjski snijeg.

— Odgovori se na pitanje: kako si? ili kako živiš? Kod kasalove kuće. — Kad ko za što pita, pa onaj koji se pita neće pravo da mu kaže, nego ga vara, tj. da kasa jednako uzalud. Kokša iz Divoša. — Odgovori se, u Sremu, kad ko zapitkuje: ko?

— Dobar nauk zlata vredi. — Živeći se uči, a učeći se mre. — Nauk svemu sudi. O ZNANjU — Znanje je pravo imanje. — Znanje skroveno, imanje ukopano. — Neznajšu rđa bije. — Zlo je ko ne zna, a učiti se ne da.

— Ako je ko lud, ne budi mu drug. — Ko s vukom druguje, nauči se vijati. — Uz krivo se drvo i pravo iskrivi. — Ko je sebi zao, kako će drugom biti dobar? — Ne ortači se s onim s kojim ćeš se gologlav hesapiti.

— Govori istinu, makar ni dan ne živio. — Istinu traži, pravicu uvaži. O PRAVU — Jȁ pravo, jȁ nikako. — Što je pravo i bogu je drago. — Što nije pravo nije ni pošteno. — Od kriva drva na stranu je sjena.

— Govori istinu, makar ni dan ne živio. — Istinu traži, pravicu uvaži. O PRAVU — Jȁ pravo, jȁ nikako. — Što je pravo i bogu je drago. — Što nije pravo nije ni pošteno. — Od kriva drva na stranu je sjena. — Prav dijel, dug mir.

— Istinu traži, pravicu uvaži. O PRAVU — Jȁ pravo, jȁ nikako. — Što je pravo i bogu je drago. — Što nije pravo nije ni pošteno. — Od kriva drva na stranu je sjena. — Prav dijel, dug mir.

— Što nije pravo nije ni pošteno. — Od kriva drva na stranu je sjena. — Prav dijel, dug mir. — I đavo zna šta je pravo, ali neće da čini. — I đavo kad pravo ima, valja mu razlog dati.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Ovrъoše. Međed žito podijeli; ali ga ne podijeli pravo: zašto ga svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a pšenicu svu uze sam, lisici ne dade ništa.

Rasrdi se lisica, pa otide na tužbu, i kaza im, da će im dovesti jednoga carskog čoveka, koji će žito pravo razdijeliti.

149. Crno maleno kuću čuva. 150. Crno maleno na putu živa mesa čeka. 151. Crno meče uz polje teče, đegođ kleče, pravo reče. 152. Crno crijevo iz neba visi. 153. Četiri brata putem trče, jedan drugog ne može da stigne. 154.

ako sam ga pravo zaslužio, neka pliva povrh vode, ako li nisam, neka potone na dno.” Kako ga baci u vodu, a novčić odmah padne na dno,

Narod odmah prizna da je pravo da on uzme carevu kćer i da caruje. I tako ono momče oženi se carevom devojkom i postane car, a ostali momci što su s

Bolje da se odelim, pa da za sebe radim, a njemu što drago!” I tako jedan put reče svome bratu: „Brate, nije pravo, ja sve radim a ti ni u čemu ne pomažeš, nego sa- | mo gotovo jedeš i piješ. Ja sam naumio da se podelimo.

Kad se nadvire nad sanduk, a dve guje iskoče iz njega pa jedna mater a jedna kćer za oči, te im ispiju oči. Kako su pravo radile onako su i prošle. 37. ZLA ŽENA.

” Ovrhoše. Međed žito podijeli; ali ga ne podijeli pravo: jer ga svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a šenicu svu uze sam, lisici ne dade ništa.

Rasrdi se lisica, pa otide na tužbu, i kaza im da će im dovesti jednoga carskog čoeka koji će žito pravo razdijeliti.

“ Ona mu reče: „Nema nikoga“ a on veli: „To ne može biti.“ Onda mu žena odgovori: „Boga ti, što te pitam da mi pravo kažeš: bi li ti štogođ mojoj braći da sad koji od njih ovamo dođe?

ja poludih za vama, a Čizme grada nigde nema.“ „Gospodine!“ odgovori ona, „sad ću vam pravo kazati; ja sam iz Legen grada.

Onda on i treći put da čast, i ona u zlatnim haljinama dođe. Carev sin obraduje se i stane je moliti, da mu kaže pravo od kuda je, jer, veli, da ni Legen-grada nije mogao nigde naći.

Sveti Sava - SABRANA DELA

sa pohvalom i u veselu duhovnom snu predajte se, sve dok podeklisijarh, časovnik čuvši da izbija i po tome sazna da je pravo vreme, igumanu ne dođe i potrebnu od njega molitvu primi, a potom tihim glasom: „Blagoslovite, sveti“, krotko

velikom kralju koji bude u nekom vremenu; njega da ima za osvetitelja onome koji bi hteo da prekrši bilo koje manastirsko pravo.

Ukloni od sebe oštra usta i uvredljive uspe daleko od sebe odbaci. Oči tvoje pravo da gledaju i veđe tvoje da pokazuju pravo. Prave puteve stvaraj svojim nogama i puteve svoje ispravljaj.

Ukloni od sebe oštra usta i uvredljive uspe daleko od sebe odbaci. Oči tvoje pravo da gledaju i veđe tvoje da pokazuju pravo. Prave puteve stvaraj svojim nogama i puteve svoje ispravljaj.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

JAGODA: Vidim da ste u poslu. IKONIJA: U kutnjaku mi kao burgija! Ko da me čela ujela pravo u živac! Nađide mi one komovice, da držim!

ISLEDNIK: Od garaže. Pa posle uz oluk, pa na verandu. Pa sa verande kroz prozor pravo u sobu, pa po tintari sa flašom vinjaka! Sedam — osam — devet puta! ANĐELKO: A kad sam ga ucmeko, ponovi, molim te!

Stanković, Borisav - JOVČA

MAGDA Ako, ako. Zato onaj moj, sin, sigurno čuo u čaršiji, pa sinoć eto ga kući i jutros rano i pravo u dućan. A ne kao drugi put ako u zoru IZ mehane dođe...

da on sam, otac, nema što s Vaskom; žuri se da tu sumnju otkloni; sasvim se približuje uz vladiku, gleda mu u oči pravo, silno): Dedo! Znaš: čovek, ceo vek žedan, traži nešto. Ne nađe to. Pa... digne ruke, pregori.

Kao da ne zna da me je zvala, da sam kod nje bio. Ništa. Ni da zacrveni, zastidi se. A, šta ima i da crveni? Pravo ima. Šta sam ja? Sluga. Ništa. I pravo ima. I prve godine beše teško, mučno. Da se izludi. Ne smem. Borim se.

Ništa. Ni da zacrveni, zastidi se. A, šta ima i da crveni? Pravo ima. Šta sam ja? Sluga. Ništa. I pravo ima. I prve godine beše teško, mučno. Da se izludi. Ne smem. Borim se. Šta ja znam, i otkuda smem da pomislim na to?!

Godi joj da nastavi istraživanje u tom pravcu. Polagano se izdiže, seda. Gleda ga netremice, pravo u oči, ispitivački.

Stojeći pred njim, osvetljena svećom iz ruke njegove koja drhti, rešena na sve, diže glavu i gleda ga, kao nikad dotle, pravo, dugo i gorko, gorko). JOVČA (ustukne preneražen): Ama, šta je? MARIJA (jedva prošapće): Ništa.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Može jedan isti čovek u jednom poslu pravo misliti, a u drugom — vrlo krivo; na priliku, Turčin veli da od boga ne valja čovek da beži, jer ne može uteći ni

Imaš pravo, Turčine! A ima li Turčin pravo kad veli da ni od kuge ne valja bežati? Jok, vala! U tom ima vrlo krivo. Od boga ne mogu

Imaš pravo, Turčine! A ima li Turčin pravo kad veli da ni od kuge ne valja bežati? Jok, vala! U tom ima vrlo krivo. Od boga ne mogući uteći, ne valja ni da bežimo;

Samo poslednji rodovi sude pravo i bez pristrastija o prošastima. Utešen ću poći s ovoga sveta znajući da sam braći mojej dobra želio, da sam se silio

Mlad čovek, ne imajući nikakva iskustva, sâm ne mogući pravo o stvar ma suditi, starije i iskusnije od sebe ne hoteći slušati, mora biti zadugo tvrdoglav i uporan, dok god ne

“ „No, šta ja to vidim? Neke od gospođa kao da suze otiru! Tako mi Hrista vladike, to nije pravo da vi mene častite, a da ja vas činim plakati! Dajte, deco, piti!

Srblji, gdi su god, milo im je vino; vaistinu božju, imadu pravo. Zna sveti car šta govori — i vino veseli srce človeka. Ništa ti nije gore od nevesela i namrgođena čoveka.

” Episkop: „Dve stvari u isto vreme pitaš, od koji[h] samo za jednu ne bi nam dosta bilo da do noći besedimo. A da ti pravo rečem, govoreći čisto[s]rdečno i bez svakoga pristrastija i licemerja svrh ovih stvari, može ko pomisliti da novine

Što je, dakle, potreba da nas drugi za nos vuku? Niti je pravo, ni pošteno. No, o tom, zasad, dosta. Upamtite vi moju reč.

Ep[iskop]: „Vidiš li, arhimandrite, kako pravo sudiš kad [h]oćeš; i tako svak čovek, imajući zdrav razum, ako hoće, može pravo suditi; ako li neće, krivo i

„Vidiš li, arhimandrite, kako pravo sudiš kad [h]oćeš; i tako svak čovek, imajući zdrav razum, ako hoće, može pravo suditi; ako li neće, krivo i nepravedno čini; svet razuma i rasuždenija, kojega mu je bog dao, ugašavajući i najveći

” Arhim[andrit]: „Gospodine, na moju dušu, imate pravo; božja istina iz vaših usta besedi. Kamo sreća da svi arhijereji tako misle! Ja bi[h] se nama[h] oženio.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Sad, ko bi u tom mogao pravo presuditi? Odista se pretjerivalo i s jedne i s druge strane. Tako je kanda i carska vlast mislila, te prebivši na

Tome djetetu pravo ime bješe Jozica. Materino pitanje: „Na koga se uvrgao“, imalo je zaista smisla. Jozici je bilo već trinaest godina, a

— Odnija ti pamet, beštijo muška! — reče tiho Osinjača. — Zar se kandelorica pridaje vragu? — Pravo kažeš, nevisto! — reče glasno Rkalina.

Osinjača brzo ustade, pokloni se, stavi ruke za pojas, pa reče: — Duše mi, vra-Brne, pravo da ti kažem, malo je beskaran, malo je svoje glave, malo je živ, življi od druge dice, ali, jopet, dade se i svitovati

Čuće mu za zdravlje tvoja braća vratri, a ni sv. Vrani neće biti lako, jer će ga oguliti, ako bude mogâ, kâ što će i pravo imati! — Dosta, grišniče, dosta! — prekide ga fratar, više žalostivo negoli oštro.

— nastavi Čagljina — nemoj ti misliti da smo ti mi izgubili rišpet, i da ja nisam znâ da ćeš ti učiniti kako je pravo! — reče i poljubi ga u ruku.

zub na fra-Srdara, izlazeći, prostrijelja ga očima, pa reče oprho: — Lako se iskaliti na nejačem i na mlađem, ali nije pravo, a, križa mi... — A šta, križa ti — planu žestoki Srdar — šta bi bilo da sam tebe, a? de?... Razdvojiše ih odmah.

— Mi smo toliko godina išli bez tebe, pa se nismo sićali da nam ko vali. A veliš da sam ja kriv! Pravo veliš! Kriv sam, te dosta, što sam te držâ za druga!... — Nećemo tako!

— Kad si već tu, moraš skakati, pa obi noge slomija. Ajde: op! Bukar izletje trupački i stade pravo pred njima. — Bravo! — viknu prvi gvardijan plještući rukama. Svi zapljeskaše i dadoše mu odmah novce.

na kraj kraja fra-Bare ima pravo, jer je primlogo svitine, pa... noćas... ne bi... bilo... lipo. Pa onda i druge stvari da se što prije svrše.

kad bi ugrabili, povazdan zapinjahu vrške i radi toga se zavađahu sa Dundakom i Beljanom, koji su tvrdili da imaju preče pravo na ribanje, ili bi Dundak i Beljan uranili, te ugrabili bolja mjesta, puštajući protivnike da se vajkaju.

Baš je i Barica ništa ružna snila... — Ostavi, se ćaća, križa ti, snova, nego ajde pravo na ono šta si tija rići! — Pa jeto šta: ove će jeseni biti blago kod strica, pa... ovaj...

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ona mi očima izmeri snagu i vide da sam krupan i zdrav, pa joj ne beše pravo. A samo posle nekoliko dana zaključi žena da mi je narav zla, jer ni s kim nisam razgovarao sem s njom, retko i uvek

Znam da ste u velikom poslu. U poslu?... Za šta Mi služe nove sanke i konji — ale? A Mijat dna jutra uprezao konje. — Pravo zboriš, Vukašine. Obojici bi neprijatno kad Simka unese lampu. Aćim ne savlada želju da pogleda sina.

— A ako ja neću? — reče. — Ja imam pravo to da zahtevam. Uostalom, sutra putujem. Služba... (Ne, večeras se mora sve svršiti.) — Služba? — podiže se Aćim.

Ovde su popovi jedini uspešni, a možda i korisni ideolozi. Ovde je sloboda pravo da hajdukuješ, da haraš, da zauzimaš opštinske utrine, a demokratija i samouprava da ne plaćaš porez, svejedno što te

— Grdne pare. Mnogo košta. — Ti si se mučio... — Mučio sam se. — I sad treba da otcepi polutku. Nije pravo — goVori a ne misli, oseća samo neki čudan stid, ne zna šta će sa sobom. — Polutku. Pravo... A šta se to tebe tiče?

