Upotreba reči praštaj u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Stanko diže glavu nada se, pa reče: — Gospode!... Ti si bog, ti praštaj!... Ja sam čovek — ja se svetim!... Još stoji jedan, još je živ... Bože, pomozi mi da i s njim svršim račune!...

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

jezo jasno da ne beše nijednog zla koje nas ispunilo nije a više niko ne očekuje naša dela sad nam ozari lica praštaj i daj malo svoje svirke! 1972-3. TO SLOVO 1.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

no ode niz potes kâ luda, pravo u Brezovac. Tamo će, boj se, i noćiti... Ja kako, bratiću!... A ti opet idi te praštaj i moli. Ej što nisam ja mlađi, pa da vidiš čuda!... Sve bi je ’vako pesnicom, pa za vrat... — Kud je otišla?

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Ili praštaj, ili ubijaj; ovako se više ne može!... Ali Milan Đ. Milićević nije zabeležio, niti je mogao da zabeleži, ono što ni

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti