Dučić, Jovan - PESME
DVOBOJ Najpre svog sokola pusti Vojnoviću, Zatim knez Radića prhnu zlatna strela; I tad opaziše i Car i vlastela Da strela ne može da promakne tiću.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Oglase strune trzaj užice: mnogo je zbilje, groze, hroptanja. Zasvetli nebo i prhnu ptice kroz jasnu suzu u bela sjanja. U zreloj jezi suroga inja cvati mi, cvati Roѕa canіna.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
“ I minut docnije nova munja u istom pravcu kao nad istim bregovima, ali osvetlivši druge vrhove. Jedna crna ptica prhnu u ljutu svetlost. Možda je on uistinu demon. On leti u svetlost munje, sa crnim ogrtačem koji se širi oko njega.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Prizor je upečatljiv i mučan. Leže trupine ljudi nepomično kao oborene klade, dok iz obližnjeg žbuna prhnu veselo jato vrabaca. Baterija zastade. Začu se oštra komanda: — Baterija... spremna za paljbu!
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Žena pruži ruku da ga uhvati ali pekar izmače, prhnu pa odleti u šumu i zakuka odande. — Kukaj, kukaj sad! — dovikivaše mu žena kroz plač — kad se nisi mogao smilovati i
Ćosić, Dobrica - KORENI
Jato pitomih golubova prhnu iza zidova uvis, prošara nebo rasečeno krstom i ulubljeno olovnim klobukom kubeta, pa koso opet pade iza zida.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Ali zašto se Plačko ne miče? Smejačko taman htede da pozove drugara kad se na stazi pojavi mačka. Sav užasnut, Plačko prhnu uvis i zajauka: — To li je život ptica? To? Bole bi bilo da smo ribe! Do njih ne dopiru ni mačke ni domaći zadaci!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
“ Pogleda u noć, i odškrinu vrata. I k'o kad ptica, plašljiva i laka, Raširi krilca u noćnoj tišini, I ona prhnu i iščeznu nekud, Preko sokaka - k svojoj „Violini“.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Prenusmo se. Zričak je cičao. Malo posle neka tičurina prhnu iznad naših glava i mi pretrnusmo. Ova usamljenost mučila me.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ja ću da sednem tu i čekam dokle ne dođe Amo po mene koja, pa ma i omrk’o tu. Reknem, sednem. One nestašno prhnu kud koja. Bože! Da l’ će se sad neuka izdati grud?
Ćipiko, Ivo - Pauci
Iz daljega dopirahu do njega česti udarci mlataca, iz žbuna prhnu ptica i cijuknu. A sunce bolje grije, žari, budi. On se protegli i upije u se puna usta čista, mirisava vazduha ...