Nije pravo — goVori a ne misli, oseća samo neki čudan stid, ne zna šta će sa sobom. — Polutku. Pravo... A šta se to tebe tiče? Otkud ti znaš šta je pravo? — Tvoje je, Đorđe, tvoje, nemoj da se ljutiš. Meni je teško...

— Polutku. Pravo... A šta se to tebe tiče? Otkud ti znaš šta je pravo? — Tvoje je, Đorđe, tvoje, nemoj da se ljutiš. Meni je teško... Žena sam ti, uvek smo se lepo dogovarali.

On je moj brat. Nije Aćimov pastorak. On je u nasledstvu ravnopravan sa mnom. Ti mi nisi donela miraz pa da imaš pravo da se isprečiš pred mojim bratom i kažeš: „Ja ne dam!

Osilila si se, pa hoćeš i s jedinim bratom da me posvađaš. — Dobro, Đorđe, daj mu sve, nemam pravo. Ti si muško. — Sve da mu dam?... Pa sve ću mu i dati! Moram sve da mu dam. Ti ćeš da rasturiš na braću i sluge!

A ti, bože, tako, sve na Tolu Dačića: i sirotinju i bolest. Ni ti ne smeš na gazde da udariš. Imaš i pravo. Da sam na tvom mestu, i ja bih tako radio. Bih, dece mi. Od Đorđa Katića nemaš šta da uzmeš. Jalov je kao crn jasen.

Do u kasno jutro ležao je Đorđe zgrčen i zatvorenih očiju. Stideo se dana. I morao da pomisli: ima pravo otac. Pravedno je da Vukašinu i njegovoj deci ostane imanje. ...

Znao je da Aćim neće da napiše testament i oduzme Vukašinu pravo nasleđa, neće, zlotvor, jer se raspituje po Palanci i šalje Andru, učitelja, u Beograd da vidi da li je lepa ta

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

NEBESKA REKA Tekle reke, svaka po svome: neka na istok, neka na zapad, a neka s planine pravo u more. Pa, i kuda bi? Velika rečna majka spokojno je nadgledala rađanje novih reka, unapred im određujući tok.

Niko joj ni godine ni pravo ime nije znao. A i čemu bi? Sva deca iz ulice, kao nekada njihovi očevi i dedovi, trčala su za njom, vičući: — Tataga!

Plačko u čudu raširi oči: pravo prema njemu letela je riba s crnom prugom na leđima, i mahala perajima kao rukama, zovući: — Požuri, Plačko, požuri!

U zidu, kraj peći, cijukao je miš. Na jakoj mesečini crneli se sastavi dasaka na podu, a pravo ka njemu, kao srebrna zmijica, jurila mesečeva zraka, smejući se: — Ulovi me, ulovi! — Ko je još zrake lovio?

— ču najstariji dečak nečiji glas. — Okrenete li se, više nas nikada nećete videti! Penjući se uz liticu, gledali su pravo ispred sebe, ali najmlađi ne izdrža: — Gle, naše su jedrilice, zaista, leptiri! — uzviknu.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Morala je u grad na glavna vrata, kroz Stambol-kapiju i, obično skrivena među vreće žita, ulazila je pravo u gladna usta.

„Albanije“, oborene glave, terzija je čekao da im se pridruži, nedozvoljene slutnje klizile su u prašinu i tada je, pravo iz sunčanih nebesa, uz fijuk, tresnula bomba, nikako velika i sasvim okrugla, đule, i rasprštala se baš ispred Siminog

Nije li to ono što je slutio? Nije li, posle svakog uspeha, u njemu odmah iskrsavalo ono pitanje, pravo: ako mu je dobitak već toliko siguran, da li mu je isto toliko siguran i gubitak?

Kad ovamo dođe, Višnjić ide pravo ka turbetu: naslanja se na zid i, nepomičan, oceća opustelu svetlost kao tišinu iščezavanja.

Ali, bilo ih je. Iskušenje je ušlo pravo u njen Konak, sa Tomom Vučićem Perišićem. U Beogradu je počinjao oktobar 1837, sav od prosenjene toplote.

od Turaka, poveli su ga, od pristaništa na Dunavu, uz koje se bilo sleglo gotovo sve srpsko stanovništvo da ga dočeka, pravo u Pašin dvor. To je, znao je, bila najveća od počasti koju su Srblji mogli da smisle za njega, slavnog starca.

Želeo je, i ruka mu je pošla pa se zaustavila, da trgne kuburu i puca Gopodar-Jevremu pravo u čelo. Praiskonski mrakovi vršljali su, dakle, i u njemu, kako su hteli.

ponekad je, opet, isti posmatrač gotovo siguran da se crni blesak, kao pokretljiva skrama, survava niz padinu i utiče pravo u krug.

U orijentalnoj arhitekturi ove ulice to je predstavljalo pravo čudo. Za Pešikom su se poveli i drugi trgovci, i Stara čaršija je počela brzo da se izgrađuje.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

“ „E gle! pa lepo, - milo mi je baš; Pa kad je tako, znaćeš jamačno, Ima li Renan pravo ili ne?...“ „Zvanične tajne“ - reć' će koštanik „Ne kazuju se površnicima. Al' sad okren'mo drugi razgovor!

Nemojte me u crkvu nositi Jer kad god sam u Boga molio Da me spase nevolje očajne, On se svagda molbi oglušio. Već me pravo groblju ponesite, Kopajte mi raku preduboku, Da me mrtva ne ogrije sunce; Jer moj život studena je zima; Nek' mi bude

Ne sejte mi iznad groba cveće, Rumen-ružu, mirisni bosiljak; Jer kad grane pravo premaleće, Iz ruže će poniknut’ ostruga, Iz bosiljka pelen procvatiti: Pelen će vam gorke suze mamit’, A ostruga srce

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Evo žertva s oltara čistoga! Ne dadu joj pravo k nebu ići, na koga je slavu sažežena. Poklonika viđi siromaha kako plovi morem k svetilištu: gotovo je smrznut

- da se c'jela ova dva prostora u šar jedan zrakah svijetlijeh preobrate i pravilno sliju, i šar ovaj da se pruži pravo u najtanju što mož postić žicu preko ravni užasna prostora, - ovaj prostor što bi ova žica sa tančinom sv'jetlom

Popa, Vasko - KORA

podatna bedra Iskusnih noći i nevinih talasa Smeh svoj zeleni ne ženi I vazduh ujeda Stena koja ga je rodila Ima pravo Bode bode bode KROMPIR Zagonetno mrko Lice zemlje Ponoćnim prstima Jezik večnog podneva Govori U zimnici

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Poći ću - tako sam odlučio - pravo u Kroton. Evo me već ovde. Pala je noć. Cela varoš spava dubokim snom pravednika, jer je njen vaspitač Pitagora, svojim

oči vidim da se ta svetlucava traka kreće uz brdo i da pre liči Na ogromnu beličastu zmijurinu koja puže uz brdo pravo k meni. Već htedoh pobeći glavom bez obzira, no pričekah još malko.

Pitagora premeri okom dužinu te vrpce, pa reče: „Odrežite od jedne grane pravo parče, dugo tri palca!“ Učenici to učiniše.

Poći ću iz ovih stopa do svojih ribara, pa kako ne sumnjam da je njihov lov obilan, dostaviću ti sve što želiš pravo u tvoju kuću“. „Šta misliš, brajko? - da primim robu koju nisam izabrao i premerio? Da mi podvališ po svom običaju!

„Ne plašite se!“, vnknu im on. „To je neki afrički majmun sa dugom kosom i psećom njuškom“. Lekar je imao potpuno pravo.

„On beše sin naše varoši, to govore i misle pri tom da mu je to bila glavna zasluga“. „Imaš pravo!“, odgovori mu Hipokrates.

i sigurnost u samu sebe; ona je mirnoća mora dušinog koja je, upoznavši svoje strasti, postala gospodar same sebe. Pravo blaženstvo je mirnoća, a nju daje samo saznanje“. „Imaš pravo; i ja zamišljam tako pravu sreću“.

Pravo blaženstvo je mirnoća, a nju daje samo saznanje“. „Imaš pravo; i ja zamišljam tako pravu sreću“. Oba mudraca seđahu tu, srećni i blaženi.

„O svemu si ti, Demokrite, razmišljao dublje i temeljnije no iko drugi. Za mene su tvoja učenja pravo otkrovenje. Ja sam ih dobro razumeo i prihvatio, samo u jednoj stvari ne mogu da se saglasim sa tvojim mišljenjem.

Ožalošćen, obeshrabren, prezirući samog sebe, pođe pravo Propilejama da onde siđe sa Akropole i vrati se u svoju otadžbinu.

One su pravo biće, nematerijalna stvarnost“. „Pa kako dolazimo, učitelju, do njihovog saznanja?“ „Ideje, netelesna bića, upoznaju se

ličila na vrelo parno kupatilo iz kojeg se duša, oprana, očišćena i oslobođena svih čulnih požuda, penje, tako okupana, pravo u svet ideja“.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

„A sad, dragi pobratime, pričaj mi kako se reši da se oženiš i sve drugo što imaš da mi poveriš, ali pravo mi kaži, pre svega, koja ti je to ljubav po redu?“ On se nasmejao. „Je l' od pravih?“ „Pa jest od pravih, pravcatih.

“ On se nasmejao. „Je l' od pravih?“ „Pa jest od pravih, pravcatih.“ „Eto, da kažem pravo, treća.“ „I ti me uveravaš, da je ona isto onako snažna, pomamna i odana, kao prva, koju nisam zaboravio i koja se

“ „Pravo kažeš, i ja nikoga ne molim.“ „A tvoji roditelji, šta ovi kažu?“ On se malo zamisli: „Ovi moji? Stari su, zadovoljni

Ali ako i na nju rasprostirete svoje sveto poslaničko pravo, onda... onda se pokoravam i izlazim u hodnik. Dugačka figura moga starog školskog druga, koji mi pruži ruku, uozbilji

— Ovde smo svi jednaki i svaki ima pravo samo na jedno mesto — dodade čovek s novim torbama. I ja sam odmah bio načisto da su novodošavši vrlo lako odneli

— Moja karta treće klase do Vujanovca — reče on opraštajući se sa drugovima — dovde me je pošteno vozila drugom. Pravo je sad da je odvedem na njeno mesto. Pa uze stvari i pređe u treću klasu.

„Vi se sve nešto bunite, sve vama nešto nije pravo, vi...“ tako mi je rekao komandant. Trebao sam odgovoriti: „Gospodine pukovniče, Vi ste... svi smo mi najveći nitkovi.

— Vama treba stan, gospodine? — Ne, idem pravo kod Nikole Glišića, šefa... Ti znaš gde stanuje? A mislim znam i ja. On zastade pa spusti stvari na zemlju.

Znam: to hoćeš da mi prebaciš. — Ne, nisam... — promucah. Ali mi on ne dozvoli da dovršim nego produži: — Imaš pravo, pobratime. Možeš me mrziti i gaditi se, ali ti bar znaš ko sam bio.

I osetio sam da je raspoloženje postajalo sve življe i lepše dok se nije pretvorilo u pravo oduševljenje. Samo je sad Nikola ćutao, ali i pio junački.

Čak se nosim mišlju da je sasvim preselim u Beograd, jer, ako ćemo pravo, ono sunce i nije za palanku. Samo čekam da se ona malo smiri...

u vrlo tesnoj vezi s vojskom. To je bio bozadžijski zanat. Sa propisnom dozvolom za isključivo pravo prodaje boze, alve i salepa vojsci, njegov gazda, doseljenik iz makedonskog Kruševa, smesta i oberučke primi Sekulu, jer

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

(Rođen sam u pomoračkoj obitelji, a evo ni dan-danas ne znam što te dvije riječi pravo znače: one i sad za mene imaju neku tajanstvenu, pomalo mitsku vrijednost.

Oni su, štoviše, ljubomorni na njih. Oni se ponekad čak i vrijeđaju kad im se ne priznaju. Jer oni imaju pravo na njih, onako kao što čovjek ima prava na svoju rođenu fizionomiju.

Jer oni imaju pravo na njih, onako kao što čovjek ima prava na svoju rođenu fizionomiju. A pravo na vlastitu fizionomiju jedno je od najosnovnijih ljudskih prava.

A pravo na vlastitu fizionomiju jedno je od najosnovnijih ljudskih prava. Najličnije, najneotuđivije, Ta koje drugo pravo, ta što drugo uopće ostaje čovjeku koji je isplivao go iz brodoloma, čovjeku koji je odsjedio robiju ili ma što

Vjerovao sam da je najpogodniji čas za motrenje ljudi naveče kad liježu. Tad upoznajemo njihovo dublje, tajno, pravo svojstvo. Zasebna pregradica u mozgu čuva mi jednu izdvojenu sliku — sjećanje na djeda.

Osim toga, nalazio se u vlastitoj kući. A kad čovjek bar u vlastitoj kući ne bi imao pravo, šta bi u stvari i imao od toga što je u svojoj kući?

Prisustvovao sam više puta njihovim sastancima u njenoj sobici na tavanu. Nisam tačno razumijevao njihova razgovora ni pravo shvatio što se među njima odigrava, ali sam imao jasno osjećanje da se događa nešto bolno i uzbudljivo, i tačno sam

Naivno sam pomislio da se osmijeh na slikama valjda naslika najposlije. Oči su gledale pravo u nas, kroz nas, kao što gledaju oči čovjeka izvedena iz samice.

Ne znam pravo reći kakvo sam zadovoljstvo u tome nalazio, ali sam otada često osjetio potrebu da odem u potkrovlje i da izmamim iz

članu koji se otkinuo od kuće, odgacao u bijeli svijet i tamo našao nekakav svoj hljeb, namjerava osporiti i izigrati pravo na nasledstvo. A ona će se za svoj dio boriti kao lavica, i bit će natezanja i kavge i nadvikivanja, kao što to već biva.

Isto tako, ima i velikih umjetničkih djela čije postanje i organizacija predstavljaju jedno pravo čudo, djela kojima bi sitna statička omaška poljuljala ravnotežu a zacrtan potez raskinuo magiju.

Jasno sam u njemu razabirao tu vrijednost opomene. Upinjao sam se da joj doslutim pravo značenje. Nekoliko mjeseci kasnije umrla mi je majka.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Za njim, kao što je red, geguca opštinski birov... Veselje i pravo duševno zadovoljstvo, pomešano sa pobožnom zbiljom, sija na svakom licu... Samo Đurica neobično izgleda.

Rasta je bio povisoka, a iđaše uvek pravo, zaturene glave, posmatrajući sve pred sobom kao sa neke orlovske visine. Oči mu behu crne kao ugalj, sjajne kao

Niko od seljaka nije upamtio da je video Vuja ma za kakvim poslom, niti mu je ko znao odrediti pravo zanimanje. Svaki dan je provodio u gradu; tu je sedeo i sa seljacima i sa gospodom i sa građanima: slušao razne

Uostalom, ova opšta bojazan od Vuja zavisila je i od nekih drugih uzroka. Rekosmo da mu niko ne bi umeo odrediti pravo zanimanje, kad bi to bilo potrebno radi statističkih podataka, ali inače znala su i deca od čega Vujo živi.

jurišali na imućne stanovnike i, kao krvožedni vuci, klali nejač i pekli ljude, vraćali su se sa svojih pustolovina pravo k njemu i izručivali mu u krilo sve do poslednje pare, što su po skupe žrtve nagrabili.

— Đurđe — poče pisar, gledajući ga oštro i pravo u oči — u Trbušnici je onomad izvršena opasna krađa Jovanu Čupiću: razbijen mu je vajat i odnesene su neke stvari.

Samo da me niko ne vidi. Ali ako svrate u sudnicu?...« I baš toga trenutka opazi da su udarili onim putem koji vodi pravo k sudnici. Pred opštinskom kućom ne beše nikoga.

lako ćemo...« — pomisli Đurica i poslušno, pognute glave, iziđe u hodnik, gde ga dočeka drugi pandur i odvede pravo u kancelariju.

od početka; a kad vide da mu samo pitanje stavlja na raspoloženje povoljan odgovor, on dođe k sebi i, pogledavši kapetana pravo u oči, odgovori odlučno: — Ne znam, gospodine!...

Prozor se lagano i oprezno otvori. Struja svežega, hladnoga noćnoga vazduha pojuri kroz otvor, pravo na njega, i on udahnu svom snagom pune grudi ovoga divnoga vazduha. — Đurica!

poizletaše, kako se koji našao u to vreme: neko bosonog, neko sa jednom obuvenom a jednom bosom nogom, neko đipio pravo s kreveta, pa onako neobučen umešao se u gomilu.

— Pristajem! — viknu Marko i pruži ruku. Pošto se rukovaše, Marko leže pred rupu, pruži jednu ruku pravo napred i na nju metnu glavu, a drugu ruku pruži niza se. Maknu nogama jedared, dvared...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Petar je neprestano išao napred, pa, idući tako, opazi pred sobom jedan veliki dvor, te se uputi pravo k njemu. Kad je došao do dvora, nije smeo odmah da uđe unutra, nego ode u jednu vrlo lepu baštu, koja je bila pored

Kud god je hodio, dođe u Stambol, ama kako će sad da se sastane sa sultanijom? Misli, misli, pa smisli te ode pravo pred carski dvor i prisloni se uz vrata.

Ona mu reče: — Nema nikoga. A on veli: — To ne može biti. Onda mu žena odgovori: Boga ti, što te pitam da mi pravo kažeš: bi li ti štogođ mojoj braći da sad koji od njih ovamo dođe?

Jedno veče izbije odneklen div pa pravo u mlin. Nazove boga i upita starca može li kod njega prenoćiti. Starac ga primi na prenoćište, no div je mislio da

On je uze za ruku, i s njome pravo u carski dvor. E čudi se car što može bolje i više, pred njim zasja ljepota curina, e lijepa je i prelijepa, a sva se

Narod odmah prizna da je pravo da on uzme carevu kćer i da caruje. I tako ono momče oženi se carevom devojkom i postane car, a ostali momci što su s

Ali se carska kćer dosjeti da će to biti vezirović, te se brže-bolje ukrade, obuče muške haljine, uzjaha hata i ode pravo veziroviću u tabor.

sve mu se je činilo da je mnogoga uvrijedio i ucvijelio, kan̓ ti kada je ko na velikoj paji, pa ne može ni on baš sve pravo prosuditi. Stoga naumi da nauči svoje sinove trgovini ja kakvu zanatu, da ne budu zapovjednici kao on.

— Evo sjedim, — reče naš junak. — A znaš li ti da ovdje samo mi imamo pravo biti po noći? A mali reče: — Šta, valjda se tebe bojim pa da ne smijem i ja da dođem?

Pošto pojedoše, mali reče: — Nije pravo da mi našu kraljicu jedemo. — Kakvu kraljicu, eno kraljice gdje spava! — reče mu otac.

— reče mu otac. Zatijem ponovo počeše jesti i razgovarati se. Opet mali reče: — Nije pravo da mi našu kraljicu jedemo.

Bolje da se odelim, pa da za sebe radim, a njemu što drago!“ I tako jedanput reče svome bratu: — Brate, nije pravo, ja sve radim, a ti ni u čemu ne pomažeš, nego samo gotovo jedeš i piješ. Ja sam naumio da se podelimo.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Tad zima beše, sad žita zru. A ona ne piše, a duša strepi. Zalud pravo kući misao mi hrli, Ali kuću ne nalazi, uspomene grli.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Preživeo sam strašne bolesti i prolazio kroz raznovrsne čudnovate nezgode a to što sam danas zdrav i krepak - pravo je čudo. Kada se u mislima vratim na te događaje, siguran sam da to što sam se spasao nije bila puka slučajnost.

To se ovako dogodilo. Jedan od drugova sa kojima sam se igrao, došao je do pribora za pecanje, što je izazvalo pravo uzbuđenje u selu i sledećeg jutra su svi krenuli u lov na žabe.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

ovih posela kod suseda bili su duševna hrana koja je podhranjivala u mojim mladenačkim osećanjima uverenje da je borba za pravo, pravdu i slobodu najuzvišenija stvar na ovome svetu.

pobeda nad Francuskom na dve godine pre ovih događaja, a koja je dovela do ujedinjenja Nemačke, izazivala je kod Nemaca pravo besnilo gde god bi naišli na kakav otpor, sličan ovome u Pragu.

Dobro sam znao koliko bi joj bilo teško da nastavi da me izdržava na školovanju, a ocene u školi mi nisu davale za pravo da se obratim proti i zamolim da ispuni obećanje.

Setio sam se seljaka iz Idvora i njihovog govora na poselima, njihovih krilatica od kojih je svaka prodirala pravo u moju dušu.

Usto sam imao i prirodnog dara za slobodno crtanje. Kristijan se podsmešljivo nasmeši i ode pravo kod škrtog nemačkog pekara. Uskoro sam sklopio ugovor sa Nemcem da mu popravim slova za pet dolara i hranu.

- Imaš pravo - umešao se Kristijan - ali mene treba kriviti, jer sam nemerno izbegao da kažem Mihajlu da doda to sredstvo u boju

Kristijanovi pogledi na svet bili su pravo otkriće za mene. On je verovao da svaki momčić, ako pokuša, može sve brzo naučiti i zaraditi dovoljno za svoj život.

Po povratku u Njujork, rekao sam Džimu da je imao pravo kada je kazao: “Englezi su nas podstakli da stvorimo “deklaraciju nezavisnosti”, a usto su nam dali i parnu mašinu,

sam bio ja, koji je učio da su države spomenici kraljevima i kneževima, kao i njihovoj pobedonosnoj vojsci, to je bilo pravo otkriće.

Nije im bilo pravo da ih nadgleda mladi doseljenik, tako se bar meni činilo, čiji je strani naglasak, kako su one po neki put govorile,

Ja sam najviše voleo Longfeloa i Brajanta. “Seoskog kovača” i ”Tanatopsis” znao sam napamet pa mi je bilo pravo uživanje da ih Bilharcu recitujem.

šta znaš - bićeš ”žutokljunac” kad stigneš u Novi svet: ”žutokljunac” mora da odsluži svoj šecpski rok pre no što stekne pravo da mu se nešto prizna.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Pa ako vlasti nađu da su pravo radili, u odbrani obraza i života, neka ih prime među ostalu braću, kao svoje podanike.

Isprvice brani se, a poslije ne može da mu odoli: danas u crkvi dobio je na nju pravo, i pušta da je miluje. No on, postupice milujući je, sve jače gori od požude, i nehotimice zbliži se, da mu osjeti

— Znate, ima joj preko sedamdeset godina... —Zbilja? — rekoh ja, iako sam znao za to. —Ne znam pravo, — odgovori starica — ali se dobro spominjem: vidite onu škralu dolje u moru? — i rukom pokaza na nju.

— upitam je, željan iz njezinih usta čuti ono o čemu su mi toliko puta pripovjedali. — Ako ćete da vam pravo rečem, otada i znam što je život, — odgovori starica očito iskreno. —Mogli ste se udati za onoga....

—A staviće na otar novi kip... Onega, bože mi prosti, ča su ga narešili ka da je nevistica. — E, ma reci pravo, — prihvati živo Žižica i ustavi se nasred puta, — može li, brate, opept novi metnit se s onim našim starim?...

Paroh ustrpljivo čeka i hoće da opet prihvati riječ, no Žižica je sve žešći: — Pravo ću vam reći, ja vam se čudim... Vi, naš pastir, pa....

se ona tri trgovca, sveštenik, dva stranca i ja: svi imamo popust, biva plaćamo treće mjesto za drugo, i to svoje pravo ističemo punim glasom. Dođe na red i starica.

Ostavši časom sam sa staricom, rečem joj: — Nije pravo da vi sami, ispred svih nas, platiste potpuno prijevoz! — E, što ćete? — odgovori ona.

Biće „po zakonu”, pa pravo svakome! ...Jednoga ponedeljka jutrom uputšie se njih dvoje na poziv suda u varoš. On se ogrnuo kabanicom i pokrio

— Odastasmo pošteno „po zakonu”, kako htjede Ilija...Još dva dana. —I pravo nam je!... Osramotismo se.. —Neka, mi ćemo raditi kao i dosada.... —Pavle, ja sam odlučila... —Što?

kafa i hladno piće, čuje se pogdekoji poklič prodavača, da svrne pažnju, i odelita pesma momčadi, ali još nije nastalo pravo veselje; ono je zatajano, prigušeno, jer treba pre svega odati poštu svecu, slušati pred njegovim kipom svetu misu.

—Da kupimo komad hljeba, — veli Lazo. —Pusti, ko zna hoće li nas sutra uzeti na radnju! —Boga mi, jeo bih... ali, pravo veliš, bolje da mi se nađe ovaj groš pri grđoj nevolji, — i krenuše dalje. . .

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

kod oba sagovornika možemo uporediti sa nekom od onih stotinu noga koje naša metaforička stonoga automatski pokreće, a pravo iznenađenje i otkriće nastupa onda kad se suočimo sa drugim i drugačijim sistemom navika, jer nam tada do svesti dolazi

21 Pravo iznenađenje dolazi tek na kraju Đurićeve antologije, gde se u objašnjenju drugog dela pesme kaže „Suncem glavu povezala,

oči ljubi Dam (5) Janovoj (6) Da ne bi gledale („Al su bila i teža vremena“) I mada u Matićevoj poeziji nalazimo pravo obilje ovakvih rezova, ovom se prilikom na njima ne možemo duže zadržavati.

granica prirodnojezičkoga sistema, stvara se na samim njegovim rubovima; pesnici verovatno više no bilo ko drugi imaju pravo da kažu kako sam prirodni jezik ume da laže.

Kao da je u pitanju vernik koji uzdrhti pred stranom ili nepoznatom reči u sakralnome tekstu, ali kad joj sazna pravo značenje, za tili čas nestaje sav njen magični nimbus.

takvih sistemskih potencija („praznih mesta“) i njihovo ostvarenje, „popunjavanje“ u individualnim pesništvima, i jeste, pravo govoreći, unutarnje razviće jedne nacionalne poezije.

Lotmanova strukturalnosemiotička teorija za mene je bila pravo otkriće. Odmah sam knjigu preveo, ali su Nolit i SKZ odbili da je objave. Objavio ju je iduće, 1970.

Semiotika ne ubija dušu književnog dela. Jer ta duša – ako ćemo pravo – izvire iz kulture i uvire u nju. A semiotika zapravo otvara put ka tako shvaćenom izvoru i uvoru.

Svako se pridržava neke svoje teorije i jedino mu je do nje stalo. A ako ćemo pravo, niko od nas nema izgrađenu sopstvenu teoriju, koja bi bila vredna da je i drugi prihvate.

sačuvani, ali je Crnjanski toliko i tako menjao ove svoje tekstove iz izdanja u izdanje da je bilo izuzetno teško naći pravo rešenje. Našao sam ga, u gotovo svim slučajevima, vraćajući se na iskustvo u priređivanju Nastasijevića.

Ne mislim da imam pravo da govorim o svojim prethodnicima. Mogu reći jedino koji su mi srpski proučavaoci književnosti bili uzor, kao i oni od

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

(Ode.) VIII ŽIVKA, ČEDA ČEDA (pripaljuje cigaretu): Badava, ovako više ne ide! ŽIVKA: Pa ne ide, ali, pravo da ti kažem, ne bi ti ni ta jedna klasa mnogo pomogla. Ne može jedna klasa da ti isplati dugove.

(Plače.) A ti... ti ništa? DARA: Kako ništa, zaboga, još kako sam uzbuđena; samo, pravo da vam kažem, ja čisto ne verujem u toliku sreću. ŽIVKA: Slušaj, obuci se pa da idemo na Terazije da čekamo.

DARA: Ali, zaboga, majko, to ne ide! ŽIVKA: Pa jeste da ne ide, pravo kažeš; jer ako je on već ministar, onda nema smisla da ja idem peške. DARA: Ama nije to, nego zbog sveta.

