Matavulj, Simo - USKOK
A ti ne ču još i to da mu car Aleksandro presječe davati one hiljadu cekina, te mu je bio odredio davati car Pavle? — Čuh! — reče brkonja odbijajući guste dimove.
Radonjić s drugom vojskom razori tvrdinju Trojicu i opkoli Kotor; serdar Savo Plamenac s trećom vojskom opkoli Novi i presječe vezu između Boke i dubrovačkog. Tada uđu u Boku s brodovima Inglezi, saveznici ruski; tada ustanu i Primorci.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ viknu Vladika. Brzijem koracima i žena i čovjek pođoše. „Ama, Gospodaru!“ poče đakon molećim glasom. Vladika ga presječe oštrim pogledom.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Kako sam danas s oltara navijestio, onako ću i učiniti. — Ma ustrpi se, pustite me reći! — presječe ga stari Žižica. —Ala, da! — navali paroh nestrpljivo. Bilo bi bolje radi mira u puku.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— opazi pisar... — Dakle, pogodili ste se, a? —Čekaj! A prostite na kojoj ste, — presječe starac i zavika: — Neka dade svakome po dvadeset i pet talijera ravno... Neka smo jednaci! — Nek bude kako hoćeš!
Ali odnekud usred čaršije obri se Petar, Cvijetin stric, pa im presječe put. —Kud ćeš s curom? — pita, nakreman vinom. —Pusti ljude da mirno čaršijom idu!
A ne znam što bi od tužbe! — Ne brini se ti za to, presječe mu riječ gazda, — već, slušaj, tuži Radu za prihvatu općinske šume... Jesi li razumio? — Jesam, gospodaru!
Ja se s tobom šalim jer si mi mila, kao da si mi moje dijete... i ti si gospodarica u kući... —A tetka Pava? — presječe mu riječ djevojčica.
Povrati mi ih... — Marko! — bojiš se zar da ne izgubiš tvojih deset talijera? —Nije baš to... ali ..... —Pusti! — presječe Rade... Božice, donesi tvoj đerdan! Žena ćutke pođe do svoga kovčega, otvori ga i izvadi đerdan.
Propali bi... A imaju i pravo! Gdje je to? — razlaže Ždrale. Kovač htjede da još nešto reče, ali mu Rade presječe besjedu. —Hoćeš li pazariti? — upita ga. —Hoću, ako mi ide u račun... , —Odmah pare, da znaš, potreba mi je...
Ali neka ti ne bude žao, mala ti vajda od njih... Gazda nakastio da te raskući... Pa ne bi bog!... —Ko veli? — presječe ga Rade i diže se. —Vele varošani... —Videćemo! — plane Rade, i oči mu sinuše. — Ne dam zemlje dok mi je glava živa!..
Stari Ante presječe besjedu i čisto ustrne. — Ti, Joso, — obrati se sudac sinu Rajićevu, — ispripovjedi lijepo kako je bilo one večeri
A sud neka čini po zakonu... — Ča po zakonu? — javi se Cirilo. — A nismo se namirili. — Kako namirili? — presječe naglo zamjenik državnoga odvjetnika i navlaš skide naočare, pa upilji pogled u nj.
A sve moja luda pamet i rđavi ljudi... — Znam, dao si drugome u ruke svoje trude, — presječe Ivo. — Nisam mogao sam raditi, a bolila me duša da prodam starinu.
Vidite i sami, — i pogleda se niza se. —Nego, svitujte me! — Vidićemo drugi put, — najednom, uzbuđen, presječe Ivo, ugledavši Katu povrh puta. — Nimam sada vrimena! Zbogom! .
— Ja ih ne znam pričekati! — pročitavši, reče Ivo. — Nije mi milo! . — Ča pobogu!. — presječe ga otac u čudu. Ne znaš ih pričekati? A ča si onda učio? Nije nego tvoja linost! Valja ih pričekati.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ošinu gospodara svoga, gospodara Strahinića bana, povrh glave po čekrk-čelenci i po njeg'vu bijelu kauku; presječe mu zlatali-čelenku, i presječe bijela kauka, malo rani glavu na junaku: poli krvca niz junačko lice, šćaše zalit oči
Strahinića bana, povrh glave po čekrk-čelenci i po njeg'vu bijelu kauku; presječe mu zlatali-čelenku, i presječe bijela kauka, malo rani glavu na junaku: poli krvca niz junačko lice, šćaše zalit oči obadvije.