Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Kud li da pođe ovaj tumarač; s raskršća kog li Mesečev cvet mu tabane praši, skupiv u žarač pucnjavu letnju - s koje već prska, s pčelom u mesu, šljiva - a srpska?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ovamo brzo, ruku mi daj!“ Trže se Mjesec, bake se plaši, sada će misli, početi boj, pa brzim skokom niz nebo praši, a za njim sipa zvjezdani roj.
U zelen točak s kašika deset tu voda mlazom studenim bije, biserni oblak visoko praši, dugin se pojas u njemu vije.
Kamila plovi, pustinjska laća, mornarsku glavu visoko drži. Zavičaj njen je peščano more gde vihor praši i sunce prži. Kamile-lađe oduvek brode kroz pustoš vrelu, morem bez vode.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Brk mi se crni, Brada mi raste, Britva mi se zatupila, Neće da brije. Kiša me lema, Vetar me praši, Deca viču: „Bež’, eto ga, Sad će t’ ujesti!” Troger me gura, Marger me tura, Birtaš neće da me služi, Svi me teraju.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Navdar ih naganjaše, a redivoja, mlad i odabran, prednjači im; drugi za njim valja da svoj red gone. Zemlja suha, praši se i k'o maglom obavija družinu, blati im glavu i razgaljena mokra prsa.
Šantić, Aleksa - PESME
— Uz čupave majke gola, crnpurasta Prikaskuju djeca... Cvrčak cvrči s hrasta, I karavan miče. Stari drum se praši. 1918. KOLEBANjE Niz litice huma nasmijana, blaga, Rana večer slazi svrh vode i trska.