DARA: Bože, mama, pa pokrij oca, jer glavno je pitanje hoće li on biti ministar... ŽIVKA: Pravo kažeš! Desetka herc... velika radost. Boga mi, kćerko... ako je po kartama...

ŽIVKA: Pre svega, zet – to nije ništa, a drugo, pravo da ti kažem, ti nekako i ne ličiš. ČEDA: Gle, molim te! A vama već liči, kao... ŽIVKA (unese mu se u lice): Kao šta?

Ne!... Kako?... Pa, pravo da vam kažem, ja ne znam kad prima. – ... A, zvala vas je? To je druga stvar. Pa onda izvolite u koje doba želite, ona

ČEDA: Ama, kako to, kod mene živog, pa već razgovarate s čovekom? ŽIVKA: Boga mi, pravo da ti kažem, neću ja za tvoju ljubav da ispustim ovako lepu priliku. ČEDA: Gle'te, molim vas!

ŽIVKA: Ama, šta ćeš mi ti? Udaj se ti za tvoj račun, ako ti treba, a nas ostavi na miru. ČEDA: Sasvim, pravo kažete, ja ću se udati za svoj račun! (Ščepa šešir.) Ja ću vas zvati u svatove! (Ode naglo.

ŽIVKA: Pa ipak, morali bi bar čuti štogod? PERA: Verujte mi, gospođo ministarka, nisam ni čuo, a pravo da vam kažem, ja i ne verujem da je on takav. ŽIVKA: Ama, nemojte vi „ne verujem da je takav”.

Zar nikad niste čuli ma šta tako o njemu? PERA: Nisam, boga mi! ŽIVKA: Ne mogu prosto da verujem! PERA: Pa pravo da vam kažem, gospođo: on je dosad bio samo siromašni činovnik, mala plata, a znate kako je, ženske koštaju, pa kud bi

” A oni oko stola svi skidaju kapu: „Zbogom gospodin-Vaso!” – „Hoćemo li se videti sutra, gospodin-Vaso?” A meni, pravo da ti kažem, milo i onako prijatno mi kao da me neko golica po trbuhu. ŽIVKA: Pa jest, može da bude prijatno!

bi mogao biti državni savetnik, ili vladika, ili tako nešto; nego sve tako nešto, sitne želje, sitni zahtevi, pa je pravo, Živka, da ih zbrineš. ŽIVKA: Taman, gde ću ja toliko njih zbrinuti!

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

godina) zajedno s Turcima odbegao kao osiroteli kolenović. Pravo usporavanje, međutim, nastaje tek u glavnini romana, od V do XXV glave, od dolaska očevog glasnika, pa i samog oca, do

U tome i jeste njihova dijalektična, samo na prvi pogled protivrečna priroda, koju - ako ćemo pravo - imaju i sve ostale konvencije u kulturi.

Stanković ih je zapravo ne samo morao svesno da preduzima - već i zbog prirode romanopiščevog posla - nego bi bilo pravo čudo da ih duž celog teksta nije neprestano obavljao.

Istrgnut i pometen, on prvo pokuša da ostvari svoje običajno pravo na snahu, pa uplašen odustaje, da bi onda od kuće pobegao i čisto samoubilački otišao u Arnautluk na nišan osvetnicima.

s običajnim pravom u pčinjskoj seoskoj zajednici, ali zato protivreče shvatanjima tuđe, upravo Sofkine sredine, koja to pravo ne poznaje i ne priznaje.

Jednom uslovno, među orođenim osobama, tj. blud između snahe i devera; drugi put u blažem obliku, ali pravo, kod efendi-Mitinog oca, koji se mimo reda oženio rođakom.

Svojim razglobljenim, raščlanjenim nizom rečenica, pravo rečeno, više i ne opisuje, nego sazdaje doživljajni tok. U srpskoj književnosti pri kraju XIX i početkom HH veka

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Ali su revnosni u veri kao retko ko od preverenih skorojevića. Sunet, pravo muslimansko krštenje, obavljaju samo u ovaj dan, da bi toj stvari dali što veći značaj.

— Jesam. — Beše li toj neki put na nečare? — Ne znam, aga... — Ne, ne — zbori pravo. Ako si ti Spasa Čemerikić od Prizren?... Teško beše jedan put i Sulj-kapetan vo Gora. Rezil će se napraveše.

Ti mi nekad sačuva obraz, pravo je sega i ja da ti vratim... Svi ste slobodni Zemljaci sme. Vije v tuđina da pečalite, i ja takec...

Sačekali ga njih dvojica i pravo s njim pred ćivot Svetoga Petra, zatvorivši za sobom vrata. Prota Tomović odmah natakao epitrahilj, zapalio tri sveće,

— Jesi li Srbin, pitam, Ivane Vojinoviću? — Jesam, čestita molitvo naša! — Još jednom, Ivane Vojinoviću, pravo i zdravo, tako ti sve u napredak prošlo: jesi li Srbin?

“ Ide on ozgo još mladalački i raširio se kao orlušina. Hoće pravo u crkvu, kraj čijih će vrata, po svom običaju, ostaviti oružje dok se samo pričesti, iako je baš toga trenutka glasnik

Poljaci su ostavljali svoje slamne kolibe n niko nije imao pravo da se požali na potru ili krađu ni preko puške ni preko suda...

Metnuće ga na glavu, pa ispred pobratima, kao da ga na veru vodi, sve kroz arnautska sela. Pravo njegovoj kuli. Čuvaće ga kao brata. Dokle budi suđeno da se povrati Srbija.

Karimane Košutane, dopusti mi da prekršim običaj i reknem ti nekoliko reči; rodila sam ti pet sinova i mislim da imam pravo!.. O, Karimane!

koju je kod nas samo Rakić bez poze osetio, on pozva nas dvojicu–trojicu, te bez kavaza i oružja pođosmo niz Divan–Jol pravo na Gazimestan. Duše su nam bile pune kreposti Mojsila Zlatanovića. Milan Rakić zastade i okrenu se Prepolcu.

turčanik — bulka ulema — učitelj, učeni ver– ski čovek; zakonik fis — pleme, rod, bratstvo hak — pravo, pravda, odmazda, naplata džas — strah, strava, užas šindra — daščice, obično borove ili bukove za pokrivanje krovova

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Vi, zvezdice - osmejkuše, Recite mi pravo tudi, Je l’ istina što o vama Pišu knjige, zbore ljudi: Da vi niste tako sitne Već ogromna neka tela, I od jedne

Spuštaju njeno čedo, Još ga ne spustiše, Al’ gle: iz crna groba Beo golub izleti! Poleti u vis pravo, — Majka se prekrsti, Ne gleda više dole Već gore u nebo.

— „To je ono: ja sam Bog.“ A sad dlanom oči kriješ... „Žao mi je đav’la svog.“ Imaš pravo, imaš pravo, Ti već stižeš neku cel. „Mozak peći to je zdravo, To već vidiš i ti, je l’?“ Oh, što biva od čoveka!

— „To je ono: ja sam Bog.“ A sad dlanom oči kriješ... „Žao mi je đav’la svog.“ Imaš pravo, imaš pravo, Ti već stižeš neku cel. „Mozak peći to je zdravo, To već vidiš i ti, je l’?“ Oh, što biva od čoveka!

Mrtvima s približit’ svako prava ima; To je pravo dato i nam’ pesnicima, I što grobu rekneš to se prima samo, Ta grobovi znaju da im ne laskamo.

Svak se čuva — to je pravo! Al’ setite s’, glednuv’ dole, Dece gladne, bose, gole! Viće srnâ i fazana, Na šampanjcu biće pena, Viće sjajnih

On će ići svoje pute, Da poseje seme zdravo; On će trpet’ muke ljute, Al’ će reći što je pravo. On će primit’ trnov venac Zarad misli svoje svete, On će ispit’ gorku čašu — Da se gresi Boga sete.

»Starmali« 1882. GERMAN JOVANOVIĆ arhimandrit bezdinski Ko je god poznavô Srce tvoje pravo, Tvoju dušu belu U crnu odelu; Ko je god poznavô Srpske bole tvoje — Suzne su mu danas oči Kô što su i moje.

Rob ničiji do svog uverenja, Uverenja koje ne dâ dara Već te bilo od stenja do stenja. Iz nizine dizô si se pravo, Što si mogô to si rodu davô, Budio ga nad ’no se uspavô — Znalcu duša mnogo s’ obećavô.

JUČERAŠNjI SAM U krčmu smo seli Ja i čika Sima; Jednu icu, dve li Dobra volja prima. Posle crne kafe Ošli kući pravo, I moj čika Sima „Izrjadno“ je spavô. On je čovek srećan, Uvek slatko spava, — Ali meni danas Nešto buči glava.

Zato jezik makar koji Ima s neba svoje pravo: Ko mu krati ovo pravo Taj se Bogu greši zdravo. Svi jezici neka žive, Raznim zborom Boga slave.

Zato jezik makar koji Ima s neba svoje pravo: Ko mu krati ovo pravo Taj se Bogu greši zdravo. Svi jezici neka žive, Raznim zborom Boga slave.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

Evo ti trinkelta. (Dade joj tri cvancika.) ANČA: Milostiva gospoja! FEMA (uspija ce): Ančicken, to je moje pravo ime. ANČA: Milostiva gospoja, vi ste vrlo dobri.

ANČA: Od beli kostiju, što se gledi kroz njega. FEMA: Pravo, Ančicema, i ja ću da postanem kratka vida. ANČA: Verujem, milostiva gospođa. (Zabeleži.

FEMA stupi, JOVAN FEMA: Žan, san tunder božur tu. JOVAN: (Ded sad, Jovane!) FEMA: Ne parle francuz! JOVAN: (Pravo sam ja majstor Mitru kazao da je poludila.) FEMA: Johan, moram i tebe da dam učiti francuski.

JOVAN: Oću li ga doneti? FEMA: Aport! (Jovan pođe.) Propopo. Johan, santurtur. JOVAN: Semener rotunder. FEMA. Pravo, Johan, pravo. JOVAN: (Zbogom, pameti!) (Otide.) FEMA (sama): Pogrešila sam što sam ga naučila francuski.

FEMA: Aport! (Jovan pođe.) Propopo. Johan, santurtur. JOVAN: Semener rotunder. FEMA. Pravo, Johan, pravo. JOVAN: (Zbogom, pameti!) (Otide.) FEMA (sama): Pogrešila sam što sam ga naučila francuski.

u kujni, uređuje šta će se za supu mesiti, kakav će biti sos, od koliko feli cušpajz, kakvo pečenje, zašto, da vam pravo kažem, nema gostoljubivije žene od gospoje Miričke; i ja sam na ručak pozvata, i neću joj otreći, verujte mi, mon frer.

FEMA: Evicken, Evicken, to je njeno pravo ime. RUŽIČIĆ (Evici): Zdravstvuj cvjete ljubovi, orošeni strujom nimfa. Zefiri Amora oko tvoji persiju lete, i

SARA: Dakle, ništa nema od svadbe? RUŽIČIĆ: Himen samo dva jednaka serca steže? SARA: Imate pravo, nevospitana je, a i svašta. Nego, mati joj je druga žena. Ona i vas na ručak poziva.

S tebe mnoge devojke Za starkelje polaze, S tebe lepi mladići Babuskere uzimau. SARA: Kažite vi meni pravo, ali samo pravo, mon frer, kako vam se dopada gospoja ot Mirič.

S tebe mnoge devojke Za starkelje polaze, S tebe lepi mladići Babuskere uzimau. SARA: Kažite vi meni pravo, ali samo pravo, mon frer, kako vam se dopada gospoja ot Mirič. RUŽIČIĆ: Troja pada, no Hekuba živi, Da kao sova unučad preživi.

Mi ćemo neprerivno u sodružestvu boginja i gracija biti. FEMA: Ja ću biti s njima per tu. SARA: Pravo, pravo! FEMA: Kako se kaže francuski druga? SARA: Ma shère.

Mi ćemo neprerivno u sodružestvu boginja i gracija biti. FEMA: Ja ću biti s njima per tu. SARA: Pravo, pravo! FEMA: Kako se kaže francuski druga? SARA: Ma shère.

Miljković, Branko - PESME

BALADA Ohridskim trubadurima Mudrosti, neiskusno sviću zore, Na obične reči više nemam pravo! Moje se srce gasi, oči gore. Pevajte, divni starci, dok nad glavom Rasprskavaju se zvezde kao metafore!

To je cvet u ispruženoj ruci, to je cvet koji se približava. to je cvet koji priznaje pravo oku i uhu da prisvoje istinu. To je cvet uha, bučni cvet, cvet što raste pa nakovnju i na radnikovom dlanu.

peva uprkos poeziji Bez srca bez nasilja i bez žara Kao reč koja je prebolela muziku Sloboda je zastarela Moje pravo ime čeka da umrem Ptico iza sunca usred rečenice Kojom nasilnički ljubimo budućnost Sve izgore; to je praznik Poslušni

Sanjajući ja sam sve praznike prespavo! I grom je pripitomljen pevao u staklu. Ne rekoh li: vatru vrati na mesto pravo, A poljupcu je mesto u paklu.

Krakov, Stanislav - KRILA

Sve su ih bacili u jarugu. Rus sad krklja i ječi. — Ipak Kazimir ima pravo. Zašto da slični slične ubijaju? Prozor koji je dotle bio zatvoren kao da se otvorio.

Neko ga je prekoračio i ušao u sobu. Oči se Duškove raširile. Crna prilika išla je pravo ka njemu. Odjednom vide zamahnutu ruku nad sobom. — Au... dreknuo je i skočio u krevetu.

Sergija nestade u plamenima. Zapaljeni aparat se zatrese kao smrtno pogođena tica, zanija, i polete pravo ka zemlji ostavljajući dugu zastavu plamena i crnog dima za sobom. Gore se smejali krstonosni aeroplani.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Dakar nije Afrika, zemlja oko Dakara nije zemlja Afrike. Još pre trideset godina tu je bilo samo dve–tri kuće. Pravo sedište Evropljana bilo je na onom ostrvcetu koje se zove Gorej, gde se i sad mogu videti Negrijeri, tamnice za crnce

Uveče uvijaju se goli, vitki i dugonogi u parče marame, pa onda tesno u bele ogrtače, čvrsto kao mumije, i spavaju pravo kao posečena stabla jedan kraj drugog. Sa njima su žene na asurama, likova okrenutih uvis i stegnutih pesnica.

padne pogled vidi se po dvadeset, po trideset njih u isti mah, a naslućuju se hiljade, Jata ptica, što lete precizno, pravo, kao strele iznad njih. S vremena na vreme ajkula seče ravnu pučinu svojim oštrim leđima. Razgledamo brodski dnevnik.

„Vi pravo, vi pravo, ali sad ne može, sutra!“ I šalupa se sve više udaljuje od broda Ostaje još deset minuta do polaska broda.

„Vi pravo, vi pravo, ali sad ne može, sutra!“ I šalupa se sve više udaljuje od broda Ostaje još deset minuta do polaska broda. Potpun mrak.

Derani su mišićni, dugih leđa, uskih bedara, pravih i jakih nogu. Vrlo lepih likova. Ne skaču kao mi pravo u vodu, no, izvivši se nekako dok su u vazduhu, u stranu, kao riba koja bi se izbacila iz čamca.

Hrane se isključivo insektima koji idu na stoku. Odmah po podne pojavljuje se jedna košuta i ide pravo k nama na svojim vitkim nogama. Ona iznenađuje moga saputnika koji nikada nije video košutu po tolikoj toploti.

Ja ću biti strašan četvrti partner, nemoguć, i to ih unapred žalosti. Šetnja ima da bude pravo kroz brus–savanu, preko trave, do potoka i rečice gde Fransis Bef zida most i prokrčuje drum.

Slikamo se sa njinim drvenim bubnjima, dobošima od kalbasa, zvoncima. Kupujem jedan čudan bubanj. Povratak pravo u sunce koje zalazi; ono nam juri u susret sa svojom uzbudljivom svetlošću koje će odmah nestati.

Odjednom se setih Švajcarca. Probudili su me glasovi zverova iz noći i to me je usrećilo. Pravo zverinje je oko mene a ne samo zečevi. Zvečarka zveči na nekoliko koračaji od mene iza zila i hijena se dere iz šume.

Iznenada jasno, kao najveća zvezda, zasija oko pantera. On nas sigurno vidi ali nas se ne boji i trči nam pravo u susret: ne da bi nas napao, već da bi nastavio svoj put ka reci od koje dolazimo.

Iste noči Švajcarac koji je somnambul, pada sa verande pravo međ živinu i one žute afričke pse, te nas sve razbudi strahovitom larmom koja se oko njega digla.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

u Kragujevac, gde su arsenali, oružnice i upravo svi izvori naše vojene spreme, a druga carigradskim drumom pošla pravo na Beograd. To je jedna mogućnost I jedan plan, koji bi mogli izabrati Turci.

da se povede na opredeljena mesta; vojska iz Aleksinca preći će preko obadva mosta na levu obalu Morave i ići će drumom pravo u selo Žitkovac.

Mene podiđe jeza slušajući ova prosta, neizmajstorisana i kobna izvešća ranjenika, Ona su bolje kazivala pravo stanje stvari, no svi izveštaji što ih dobija Komarov i šalje Černjajevu. U tome ogranu sunce.

Bojao sam se da se, naopako, ne obistini moja slutnja. Kako bih sad voleo da je Komarov imao pravo kad mi je rekao da je apsurdno da Turci mogu biti tamo. Polako i čisto u nekom strahu dignem pogled na kosu... Ah!

meni: — Kažite mu da ću ga dati pod sud, streljaću ga, obesiću ga — nevaljalca, ženu jednu; jest, žena, to je njegovo pravo ime.

bi i bolje i pravilnije da se ovi čopori svinja po zakonu o rekviziciji redovnim putem rekviriraju od stanovnika; jer, pravo da vam kažem, ja ne verujem da se ovako među vojnicima neće naći dosta i takvih, koji će od te stvari napraviti

doktor opet pojaha konja, ali sad ga više nije zaigravao, niti se ćuškao da bude prvi do đenerala. Pravo vele, od uzvišenoga do smešnoga ima samo jedan korak. Šumatovački dan ima svoju uzvišenu i svoju komičnu stranu.

Pogledajte ovoga jadnika kako sedi, pred njim stoji poboden u zemlju ašov. Kuršum probio držaljicu od ašova i pogodio ga pravo u čelo; ašov je ostao poboden, a njegov gazda, gle, kako je nisko oborio glavu.

kao da ti je jedan od ovih strašnih kostura usred srca udubio svoje ledne zube, i ti zaista osećaš da te nešto grize pravo za srce, a te ugrize prati neiskazan bol...

hleba, da smireno previjaju glavu pred svakim policijskim pisarčićem, koji, kao »gospodin čovek,« kao »vlast« ima »pravo« da se nad njima natresa.

U mirno vreme za jedan udareni šamar ide ce y policiju, u sud — ictepyje ce pravo. Seljak dirnuo vola na Terazijama i žandarm već ga hvata za jaku i vuče u policiju da ga kazne za zlostavljanje životinje;

»I mrtvi imaju pravo, ali pravo živih preče je i starije.« Lepa filosofija od prostih ljudi. Pođemo, i hvatajući sve ulevo, nađosmo se na

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— zapitao sam. — Beograd — odgovori mirno, zavijajući cigaretu. — Kako?... Odavde pravo! On se nasmeja. — Kad su nam još postavili cilj?... Idemo dotle dok ne izginemo.

Prikradali smo se polako samom otvoru... Vidimo reku... Crna reka. Ona, znaš, teče pravo na sever, pa onda skreće desno, na istok. Naišao sam sada na njen istočni krak. A-ha!

— I još treće — umeša se kapetan Milija. — Svaki onaj pešak koji zaostane može lako naći svoju jedinicu... Pravo napred, do pred bodljikavu žicu. — Naravno — produži Vlajko. — A mi smo inače znali pravac.

Kada budemo prema njemu, skrenite nadesno, i u streljačkom stroju pravo naviše. Išli smo ćuteći, žurno, jedan za drugim.

Slušajući nečije izlaganje, gledao ga je pravo u oči, i nervozno izvijao vratom, kao da hvata nečije misli. Iako je nekada bio nacionalista, sada je postao ogorčen

— veli Pera. — Naravno! — dobacuje ozbiljno kapetan „Fikus“. — „Sami sebe i drug druga“... Slušaj, da mi pravo kažeš: šta bi radio onoj crnki, da ti nekako padne šaka? — pita Peru „Đevreka“ i pogleda ga iskosa podnadulim očima.

„Fikus“ je govorio: — Sergije Nikolajevič... Znaješ, po našemu zakonu kapitan imejet pravo ubić pjat potporučnikov — — Zamečaćeljno!... Kolosaljno! — zacenu se kapetan Sergije. — Gospodo!

Gde si pošao? Rekao sam mu. On mi pokaza saobraćajnicu, koja se pruža pravo do jurišne čete. Na rastanku pozvao me je da ga posetim. Kaže, nije daleko.

Ako je oficir, za njega postoji samo front i varijete. Sredinu ne podnose. Sa položaja odlaze pravo za Solun, gde se ne trezne po nekoliko dana.

Sa položaja odlaze pravo za Solun, gde se ne trezne po nekoliko dana. Naprave tamo masu skandala i vraćaju se pravo u svoju zemunicu, kao da je tu njihova prava i jedina kuća. Kao kad veseli ljudi promene lokal...

— Sad, kad pođem u Solun, da mi daš adresu ove ženske. — On se okrete Kosti i važnim glasom: — Znaš, barone, pravo je. — Hoću, grofe. Drugovi smo u smrti... možemo i u životu. — Jest, barone...

Prikupićemo se kod neprijateljske objavnice. Odatle u razvijenom streljačkom stroju, trkom, pravo na njihove rovove. Znak za paljenje bombi daću ja. Jedna polovina bacite bombe levo od stene, a druga desno.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

U našoj i inače malenoj književnosti, gde su pravo svečani trenuci tako proređeno usamljeni a pustolinski razmaci među njima zjape čamotinjom sirotinjstva, onaj koji je

Popovića Šapčanina, sve do Branka samog, u nekim njegovim nedovršenim i tek posle njegove smrti štampanim rukopisima pa, pravo govoreći, i dalje, mnogo dalje, sve do dana današnjeg.

Ot godine ot dve dečicu uče Ugoditi momkom — kako ne muče! Šopfe, topfe i zulofe, salup midere Pravo kroje pre neg' jedno što se izdere, Svaki minut traže nove šnajdere.

Vas ja zovem u moj sovjet, zaljubljene mlade, Vas, junoše! Je li pravo da to stari rade? Poimlju li oci vaši što ste vi iz' brali, Mogu l' u tom postupati k'o u nekoj šali?

Zaželi, smisli, ljubavlju vnutreni Zažeži organ k nameri polaznoj. Bez natpetice konj ne leti. Uspećeš, pravo tek trči k celji. Mnogi su k slavi putovi! k blaženom Životu staze različne!

Ja nalazim da je pravo I pred bogom i pred ljudma Da se mladi milujemo.” Pogleda ga Cvet-devojče, Na licu joj vatra planu, Il’ od jeda

silno bije, S čela kaplje znoj ledeni, Prekrsti se Cvet-devojče I očita molitvicu Pa ovako progovara: „Nit’ je pravo ni ljubovno Da m’ ovako sad uplaši Strašnim sanom Sablja-momče.

Od sviju sam ja najlepši; A pogledaj udavače Ti od prve do poslednje, Od sviju si ti najlepša: Ja nalazim da je pravo I pred bogom i pred ljudma Da se mladi milujemo.

Kaži, bože, šta je pravo, Koja li je volja tvoja.” Natucalo mlado momče Sa natuckom izabranim. Pa govori mlado momče: „Daj mi ruku,

” Natucalo mlado momče Sa natuckom izabranim. Pa govori mlado momče: „Daj mi ruku, Cvet-devojče, I pravo je i pravedno Da ti meni ruku dadeš.

Je li to život, je l’ to pravo biće? Kad svet ne vidiš, vidiš li sam sebe? Otac u tebi sebe ne poznaje, Kćer mati traži, tu joj vid ne daje!

— Meni su svirile nužne zato da ne zaboravim da sam bačvanske, tj. pravo čiste srpske loze, kao i moji pradjedi. A drugo, nas ima ovde nekoliko Serbalja koji tuže sa mnom zajedno za glasom

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Ždrav’ osvanula!... A nu, ždravlja ti, kako ti se dopada ova naša zemlja?... Prostićeš, kamen... jer pravo reć u ovome čudu od stijenja slabo se zemlje nahodi. JELISAVETA: Dost’... šta ćeš? Ukratko kazuj, što te poslaše?

BOŠKO: E, što je pravo, pravo, Đuraško; Al’ ’nake pesme ne čuh, duše mi! BOGDAN: I nije ’naku niko spevao, — Nit’ ikad brižna majka podiže

BOŠKO: E, što je pravo, pravo, Đuraško; Al’ ’nake pesme ne čuh, duše mi! BOGDAN: I nije ’naku niko spevao, — Nit’ ikad brižna majka podiže Na

BOŠKO: Pa ni za štamparu. BOGDAN: Ni za lepotu Te nabeljene Svetlosti! BOŠKO: Hajd’mo, Bogdane! Ja pravo odoh našem Staniši. BOGDAN: Ja glavarima. Sutrašnji dan je Za sabor Đurđe opredelio...

VUKSAN: Da! da! I pravo ima Orlović! Đavo je onde nokat zabagljô Knez Lazar gde se bogu molio; Pa tu sad, oče, i ne pomaže Pomaganja ti duga

PRVI SERDAR: I pravo ima! DRUGI SERDAR: A kad on nije pravo imao? RADOŠ: Pa onda, kneže, neću pitati Za Šulovića i za Mićića — Premda i

PRVI SERDAR: I pravo ima! DRUGI SERDAR: A kad on nije pravo imao? RADOŠ: Pa onda, kneže, neću pitati Za Šulovića i za Mićića — Premda i oni mesto imaju U mudrom zboru tvoga

Jedanput baš u boju.... JELISAVETA: Dost’! Kazuj što si došao? VUJO: Došâ sam... došâ... al’ pravo da ti kažem, svijetla gospođo!... Došâ sam gospodaru nešto kazat... KNEZ ĐURĐE: Kazuj šta je?

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

slatka dušo, nešto ti popušti, a nešto ćeš i ti, Markane, moja slatka dušo, popuštiti, pa će, s Bogom, svakom biti pravo... Tako, djeco, Bog vam svaku sreću dao!... — Mijo, ne upleći se u moju dužnost!

Onako od istine, što je za družine. To vam je bilo nekako prve li, druge li — ne znam sad pravo — neđelje... Biće baš prve neđelje iza ukopacije. Krajišnici se vraćaju... bježe od Banje Luke.

Budi mene miran“ — pa će te na mrtvo ime isprebijati, ako je jači. Krošto, zašto, to nek sami Bog zna. A pravo, po duši kad budemo govoriti, mekana je srca i podatne ruke: zalogaj bi čojeku iz usta dao.

Da se nijesi zbilja, Boga mi, umorio? E, baš ja ništa ne znam! Sjaši, sjaši, livše će ti biti na travi. I ti imaš pravo. Skini uzgred i sedlo, pa se malo nasloni i odmori, u tom će ti i Partenija pripremiti gospocku večeru.

A ja bi' rekô da svijet u jednu ruku ima i pravo, jer ta njivica, kako ste čuli, nije ni moja, ni carska, ni spa'iska, već ovog prokletog lopova i brezakonika.

“ — lijepo ja od radosti, a žena i djeca zaplakaše. „Brate, kneže, vrati ti ta tri vorinta carevini. Pravo će biti i Bogu i ljud'ma da to carevina uzme sebi kô, rećemo kaz'ti neku nagradu, jer ona je mene napasti oslobodila.

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

Tu je muž, pa ako mu se jedu puslice, a on neka pročita ženi kako se prave. ANĐA: Pravo kažeš! JEROTRIJE: A nisi ni pogledala odakle je pismo? ANĐA (zagleda): „Prokuplje”.

JEROTIJE: Ono jest, sumnjivi su, zato što ne misliš da mu platiš. A ne mislim ni ja, ako hoćeš pravo da ti kažem. Dosta on zarađuje od ovog naroda, a mi smo, kao vlast, pozvani da uzmemo u zaštitu narod od takvog

Pa onda, ti panduri zarađuju lepu paru i na švercu, pa je pravo da se i oni oduže državi. MILISAV: Treba! JEROTIJE: Mi treba, gospodo, da podelimo posao među sobom.

TASA: Neću, boga mi! JEROTIJE: Hoćeš! Znam te! Nego ćeš ti sa mnom — centar! MILISAV: Vi ćete da siđete pravo čaršijom. JEROTIJE: I onako, praviću se kao da sam pošao na pijacu. A ti (Tasi) da ne mrdaš od mene.

U uglu, iza ovih vrata, limena peć, od koje čunak ide najpre pravo ka publici, uza zid, pa se nad stolom g. Žikinim previja u koleno i polazi levo, te probija zid nad vratima

Kako to, oca mu, ne pomisliš malo: ovi činovnici padoše s nogu radeći, pravo je da se odmore i da kao ljudi progovore reč-dve. MILADIN: Pa, ja... ŽIKA: Šta, pa ti? Čekaj, brate!

obazrivo, trgne se kad se sretne sa Đokinim pogledom, pa kad vidi da nema nikakve opasnosti, upadne i ustremi se pravo na Boku. Zastane spazivši ga i posmatra ga): Je l' to taj? A? To si ti, je li, golube moj? Dakle, ti si?

Zar malo što nam svima ovde okači repove, nego sad još i kuću razbija! Gde je ona? MARICA (dolazi i prilazi pravo ocu): Evo me! (Spazi Đoku, pa mu poleti.) Đoko, slatki Đoko! KAPETAN (iznenađen): Šta-a-a-a-? Đoka?!!!

(Ščepa kapu i naglo ode.) XIX PREĐAŠNjI, bez VIĆE KAPETAN: Pa jest, tako je, ima pravo čovek. To je uvreda u zvaničnoj dužnosti. (Spazi praktikante.

(Razmišlja i vrti glavom.) Slušaj, gotovo ćeš ti da imaš pravo. Sam ga sprovodim, ponesem i ove spise i ovaj... dabome, mogu gospodinu ministru kazati da je sve to zamesio gospodin

Gospodinu Vići i onako ne treba služba! (Odluči se.) Pravo kažeš, gospodine Žiko, tako ću da uradim! (Ode u sobu.) XXIII ŽIKA, MILADIN ŽIKA (ostavši sam, hukne i seda na

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

i strofe izvanredno je usaglašen s istorijskim temama - vezanim za Kosovo - u nevelikoj grupi patriotskih pesama. Pravo obilje patriotskih pesama nalazimo kod trećeg pesnika, Alekse Šantića (1868-1924).

Sem pripovedaka, koje su srodne lirici, a Zapis o darovima moje rođake Marije pravo je remek-delo, napisao je u dve drame u stihu (Međuluško blago, Đurađ Branković) i jednu u prozi (Kod "Večite

Nastasijević, Momčilo - PESME

3 Zagorča vaš med, čemer zasladi; potvora pravo moje srce tim dublje nagradi; — udrite, nisam kriv. PORUKA 1 Prozrem vas: jadna jasnota, umlje, jadna reč,

“ 7 Junoše i deve, ljubavi prikladni, ljubav uzljubite, al’ pravo i nezazorno, mladićstvo da ne povredite i devstvo, božanstvenome čim naše prianja biće, božanstveno da uznegoduje.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

I Mladen je tako i radio. Kad bi iz škole dolazio kući, išao bi pravo onamo gde je znao da će naći babu. Prvo njoj da se javi, prvo njoj da poljubi ruku, pa i kad je poljubi, da, opet, od nje

Približujući se već bi svlačio koliju i odmah pravo išao u sobu u kojoj su ručavali. I otuda, iz sobe čulo bi se kako baca koliju u kut međ jastuke, kako seda, i odmah

I zato, ne samo da joj štogod nije bilo pravo, ovde, nego bila sva srećna. Ništa je ne brinulo, ne jedilo, još manje da u tome što mora za svašta babu da pita, od nje

mah vadio bi kesu i dodavao bi bilo materi, bilo njemu, Mladenu, već ko bi se tu u blizini našao, i davao je da ovaj pravo tamo, kod babe u sopče, odnese: — Na, odnesite tamo!

Sada bi već, pojavivši se iz ulice, istina, onako polako, pogureno i uvek noseći kantiče, tobož gasa da uzme, išla pravo ovamo.

I dolazeći k njemu, ne bi kao pre pravo ulazila, išla tezgi, čekmedžetu, već bi još sa praga, ulaza, počela da čisti, rasprema, nešto diže, da bi samo

Glavu ne diže, ne osvrće se, već pravo ide jer zna da za njim motri ona, da će ga odgledati dok god ne izađe i ne savije niz čaršiju, zamakne iza okrečenog

Ali je odmah znao i zašto ona to čini. Po njenom polakom, kao obazrivom uplašenom približavanju i negledanju onako pravo, otvoreno u Mladena, Mladen je znao: da ona zato dolazi što hoće da je sada, kada već ovo veselje, pijenje, obuzima sve,

dođe iz čaršije, navlaš, da ne bi dao babi da posumnja da i posle toga možda on misli na nju, teško mu je kada je vidi, pravo bi se k njima na kapiju upućivao. Muž joj, instinktivno dizao bi se i stojeći ga dočekivao. — Kako?

« U prvi mah, od jeda, ljutnje, umalo što se Mladen ne zaboravi, što ne prelomi pero, ne baci tevter i ne skoči da pravo tamo, kod nje, ode, da je zauvek, zasvagda, izgrdi, pa čak i izbije, na mrtvo ime izbije.

Č̓a Marko ode. Ali ne umiren. Mladen ga vide kako ne ide naviše, pravo kući, već ode naniže, čisto kao bežeći od kuće, jednako preplašen i unezveren kako će se sad sve čuti, pući glas o

on, izišav iz kujne u koju bi ušao tek običaja radi, tobože mater i brata da vidi, da pregleda da li je sve u redu — pravo se onda peo na stepenice i išao gore. Baba bi mu svetlila.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Na izmaku godine... ako se [l.] bude osušila, onda nijesam se pravo ispovidio; ako li nije, onda sam se pravo ispovidio i prijatno pričešće primio« (Bosansko-hercegovački istočnik, 10,

Na izmaku godine... ako se [l.] bude osušila, onda nijesam se pravo ispovidio; ako li nije, onda sam se pravo ispovidio i prijatno pričešće primio« (Bosansko-hercegovački istočnik, 10, 1896, 381 id). Na l.

, i 424 id, 494). Pri okopavanju ima raznih vračanja i gatanja: kod Popovaca gleda se tada kako k. idu žile (»ako idu pravo dole, biće sušno leto, a ako idu ustranu, biće kišovito«, SEZ, 65, 1952, 262); »u Kniću kad se okopa njiva sa k.

Ćipiko, Ivo - Pauci

gleda sebe. Gazda Jovo nije joj kael, a on je naše crkve tutor... Biće da je neko natrunio... Ali da ti pravo kažem, ne bije me briga za nju! U dućan kad stigoše, nađoše silu ljudi.

To on, kao što i drugi seljaci, vrlo dobro znade, a i čini mu se pravo što od gospodara uzajmljeni novac troši na njegovo vino.

—I nasmija se. — A da! Da vam pravo kažem: Petar kupuje mačka u vreći. Ja ne bih, ali svako je gospodar svojih para! Starci i sestra slušaju.

” . —Dakle, što si odlučio dati im? — upita pisar. —Koliko pitate? — obrati se Petar k njima. —Koliko je pravo! — odgovoriše svi troje u jedan glas. Petar sa stola uze kesu i izvadi iz nje nekoliko banaka, razmota ih i broji.

—Je i — nije. —Kaži čisto! —Pohotan je na žene, iako je sveštenik, a drukčije mu nije mane ... A kad me pitaš, pravo ću ti kazati. Onoga časa kad nas vjenča, zovnu mene gori da će mi dati gospinu medaljicu na uspomenu...

— Je li nam lijepo?... Što veliš? Maša ne odgovara, otupila je velika, neiskazana slast... Nasmijana, gleda mu pravo u oči, i rukom ga pridržaje, da ne izgubi s vida tih očiju... I spojiše se pogledi i u slasti izgubiše se...

Puče mi od neko doba pred očima; čini mi se, k'o misle: — Radi, štedi, muči se, ali ne za se, već za nas... Pravo hrišćani u crkvi pjevaju: „gospodi podaj!” — slatko se tome nasmija. Pa pogleda na sunce: —'Ajdemo, Mašo! Digoše se.

da Radu oštro u oči pogleda, ali Rade, još uvrijeđen prvom besjedom, ne mareći za nj i odlazeći veli mirno: — Imaš pravo, pope, i jesmo živine... Ali da je na moju, vjera ti i bog, ne bi ti ovako jašio na nama!

—Ne mari, — progunđa Vojkan, — piši kako znaš ... —Porubano povešću sobom ... —Taman! ... I pravo je .... Po zakonu! —'Ajde da vidim što imaš! Vojkan ga povede u kuću. Rubač se razgleda, zaviri gdjegdje.

Možeš, ako je tvoja... Traži putem zakona.. . — Ima on svojih ovaca, — opazi Ilija, — pravo je da njih odagnaš... —Ovce su na paši, — javi se Petar. — Goni ti kravu!

To oni rade i sa Srbima i s drugim narodnostima, a, kad bi mogli, i s nama bi... —Pa je li to pravo? Sramota! — ljuti se gazda. —Sramota, razumije se...

Hoće naš pop!... — reče Marko, Mašin čovjek. —Uživa svoje pravo! — javiše se neki od komšija i razilaze se svojim kućama.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Govorila je kako je dobri bog stvorio ljude jednakim i kako svaki ima pravo na malo zadovoljstva. Kao neki anđeo poslan s neba da vaspostavi na zemlji poredak pravde, tako je i ona među nama

Da li je to zato što im moja žrtva nije potrebna? Danas mi je jedan sebarski klipan prišao, drsko me pogledao pravo u oči i rekao: „Ako stvarno uživaš u trnju, dođi mojoj kući, ja imam njivu koju s krajeva napada vrzina.

Kakav je to ludi, razulareni monah koji se laća mača umesto da sagne glavu pred raspećem? Dobro, ali zar nemam pravo da kažem ako mi se nešto ne dopada?

je svaki put gordiji i tvrđi, njegov pogled, u početku ravnodušan, postaje oštar, oči su mu sive i ledene, gledaju me pravo i ja ne znam kud da se denem, kao da stojim gola sred iscerene gomile.

Kada bih mogao, pravo iz leta, otići u rajske vrtove! Ako budem razbio svoje ružno telo, na nebu ću valjda dobiti neko dostojnije mesto, jer

Stajala je na četiri direka koji su do zemlje bili otruli i pravo je čudo kako se ranije nije srušila. Sada ju je grom spljeskao sa zemljom i zapalio.

Dovoljno je da ga posluži sreća i da na pravom mestu i u pravo vreme izvede pravu predstavu. Dimitrije ...Potom Nikanor ispriča svoje viđenje.

— Oni će — rekao je Matija — oni će likovati. Umiriće svoju nečistu savest. Reći će da su pravo postupili kad su nas isterali, jer eto mi i pripadamo đavolu, a ne bogu kad se nastanjujemo u đavoljem posedu.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Ja, zbilja, na to nemam pravo, Al' vi ćete mi dati sad; Moje je pravo odnô đavo, A obazrivost - bol i jad 3a prošlom srećom.

Ja, zbilja, na to nemam pravo, Al' vi ćete mi dati sad; Moje je pravo odnô đavo, A obazrivost - bol i jad 3a prošlom srećom.

“ I čuvši besedu ovu, i pojmiv dubinu jada, Svi smo mu za pravo dali, i svi smo pljeskali tada. Redaktor jednoga lista, s dovoljno nervoznom minom, Promumla kroz zube nešto, držeći

) Ništa i nije drugo no besna orgija samo.“ Da li sam imao pravo, vi, dobri bogovi, znate! Zato vas iskreno molim da mira tihog mi date.

1892. USAMLjENI GROBOVI 1. Pesničkoj priči proteklo je doba, Romani danas „uživaju pravo“; I ja je ne bih dizao iz groba, Da sedu prošlost ne poštujem zdravo. Sad što mu drago.

Amor se zasmeja zdravo, Hitnu se na njega blatom i ode na sokak pravo, Goneći svinju i prasce. Kravar se lagano krete, I, tromo brišući gunjče, šaptaše: „Pogano dete.

Amor je, međutim, spavô Bezbrižnim i ravnim sankom, kô ljudsko stvorenje pravo. Snažna se njegova krila lagano razviše s pleća, A nad njim splete se šator od šumskog mirisnog cveća.

No munja kad plaha senu, On stade kô direk pravo, jer svoju sopstvenu ženu Upazi kraj selskog druma. On smućen nad njome kleče.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Pod vedrim nebom, koje nam otvara vidik u dubine prostora, dobivaju pitanja o sudbini sveta tek svoje pravo značenje; na hartiji nam ona izgledaju skoro beznačajna.

Ova ne stoji pravo na osi obrtanja, pa zato dani dužaju i kraćaju, i time stvaraju godišnja doba. I to kretanje Sunca je prividno i

- Stvorih se naprasno ovde. Pravo blaženstvo su samo oni lepi časovi koji nam neočekivano dođu. Ako ih sagledamo kako dolaze, mi ih proživimo pre no što

- Iznenađeni, gledamo oko sebe. Razbacano kamenje je, kao metlom, počišćeno; svaki se kamen vratio na svoje pravo mesto, zdanija Akropole blešte u svojoj prvoj mladosti.

Pre no što siđemo dole, valja da odavde, sagledam i zadržim u pameti glavne ulice, arterije varoši, da bih pošao pravo onim putem koji vodi Aristotelu. Aha!

Tu treperi, visoko nad morem, sjajni Sirius, a pravo ispod njega, blizu samoga horizonta, blista se još jedna, isto tako jasna zvezda.

Između te svetiljke i najsevernije tačke maloga poluostrva Lohijasa, koje se pravo pružilo u more, ulazi se u veliko pristanište.

punih četrnaest vekova bilo sveto pismo astronomije, tek Koperniku pošlo za rukom da pronađe put koji nas je odveo pravo sistemu Aristarha. No, dosta o svemu tome!

On je, nesumnjivo, velika ličnost; njegovo prisustvo daje kočijašu pravo da juri bezobzirno kroz najgušće gomile sveta i da šiba prolaznike mesto svojih konja.

nekoliko hrabrih episkopa koji se iskupiše oko njega da ga brane, i potište, zlostavljajući ih, preko glavnih stepenica pravo ka onoj kapiji na koju je nekad, bio obešen Gligorije V.

zahvatalo sve više Aleksandriju izgubio se skoro svaki interes za dela grčke nauke da bi se, naposletku, obrnuo u pravo neprijateljstvo, koje je godine 392 dalo sebi tolikog maha da je, kao vihor, uništilo sva dela grčke umetnosti i nauke,

Pokloni se sa udešenom gracijom, pa onda poče toskanskim dialektom, svojim dubokim, no veselim glasom: „Imate pravo, veleučeni! Galileji nije sisao mudrost Aristotelovu, a znate zašto? Ja ću Vam kazati!

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Esme, međutim, zadržavaju svoje „duplo dno“ i njihovo pravo značenje mlađi čitaoci mogu tek intuitivno da naslute, ali u potpunosti razumeju tek sa zrelijim uzrastom.

Branko Radičević (1824–1853), romantičarski pesnik (pravo ime Aleksije), rođen je u Slavonskom Brodu, gimnaziju je pohađao u Sremskim Karlovcima i Temišvaru i studirao je prava

Stanković, Borisav - TAŠANA

STANA (ne slušajući produžava da je namešta, udešava uživajući): Lepa, lepa si mi, snaške! Pravo je imao moj pokojni mladi gazda što, mesto tolikih hadžijskih i gazdinskih kćeri, tebe uzeo.

Nemoj ništa od mene da kriješ, jer nemaš od mene ničeg da se bojiš. Ne boj se ti mene. (Pauza.) Ili ne! Čekaj! Imaš pravo! Ne možeš ti meni ništa kazati, dok ja prvo tebi sve ne kažem. Treba! Otkada ja mislim da treba sve da ti kažem.

Eto! Udovica već otvara pendžere, već hoće da gleda u svet, već hoće na koga da namiguje! MIRON A, ja, da... Imaš pravo... Jest. Svet je... TAŠANA (nastavlja pokazujući na zid, zastore i ukrase i povešano oružje pokojnikovo): Pa ovo!

Ali, zato molim te, preklinjem te: da mi dolaziš svakog dana. Jer, pravo da ti kažem, sve ovo što će biti posle ovoga, što ću kadgod možda biti radosna, vesela, i što ću možda slatko disati,

Od kad je pokojnik umro i ja u crnini... SAROŠ (prekida je): Sada znam. TAŠANA (okreće se i pravo njemu u lice): Pa kad znaš... SAROŠ Sad znam, sad znam.

) SAROŠ (držeći se za glavu). Imaš pravo, imaš pravo. Da, istina je. Ja sam kriv! (Spazi njenu golu ruku): Pokri to! Može ko ući i videti te takvu.

) SAROŠ (držeći se za glavu). Imaš pravo, imaš pravo. Da, istina je. Ja sam kriv! (Spazi njenu golu ruku): Pokri to! Može ko ući i videti te takvu. TAŠANA (u prkos): Neću.

Bojim se, će se sopletem, pa nekem na glavu a nekem u nedra da izručim piće. Pa me straf da izručam ćuteci i toj onoj pravo turcko tepanje! KAFEDžIJA Može, može, de. Ja ćem sve okolo teb da sam. Čak i ruci da ti pridržim.

NAZA O biva, biva i to ponekad. Pa neje pravo da ti beguješ, a mi da gladujemo. Svaki svoj zanat! REŠID BEG Ako de, ako!... Cigani, bre, svirajte!

Ali me ne prekidaj. Moram da se žurim da stignem družinu. Dakle, kada poče zora, kao što znaš, ja se izgubih. Odoh pravo tamo. Kod Stane. Znam da rano ustaje. SAROŠ Kod nje. Sad i ona zna. Sad me sasvim...

A može da dođe kad hoće. Eto sutra, ako hoće, neka dođe. Samo docnije. Ja ću da ga dočekam.« I sad ti pravo kući i ispavaj se.

Što veće ispaštanje, mučenje, grehovi su manji. (Hadži-Risti): Ti ćeš odavde da odeš pravo do popa Manasija, kao najstarijeg i najpismenijeg, da uzme crkvene knjige i donese mi na groblje, da mu predam račune,

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

” Tek što se smej stišao, u kavanu ulazi majstor Kosta, i pravo tome stolu i praznoj stolici do govornika. Ima tako trenutaka kad su pogana reč i kazna na dlaku blizu, pa se tek opet

skače iz postelje, gleda jesu li sva deca u krevetu; pa se onda seti da su ljudi još u ono vreme govorili da sud nije pravo sudio; i seti se da je Savin sin davno umro, i da nikakva pravda ne može biti učinjena.

— Imaš pravo. I svojim očima sam nekada gledao čudnog mladoženju Tošu, i čudnu njegovu „mladu”, veliku i jaku kao dobar momak...

Vatrena žena prosto je opijala njenog oca, i mlada devojka je gledala u kući pravo bludničenje već više nego zrela čoveka i žene koja je skoro bezumničila u govoru i tvoru.

vrstama dobrotvora, o njihovim raznim pravilima da kao takvi ulaze u razne sekcije, i da u izvesnim slučajevima imaju pravo na dva glasa.

I recite joj hvala. I ona je, kao i njena mati, mnogo činila da proživim život po ćefu i volji... Pravo je sad da bude i Božja volja.

To ti, vidiš lepo, ne može biti uzrok da kupuješ imanje. Ćuti i trpi. Ako su tebi Švabe dodijale, meni su više. Pravo da ti kažem, dušu grešim, ali im ni decu ne volim.

Dete ono, na sreću, nekud uskoči, a bik, slep i lud, pravo na mene. Sve to za minut. Jȁ da ste videli gospa Nolu, tešku topuzinu! Bežala sam kao da imam četiri noge.

Možda je Totica imala pravo. Juličina lepota nije više bila ona prozračna i fina lepota vazdušastog bića. Uzrela je u Julici devojka.

— Gospa Noli su to prepričali. Ona je znala Srbu, i volela ga. Imalo je u tom dečku nešto pravo muškaračko, slobodno, a opet ljupko. Svugde stigne, sve vidi i zna.

— Daću vam, što da ne dam. Nije novac za to da se zakopa. I, pravo da vam priznam, ne znam na šta bi ga trošila. I nemam na šta da ga trošim.

Ne znam šta će biti od tog deteta, kao što, ako smem vama reći, ne znam pravo ni čiji je. Mati i otac drže se kao prst uz prst, a za njega mnogo ne pitaju, baš i ništa ne pitaju; a i mali slabo ide

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

u školu idu da što nauče, knjige pišu i za narodne učitelje sebe izdaju, pak je mislio da on kao star čovek veće jošt pravo na to imati mora.

Kad je jošt koja frajlica tajnu kazala? Ali kako ste razrešili? Šta je moja zagonetka? »Poeta.« Pravo! Kad, dakle, poeta taka čuda učiniti može, da su magarci pametni, i da žene tajnu čuvaju, koje je prejestestveno, može

Ah, sad vidim da žene nemaju pravo što se tuže da i muževi često za kose vuku. Koliko bi mi slađe bilo kada bi me ti za kose vukao nego što ja to činim.

Bradu je, naravno, imao, jer kad naši sadašnji mladići sila na bradu i brkove drže, zašto ne bi on kao filosof to isto pravo imao, osobito što od stotinu mladića devedeset i devet misle da brada i pamet ravnomerno rastu.

Da i ja i ovi pošteni ljudi pravo imamo, mislim da vam ne treba spominjati; čuli ste jučer razgovor naši gospodara kako je neki filozof disertaciju u

nama ne treba čudnovate trave da nam se tragovi iznađu; i opet se ni najmanje na to ne obziremo, nego uzimamo sebi neko pravo, kao da smo mi samo za svet, ili bolje svet za nas, pak i žene samo za nas, nešto manje od nas, a ne tako isto božije

« Verujem. Međutim, ukoliko ova gospoža pravo ima, tek će se onda pokazati kad moja biografija opstojatelno izdana bude.

« — O, ona će mi se dopasti; daju li novce pre venčanja? — »Novci su u svako vreme gotovi.« — Pravo! Dakle, do osam dana.

000). Prvodadžija. Pravo! Dakle šta treba tu oklevati? Što će biti jesenas, neka bude večeras. Da darujemo devojku, pak će se viditi; a,

Ja sam već star, evo sve što vidite ovde, to je njino i božje. Prvodadžija. Pravo! (Namigne na mladoženju). Međutim uređuju prsten. Mladoženja je nevesti aljinu kupio.

prіvіlegіum) — povlastica, isključivo pravo PRIZVANIJE — (pesničko) prizivanje (viših sila, Muza), invokacija PRIZRENIJE — obzir, prizrenje, gledanje na nešto; iz

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Ni dandanas se ne zna kako je moje pravo prezime, a čije je ovo što ga ja nosim, bog će ga sveti znati. Nastaje, dakle, interesantno pitanje: ko je taj od mojih

On je tako isto prvi razred gimnazije smatrao kao nasledstvo i kao posed sa kojega ga niko živi nema pravo da krene. Badava su ga profesori ubeđivali da se gimnazijski razred ne može smatrati kao nepokretno imanje; uzalud su

Na kraju rečenice, dakle, beleži se tačka. Da, ali voz ne može da potegne iz Beograda pa pravo u Niš a da se nigde usput ne zaustavi, jer to je vrlo dug put.

A kad sam već poneo toliko korisnih znanja iz toga predmeta, pravo je da ovde, sećanjem na njega, odam i dostojnu poštu profesoru zoologije.

“ I ja sam, pravo da vam kažem, to donekle i iskusio. Bio sam ozbiljno bolestan i moji su se neobično zabrinuli. Naš kućni lekar

Ako se mali oznoji, onda je svaka opasnost prešla!“ Ali, da bi konzilijumu dali što veći značaj, i stekli pravo i na naplatu pojačane takse, oni progovoriše međ' sobom i latinski: — Volete іre, colleguae, ad bіbendum pivae?

“ Nemaš pravo ni da mu vratiš savet pa da mu kažeš: „Slušajte, gospodine, ovaj vam je savet nešto prokisao i zaudara na buđu!

— Ali — bunim se ja — zar se baš mora u državnu službu? — Pa, brate, država te je školovala pa je pravo da ti ona i plati to tvoje školovanje.

Kad sam i taj posao obavio, te diplomi odredio njeno pravo mesto, ja sam opet stao, pred pitanjem: levo ili desno? Advokat? Novinar? Glumac?

Javi se za reč i Ivo Ćipiko: – E, oštija – reći će on – bilo bi pravo pozvati ga, toga blaženoga Nušića, amo k nama, ma velim da pasa još malo vremena, bar do proljeća, jerbo se sada već

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Prednji, teraj još malo... Još, skreći! 3atrupkaše kopite i top skliznu s druma na seoski put. — Teraj pravo! — naredi komandir. Onda se obrati meni. — Idite napred. Iako se nađoh na čelu, laknu mi malo. Sad se bar udaljujemo.

Komandant me zovnu: — Ići ćete ispred nas. Vodite pravo kod pešačkog puka, koji se nalazi u rezervi. Kretali smo se lagano kroz šumu. Pitao je Kralj za moral vojnika.

Trgovac sitno zatrepta očima, pa promuca: — Vi po zakonu nemate pravo da mi pretresate radnju. — A po kom zakonu ti imaš prava da kriješ robu od srpske vojske, da bi je sačuvao za bugarsku.

Zato je bilo naređeno da se u toku noći sklonimo. Ali nije bilo puta da bismo mogli odstupati pravo u pozadinu, već smo čitav kilometar morali ići pored samog rova. Povlačenje je otpočelo u pola noći.

Zgranem se... Kosa mi se diže od užasa. Očima ne mogu da verujem... Iz pozadine je nastupao streljački stroj Bugara pravo na nezaštićenu bateriju i vidim kako vojnici pokušavaju da okrenu topove unazad... Potrčim kao bez duše u bateriju.

Čuo se zveket mamuza. — Gospodine potporučniče, javlja komandant da nećemo ostati ovde, već idemo pravo za Peć. I ne gledajući više Arnautina, iziđosmo na put, da sačekamo komandanta.

Pokraj puta beše jedno selo. Odžaci na kućama puše se i dim se leno proteže pravo u visinu. A u kućama je sigurno toplo, ugodno, i miriše jelo... Da li naši imaju toplu sobu?...

— Ja sam samo došao da najavim posetu komandanta artiljerijskog puka — požurih da izgovorim. — A zašto nije doša pravo, da se ižljubimo i popijemo bratski... Deder nategni! — govorio je prostosrdačno crnogorski komandant.

Poče već hladan vetar i neka susnežica koja bije pravo u lice. U zaklonu jedne stene sedi iznemogao vojnik. Obrazi mu upali, ali jagodice rumene, vidi se da je u groznici.

— To što čuješ... — Ali i oni je čovjek, kâ ti, i što će ti on ložit vatru?! — Stariji sam, imam pravo da naredim. A zar ti ne bi poslušao tvoga starešinu, kad bi ti tako što naredio. — E, bogumi, nikad ni dovijek!

Na svima stranama leže malaksali ljudi i konji, od gladi i umora, kao skrhana, trula drveta. Zašli smo u pravo bespuće. Idemo preko nekih staza.

Ili zato što smo na mrtvace toliko navikli, te su nam oni postali već obični. A pravo bi čudo zaista bilo, kada bismo videli uhranjenog i debelog čoveka.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Maslačak? — šaputao je mali suncokret, osećajući kako mu se od te reči vrti u glavi. Sada je bar znao svoje pravo ime! Ali, biti maslačak sam samcijat na svetu, je li to neka sreća? Mališana je sve jače obuhvatala tuga.

Zaneme dečak od divljenja. Nežan i srebrn Mesečev Cvet kao džinovski ljiljan pred njim pravo u nebo raste, a stabljika mu leska i treperi. Da pruži ruku otkinuo bi je, porastao i kao lepotan svetom išao.

Konačno, pomisli da je i smrt bolja od ovakvog života, pa odluči da pođe i nađe svoje pravo lice ili smrt. Možda Neznanac u crnom ogrtaču i jedno i drugo skriva pod svojom kapuljačom?

— Ej, ti Smešno Lice! — vikali su. — Skači! Pevaj! Krevelji se, Smešno Lice! Svoje pravo ime već i on sam poče da zaboravlja. Uzalud je tražio da nekom nacepa drva ili istrese tepih i tako zasluži koru hleba.

Ali, niko Neznanca sa crnom kapuljačom nije znao, niko njegovo pravo lice nije mogao da mu vrati. Niko mu više ime nije znao, čak ga je i on sam zaboravio.

— Ne brini, Srebrenka! — dotače dečak moćni vrat ribe i gledajući je pravo u oči preseče nožem mrežu. Kakav li vrtlog sad nastade! Ko će koga: mreža Srebrenku, ili Srebrenka mrežu da pobedi?

Kako bi im se ranije kao vesnicima proleće, kao starim prijateljima radovali! Kako su im sada bile mrske! — Kako pravo imaju one na dom koji ja moram da napustim?

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Sviraju — šta drugo i mogu oni, Cigani? A da je ona žena, hajde de. Ali ovo je devojka. I poštena. Što je pravo, pravo. Svi dušu nosimo. Ali za to... TOMA Eh, poštena: Sigurno radi njenog poštenja toliko se besni i trči oko nje.

Sviraju — šta drugo i mogu oni, Cigani? A da je ona žena, hajde de. Ali ovo je devojka. I poštena. Što je pravo, pravo. Svi dušu nosimo. Ali za to... TOMA Eh, poštena: Sigurno radi njenog poštenja toliko se besni i trči oko nje.

Aha!... ARSA (besno): Kući!... MITKA (pokunjeno odlazi): Hajd, hajd, ti mi... (Odlazi). ARSA (za njim): Kući pravo! (Ciganima). A vi? Zar ste još tu? (Zamahuje štapom.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

On je primer čoveka koji se poistovetio sa otadžbinom, i zato mu je narod dao najviše pravo: da razluči veru od nevere, patriotizam od izdajstva.

računa o sudbini našeg naroda, i njemu nije ostajalo ništa drugo nego da u neprekidnoj borbi sam osvaja i brani svoje pravo na život. Nosioci te neprekidne borbe bili su hajduci. Oni su na silu odgovarali silom.

takvom položaju naši su preci morali postati svesni toga da samo svojim heroizmom i samopregorom mogu odbraniti svoje pravo na život.

Iz tame vekovnog robovanja ona se pomolila kao sunce iz mutne noći i plaho zaiskala svoje pravo na život čoveka. Ona je hrabrošću na smrt rešenih sjajno dokazala da boj ne bije svetlo oružje, nego junačko srce.

Kad me pitaš, pravo da ti kažem: nije mene konjic ološao, niti mi je ruho ostarilo, nit' je malo golijemna blaga; svega dosta u dvoru

Voljan budi, care, na besjedi! Kad me pitaš, pravo da ti kažem: koje sluge poslije dođoše, sve se tebe sluge udvoriše, sve si sluge, care, iženio, a ja ti se udvorit ne

toga što protivreči njegovoj idealizaciji: „čak oko plemenskog plemstva sve je još krilato“ (tako krilato da odleće pravo u islam i u krvavu istragu poturica da i ne pominjemo mnogobrojne divljačke krvne osvete).

Kad je care r'ječi razumio, on doziva Todora vezira: „Idi, slugo, te poznaj đevojku!“ Todor mu se pravo kunijaše: „Nijesam je, care, ni viđeo, jer su mi je po mraku izveli kada sam je ja prstenovao“.

kad prvi p'jevci zapjevaše, skoči mlada iz meka dušeka, zapalila fenjer i svijeću, pa uzima loja i katrana, ode pravo u nove ahare. Al' istina, što Momčilo kaže, Jabučilo krila popuštio, popuštio krila do kopita.

Care pita vjerna slugu Laza: „Oj, boga ti, vjeran slugo Lazo, što te pitam, pravo da mi kažeš! Što ti mene čašu preslužuješ? Što l' na mene krivo pogleduješ? Ali ti je konjic ološao?

Šta t' je malo u dvoru mojemu?“ Njemu veli vjeran sluga Lazo: „Voljan budi, care, na besjedi! Kad me pitaš, pravo da ti kažem: nije mene konjic ološao, niti mi je ruho ostarilo, nit' je malo golijemna blaga; svega dosta u dvoru

Voljan budi, care, na besjedi! Kad me pitaš, pravo da ti kažem: koje sluge poslije dođoše, sve se tebe sluge udvoriše, sve si sluge, care, iženio, a ja ti se udvorit ne

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

I Dunav mi je crn, a učitelj još najcrnji. Sad vidim da ti imaš pravo što se kriješ od škole. Evo i mene u tvoju družinu, a baće ih još, sve po izbor junaci. — Zbilja? — Pa da.

— Idem da potražim mjesto za svoj hajdučki logor. III Stričevo pravo ime bilo je Stevo, ali su ga u razredu prozvali Stricem zato što je bio najviši u čitavoj školi, pa je ličio na nekog

je Sivca šta misli o Mačkovoj hrabrosti, ali kako se magarcu očito nije pričalo, Stric na kraju mudro zaključi: — Imaš pravo, treba spavati.

E, jesam neka šeprtlja. Ono zvijere, kao da je slutilo da se radi o njegovoj koži, odjednom podiže glavu i zagleda se pravo u Mačka. Dječaku od straha stadoše oči. — Majko mila, koliki je! Gle mu samo ušiju! Pa gle . ..

Sivac je, pravo da rečemo, ponovo krenuo da zagrize pokazani šešir misleći da mu ga nude, ali je Stric, hitro trgao ruku.

Kad je stigao već na ivicu Prokina gaja, dugački dječak spazi da mališan s psetom skreće sa seoskog druma pravo za njim. — Kud si pošao? — okosi se Stric. — Za tobom. — Vraćaj se odmah. — Neću!

Žuja odmah uskoči za njim, okrenu se i leže s glavom prema vratima kao svako pravo pseto čuvarkuća. — Vidi ti nje! — začudi se prostodušni Stric, pa i sam krenu da proviri u kolibu, ali Žuja prijeteći

Jovanče je pravedno dijelio svu donesenu hranu. Kad bi svakom dao njegov dio, pitao je: — Je li pravo, dječaci? — Pravo je! — obično je jednoglasno odgovarala vesela bratija i navaljivala na jelo.

Jovanče je pravedno dijelio svu donesenu hranu. Kad bi svakom dao njegov dio, pitao je: — Je li pravo, dječaci? — Pravo je! — obično je jednoglasno odgovarala vesela bratija i navaljivala na jelo.

Uto odnekle ispada Nikolica s kujom. Jovanče mu, sav srećan, đipa u susret i... bubne s kreveta pravo na zemlju. — Vrag s tobom i tvojom kujom! — gunđa on u mraku i pipa čvorugu na glavi.

I eto ti, stigni je sad! Stigni je! Lako je to bilo reći, ali zaista teško izvršiti, jer je Lunja kao krilata jurila pravo u Prokin gaj. Upala je u Gaj sa zapadne strane kud skoro niko ne zalazi.

Evo, ja ću prvi. — A zašto ne bih ja? — pobuni se Jovanče. — Ja sam pronašao pećinu, pravo je da ja pođem prvi. A ja sam i bateriju donio — prijekorno napomenu Mačak.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Poći će pravo iz lukova, strele i munje odzgor — luče s treskom, ka od vrlo okrugla luka oblačna na nameru doletat će na zle ljude.

Moje ruke me i noge na greh navedoše; bojim se da ne š njima bacen budu u večni oganj. Sav iznutra drhćem: Boga pravo ne hvale moja unutrašnja, ni mu se imena spominaše, nego imam unutra sebi opaka izmišljavanja, s kojimno sam se

i među žive staljam se, a moj život grobu sam izdala! Eto, sad mi to na glavu dođe, kako je pravo za me Solomon u pesmi ispojao i rekao: »Hodi od Livana nevesto, hodi k misli se za tamnjan i izmirnu što su ti na dar

ljude, naše zlobnike na nas, da nas gaze i satiru, i jezičaska Luna sa svoji rogovi izbode nas kroz to, zašto nismo pravo kteli činiti drug drugu, i polako pak polako svoj zakon, nedelje, velike godove, svečane dne i post, za pleći

TAKO DOISTA NEKIMA NOĆU... Tako doista nekima noću Zgađa se duša Ka pravo ista što je Crkva hramna. PUT PO ZVEZDAMA Nek se promenjuju dani i godine svojim zavičajem, kako je Gospod izvolio,

Ta, pravo da jošte slavnije su same sise njene pune s mlekom, i koliko joj je kaplji kad iz sisa uzalud otkanulo mleka, toliko gore

I pronađoše tako svi o nevesti da je pravo izrečeno. I to bijaše imenom Zorovavel, izrailjski car, što pak izvede iz ropstva vavilonskoga rod izrailjski k

A kad se pravo i slobodno iskazaše tko su, tadar eškile ih prinudiše da se njihovim oni poganskim bogovom idolom poklone verujući i s

To govoreći mu: »Ako uzbude i Teofana pravo sveta, a ona će tu biti prisvojena ujedno sa svim svecima.« POVEST SVETAGO ANDREJE JURODIVOGA Hodeći po Carigradu

No eto, i za te Jedemske vode neki književnici o sebi mudri, iznose da nisu to iste pravo reke ni vode što se za njih piše, nego o nečem drugom baju da se to govori.

A dokle je kočiš trezan, dotle i kolima lepo i pravo puti, ako li za mnogo se ne može istrezniti, to kola pomalo valja da se satru kad o sebi zobni konji mah preuzmu.

) I razljuti se vrlo na to car mneći mu da je doista tako i jer na nekoga pravo onde njegova boljarina prorok tužbu čini.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Tada obično svi iziđu, samo po jedno muško i žensko od mlađih ostanu, stoje tu kao sveća pravo i očekuju zapovesti, dvore ga. Ali većim delom dana to je mesto samo za čeljad i za ženskadiju.

Imala oči kao kadifa, kosu kao svila, usne kao merdžan, zube kao biser, struk kao fidan, a sva je bila ono pravo „zlato materino“. Ona je ta na koju je svaki mislio kad je zapevao onu pesmu „Sinoćke te, lele, vido’, Zone“.

A čine se kao da ga i ne gledaju, nego gledaju pravo preda se i idu sitno, pravo i pažljivo, kao da prelaze preko kakvog brvna preko potoka.

A čine se kao da ga i ne gledaju, nego gledaju pravo preda se i idu sitno, pravo i pažljivo, kao da prelaze preko kakvog brvna preko potoka.

i svačega, a najviše topline (one topline koju ćete uzaman tražiti kod nas); kao i sve kuće u tim krajevima, beše ona pravo toplo, skrovito i mirno gnezdance! Kuća nije imala prozora s ulice. Izgledala je kao bula s jašmakom i feredžom.

Pa, molim te, ujduriši ti to; a ja znam šta je pravo... — Ne brigaj ti! — rekao mu advokat pružajući kelneru čašu i pitajući ga koja je. — Ti pamti... Je l’ sedma? Dobro..

Ete, izberi si jednu odi tija što gi ti kaza otoičke... Koju iskaš, a men’ će bidne pravo... Sve su si ubave... — Eh! — odmahnu Mane rukom. — Ta što ako su ubave! One li su sal ubave? Ima vreme!...

! Toj li iskate?!... Ba!... U moj vek... sal toj da bidne — neće!... Tako je govorio hadži Zamfir. A imao je i pravo! Nije on to onako napamet govorio...

Stala bi pa bi gledala kako igraju i zevala od vremena na vreme. Ali bi ipak krišom pratila očima Manču, i nije joj pravo bilo kad je ovaj ne bi opazio, ili kad bi otišao na drugo mesto da igra, a ovo ostavio...

To je pan Franćišek, brat Čeh, koji je pre nekoliko godina došao sa konzervatorije pravo u Srbiju, s vrlo lepim svedodžbama i manjim partiturama.

Jevda se vrati u kuću s teškom slutnjom. I naslutila je. Tetka Doka polete odmah pravo u Zamfirov kraj. Na ulici srete baš kao poručenu Vasku izmećarku, zaustavi je n stade raspitivati o ovome i onome.

I tako je Doka doznala i odmah shvatila i jasno joj bilo da stvar po Manu stoji vrlo povoljno, i da je pravo čudo što se već i svršilo nije. I ljuta na neveštinu i javašluk Manin, krene se odmah iz tih stopa Mani u dućan.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti