Upotreba reči pri u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Divan par ljudi, pomislio sam, a da l’ će biti i srećni?... Ja sam pri toj misli uzdahnuo; a kad su mi dali nevestu da je kao dever vodim na prstenovanje, u grud’ma mi se učini tako teško

Obradović, Dositej - BASNE

Zato izberu jedan velik hrast na kojego granami orao načini sebi gnjizdo, gdi snese jaja i izleže piliće. Lisica, pri korenu u šupljini istoga dreva, načini sebi od lišća postelju, i, trudna budući, tu okoti lisičiće svoje.

Pukne glas i svuda se pronese pa se oni strašni i na glasu lav s dušom muči i da je pri koncu. Ko što želi, to lasno veruje: mloga životinja, jedno drugo ne čekajući, navali koje će pre, pod imenem

Ljudi pakosni i nepravedni što ne mogu s silom i snagom, to s hitrostiju, lukavstvom i s pri|tvornostiju čine. Kažu za onoga iskusnoga politika papu Ksista da je, pre nego papom postane, sve pogrbljen hodio i na

„Ne veruj, kume, pasja su usta” i „lakome su oči pri pogači”; ovo mi svi, hvala bogu, znamo, niti je potreba da ja toprv kažem.

na njegov poklon i komplimente, s gromovitim glasom: „Tako li je to - načne govoriti — kad sam ja zdrav, ti si prvi pri meni; a kad sam bolestan, onda si poslednji!

što oni čine i kako zlopate, pak sve to uzima sebi za nauku i čuva se, a budala neće ništa od pametna da primi, ibo, pri pročej ludosti, ovo mu je najveća: da se sam sebi najpametniji čini i za sramotu drži od drugoga što naučiti.

18 Kurjak i ovca Kurjak, sav izdrpat od pasa, ležaše pri jednoj reci. Upazi nedaleko ovcu, pak je počne moliti da se smiluje o njemu videći ga u takoj nevolji, i da mu donese

Da jošt ima kakav glas, ne bi nad njom ptice na svetu bilo!” Vranu to | nije milo bilo da ga lisica pri tolikoj njegovoj lepoti za mutava drži, otvori kljun pak stane gakati.

Jao!” „Ako oni dođu, znaš što će ti biti, što me pitaš!” Naravoučenije I ova je basna podobna predidućej, no pri tomu pripisuje se i onom koji se na tuđe lakomi. 33 Dva psa Jedan čovek imao dva psa.

” „Niko mu je od mene neće bolje čuvati”, odgovori kurjak. I tako pođu. Pri osvitku upazi kurjak da je psu oguljen vrat. Pita ga šta to znači. „Ništa, ne pitaj.

Al' se je to dosad razumevalo da će se samo na drugom svetu iskati, pak su se mlogi pri tom esapu dobro nahodili. Ćuteći mislili su u sebi: „Nek' je nami dobro ovde, a odund se jošte niko nije došao tužiti

Ovi ga proda jednom ciglaru, gdi neprestano noseći zemlju i cigle, i ne imajući takove zeleni kao pri daščovanu, jošt više o promeni počne moliti.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

RATA 52 BITKA NA CERU 53 SEOBA SRBIJE 55 IZVEŠTAJ 58 OPET VOJNA 59 BALADA O STOJKOVIĆIMA 61 OKUPACIJA UŽICA 64 VIDIK PRI BEKSTVU IZ KOSTOJEVIĆA 65 VIDIK U AUŠVICU 66 DOLAZAK KOMANDANATA 67 PESMA O KOMANDANTIMA 68 PESMA O NOŠENjU ODSEČENE

HRAST NA POVLENU Mudrac međ nama ćuti, ćuti jer vidi da onaj koji bi mogao pri sjaju zvezda koje sam pali Jerusalim da zida, narode da budi, truljevinu gori, mekinje mesi, međ svinjama spava.

VIDIK PRI BEKSTVU IZ KOSTOJEVIĆA Osvrnuh se s konja u kasu, i, pre no me proguta noć, videh: pod sve gušćim, sve crnjim

Najzad svu zemlju, trešnje u cvetu, čašu i bokal, obasjava - a pri tom je možda sjajniji svet ugasilo sunce sa Ovčara i Kablara.

klopke i zamke, bez konaka i jataka, sve dublje u šumama, po kojima nas love, vučjim i kozjim stazama uzmičući, pri vrhu uzbrdice, skoro u oblaku, umesto crkve i zvonika ugledasmo drveni slanik i hleb.

ga gledali u visinama, i glas mu slušali i s konja, i iz groma, sada ga vidimo kako nem, klečeći, u pepelu, s čelom pri temelju, šapuće u uvo gluvoga kamena, kojim sluša, i možda čuje, Bog.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” „Taj isti dan zovne me Mihaljević na večeru, s kojim sam se poznavao i dobro živio. Pri rastanku s njime reče mi: ,Idite odma u Valjevo i četu skupljajte i držite u skupu; ja ću vam poslati jednoga fendrika s

Pošto me zapopio, govorio je slovo, ali celo njegovo slovo bilo je u dve, u tri reči. On se pri̓vati za svoju kamilavku i reče: „Hristijani, počitujte sveštenstvo i upamtite: ko je god na ovu kapu lajo, on se kajo!

Asan-aga nađe četiri Turčina, obrekne im dati novaca da ubiju moga oca, a on ode u Srebrnicu kući, da se pri tom ubistvu ne nađe. Moj otac dođe u Valjevo baš na našu Čistu Sredu 1794.

” Povedu i̓ na pogublenije, i kao što su mi posle toga mlogi i Srbi i Turci kazivali, moj je otac sasvim pri sebi bio, aki bi na pir vođen bio, i slobodnim glasom vikne: „Fočiću, Fočiću, ne molim te za život, nego te samo

„i dalje bi trpili, no dahije popisaše u svoj tefter sve koji su za cesarskoga rata bili oficiri, kaplari i soldati, a pri tom i najbolje kaluđere i popove da iseku, i već moga oca kneza Aleksu, Birčanina, ̓Adži-Rufima i druge po pašaluku

se molimo da carstvo austrijsko pruži ruku i ovaj nevini narod kakvim načinom zna izbavi od propasti konačne” i proče. Pri tom iskao sam da nam dadu džebane, topova i oficira.

Gospodar Đorđe kaže: „Kojekuda, ja sam pri putu (čini mi se kući je polazio), no eto jakova i Sime i Janka; neka vam dadu dve tri hiljade groša, pak idite”.

” Ja mu kažem da bi ovog manjeg voleo, „jerbo mi se onaj veći sasma vatren i pla̓ovit dopada.” Pri̓vati reč Protić i reče: „Ako onoga većega (tj.

No pri svem tom ja ću na moje prijatelje pisati i koliko mogu vas preporučiti, a vi pođite do gosudarja. Sčastliva doroga, praš

18. oktobra 1804. goda). A meni valjda zato ništa nije bilo, što sam niže, pri zemlji spavao. I odemo dalje, i veće poizdaljega ugledamo visoke zvonare Sveto-Petrova Grada, u kom znamo da je car kome

No po nekom vremenu, kad g. Miloš opet umiri ovo zemlje, pređe i Grujević Mijailo (Mijailo koji je pri padeniju Srbije 1813.

Baš je lepo pogodio kome je poslao buruntiju. Posekao mi oca, pa meni kneži; lepa pamet!) Mi ostanemo pri prvome iskanju. Po mnogom razgovoru i cenjkanju, veće Turci kabuliše, iznesoše 50.000 groša i dovedoše 80 dobri̓ konja.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ta satreo bi me hleb i so vaša. Jok, bogami — ravna tri talira dao sam za nju. — E baš skupo si platio, brat-Đuko! — pri meti kmet. — Skupo, nije vajde! — Jes̓, istina, poskupo, ama je i valjano! Pogledajte vi, kolika je to glava šećera!

Utom uđe u kafanu jedan robijaš od onih kojima je skinuto gvožđe, pa slušaju pri policiji gdegod; pred vratima, vidi se kroz staklo na sredi, stoji žandarm.

Pada para kao kiša. Svaki čas pri đe momče Sreji, pa mu izruči u peškir po punu kapu krajcara. Sreja to strpa u svoj jandžik, pa čeka dalje.

Ima toj ploči dve hiljade godina! — Oni ljudi izbečiše se samo od čuda na nj. — Kakih dve hiljade godina! Jeste li vi pri sebi, gospodine? To je grob moga oca... — reče jedan između njih. — Ne znate vi to, to je moja stvar... Ja ću da nosim.

On onda polako, polako — pri kradaj se sve bliže. Učini mu se najpre zec je. Kad tamo, ima šta videti!... Golo, nago golo dete, sve čupavo a

Kaiš igra — igra sa zavijanjem i odmotavanjem kaiša čije se središte prevoja pogađa kalauz — čovek koji posreduje pri zaključivanju nekog trgovačkog posla, doušnik kanur — namotan konac karli — brižan kastile — namerno katil — krvni

— sjajno metalno dugme purenjak — klip mladog kukuruza pusat — oružje pustemica — gađanje rukom; grana koja smeta pri prolazu Radiš — đerdan od nanizanih lešnika, igračka raznost — raznolikost raspedliti se — raširiti se, raščepiti

— postati kao abonos (crno i tvrdo drvo); okoreti se uašiti — prevariti uvar — korist uvratina — mesto gde se pri oranju zaokreće plug udljikov — od udike ili kamišovine (belo cveće) uzjazditi se — zaprepastiti se, zastrašiti se

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I zar nije Lazar Ivanov zato juče na te pucao?... Pri pomenu Lazarevog imena Stanku se diže kosa uvis. Pred njim ožive jučerašnji dan s celim događajem...

On htede nastaviti započeti razgovor, htede se još naslađivati onom milinom koja ga beše obujmila pri priči Marinkovoj, ali — zalud! Sve prođe, sve se razbi kao sapunski mehur... Činilo mu se da mu neko iza leđa stoji...

— Samo požuri!... Sve mi se nešto sluti... Sve mi se čini da ću danas nešto doživeti, nešto od čega sam srećan i pri samoj pomisli... Požuri, pobratime!...

— grcaše Petra. — A gle jako!... Još će mi reći da je njoj teže nego meni... O, bog s nama!... Ama, jesi ti pri sebi, ženska glavo!... A što da se ne smejem!... Naradio sam se do mile volje!...

Dučić, Jovan - PESME

Opet jedno veče... I meni se čini Da negde daleko, preko triju mora, Pri zalasku sunca u prvoj tišini, u blistavoj senci smaragdovih gora — Bleda, kao čežnja, nepoznata žena, S krunom i u

Jednu noć vrativ se iz Velikog veća, Posle reči koje sve znaše da plene, Pri plamenu dveju dogorelih sveća Otkri ljubavnika u ložnici žene.

VEČERNjE PESME Oturivši svoje ogromno kameno ralo, ispravi se Adam. Pri crvenom večernjem suncu koje je zalazilo, pade po zemlji njegov teški i dugi sen, kao sen krupnoga jablana u modrom

Oko njega su se okupila deca, psi i kokoši. Seoska luda bio je pri tome dočeku, i potrčao u selo da javi dolazak proroka.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ima u čoveka jedna žica, lažljiva kao slučaj, pa ipak je zovu „predosećanje”. Ko god igra na lutriji, taj pri svakom vučenju ima predosećanje da će dobiti, i nikada se ne čudi po svršenom vučenju kako ga je prevarilo to predosećanje.

je, i bogzna kako, rad bio da se oždrebi — nastavljaše Blagoje, gledajući neprestano u mesto na kome je kapetan još pri početku sedeo. — Dabogme! Jer to je hala, nije konj! E, ali tako...

Bolovi nastupaju sve na mahove i sve češće, ali kad popuste, ona je pri sebi. Stidljivo pogleda popa, a na licu joj se vidi nekaka strašljiva spokojnost. Onda bolovi nanovo učestaše.

da znate da je naš pop bio najstariji u cijelom okrugu, te da mu je po tome spadala neka osobita počast i zadatak pri pozdravljanju novoga vladike.

Prošlo je od to doba dosad šest godina. Ja sam lutao po svijetu, dok me naš rat ne pozva kući. Pri svršetku dobijem zapovijest da idem u B. Morao sam proći kroz moje selo.

Kad juče idosmo u varoš po trebovanje, a naš komisar donese novine, pa nam pročita: „Poginuli pri osvajanju šanca na Gorici. 29. dekembra 1877, taj i taj, taj i taj, taj i taj”, pa onda reče i: Pavao Đerić, poručnik!

maže kolena petroleumom, i kad god, sirota, jutrom dođe s trga, huče i pri tom nama, svojim pitomcima, demonstruje sadržinu kotarice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ne ja, ne moja, nego tvoja sreća, tvoje spokojstvo. Reci samo, ako misliš da pri svem tom naš brak ne bi imao negda, možda, posledica... kako da kažem?... Promisli — ja sam ipak na sve gotov!

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Orestija, koji je vanredno pevao i kitio i dizao obrve pri pojanju čak i na teme, rado se primi toga, a Arkadija poleti k’o bez duše pop-Spirinoj kući, koja nije daleko bila, pa

da mu zapali kuću ili odvede čilaše. Zato pri polasku u penziju, mislim da neće biti lepšeg venca priznanja, spletenog za sedu glavu staroga Trifuna učitelja, od ove

Kad je izašao gost, svi su zadovoljni bili posetom, a naročito tim sretnim slučajem što je baš pri poslu zatekao Julu. — Baš krasan, fajn mlad čovek! — veli gđa Sida. — Kako samo lepo govori, k’o iz knjige.

Kol’ko je samo frajli baš u ovom istom selu izvuklo batina i begalo u šupu ili u zelenu metlu kad se bába zgrane pri spomenu krinolina, i onda nije nikakvo čudo što su se ljudi čudili kad su našli klavir u selu gde su od muzičkih

Perso. Ta koji vam je đavo sad opet?! — pita ih pop Ćira koji je, živo razgovarajući se s pop-Spirom, tek pri kraju ove scene primetio nešto. — A šta je to sad opet?

Tuži pop-Spiru, a dodaje da dokaze o svemu što se odnosi na sukob i sledeće, čuva pri sebi, i da će iste na sudu pokazati.

— A bi l’ se pri’vatio malko? — pita ga domaćin. — A ima l’ štogođ? — pita Nića. — Ta biće, Nićo, k’o za tebe. — I treba, i treba!

! — veli Nića, zadovoljan što se odužio Rakili za Kakaš-Verku i završuje i večeru i razgovor pri kom je pomalo zapletao jezikom. Utom mu uneše i suva jezika i slanine dobar komad.

Tek kad su doneti na sto uštipci, naslagani povisoko na dva tanjira kao dve piramide, i bili pri osmoj ili devetoj čaši, otpoče življi razgovor. Razgovarali su se o svojim stvarima.

Nisu nam nikad ni bila pri ruci akta iz episkopske arhive, pa zato i ne možemo ulaziti u detalje u pripovedanju, jer bi ova inače poduža pripovetka

— E, dakle, ’oćemo l’pri... ovaj, soputniče? — veli pop Spira, svršivši sam s kajganom. — Možemo, možemo! — veli pop Ćira, omotavajući šal oko

da mi je neko promenuo i podmetnuo!... Ajâ... Ekselencija ostade pri tom da sam hteo da ga oblažem, a verovaće mi, kaže, da mi nije bila to namera, samo tako ako tu pred njim pružimo jedan

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Njega samo željka nalazi i čuva pod jezikom. I u izvesno doba — a i to se doba ne zna, misli se da obično leti, pri velikim vrućinama, ako ga jedanput u godini ispusti.

Ne bih došla. Ne smem željarnik da ostavim... Ko zna šta je tamo sad? I, pri pomisli da je možda od toliko željakâ koje ona iz cele gore kupi i meće u ogradu od kamenja a u kojoj ogradi, željarniku,

možda koja od tih željaka baš sada, dok je ona ovde, ispustila raskovnik, a nje nema tamo da vidi, uzme ga od željke... Pri toj pomisli odmah prestaje da prosi, da nudi bilje i brzo, uplašeno počne da skuplja i savija torbe, zavežljaje, i

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Ljuba je svud u društvo pristao. Rado se veselio pri dobroj čaši vica, a rđavi ljudi govorili su da je pijanica, premda se to sasvim nikada zasvedočiti ne bi moglo.

Ljuba je izdaleka davao na znanje, kada bi se ženio, da to bez novaca ne bi moglo bili. Ostavimo ih pri njihovim espapima. Ženske se oko ručka žure. Kakva radost za Savku! Momak joj se dopada. Dođe vreme ručku.

Onda posle ručka, ali još pri sofri, Ljuba, malo ugrejan, skupi sve duha prisustvo te reši se u oči upitati. Baš su sami bili.

Dođe večera. Pri večeri nije se ništa interesantno zbilo, osim što je Ljuba sa velikom etikecijom služio gospođu Persu, a čika-Gavra

Majka drži za sigurno da će biti šta, premda Mileva malo naviše teži. — Ljuba ostaje pri prvom, tojest da sutra otputuje. Oprosti se sa majkom. Ljuba noću dugo nije mogao zaspati; razmišljao je.

Firange su, istina, bile tanke, bele, al’ opet mu je nešto mračno; rad je frajlu pri suncu videti. Čika-Gavra nešto šapuće sa materom, te s njom ode u drugu sobu.

Dakle, kaži, ako hoćeš. — Ne branim. Ja ću poći za njega. — A ti ostani pri tom. Sad se napolju Steva o tom sa Gavrom razgovara.

bile alegacije, podugačke replike, duplike, kvadruplike — ali takve da se ni u jednoj stvari ne završi, i to klauzulom pri kraju: reservatis reservandіs.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Hristić je koračao sagnute glave, sa rukama na leđima, i pri svakom fijuku topovskog zrna saginjao bi se i plašljivo prilegao.

U onom poluosvetljenom hodniku, u kome su bili sasvim sami, njeno bogato, dražeće i toplo telo, pri truskanju onih kola, primicalo se, odmicalo i dodirivalo ga, i dok se njegove zbunjene reči gubile u onoj ritmičnoj lupi

Afrika

Dakar blista. Lađe se kreću po pristaništu, kao ogromne, mračne planine, osvetljene samo po vrhovima, zaklanjajući pri prolazu svojim tamnim masama ozvezdani grad. Pokatkad je to kao crno anđeosko krilo koje pređe ispred obala.

na jug zastaju pred Tabuom da uzmu nekoliko desetina njih za rad na utovar i istovar docnije robe, vraćajući ih pri ponovnom prolasku kraj sela. Crni došljaci ispeše se uz konopac u lađu.

Ako uspe da boja uhapsi, on će ga izvući iz hapse i uzeti sebi za slugu. Pri tom kod ovog Švajcarca, koji je stari kolonijalac, postoji još i surevnjivost da se jedan novodošli bez velike muke

Stegnutog srca, kao deca u noći, ja osećam skoro nelagodnost od ovog džinovstva u prirodi. Osećajući još pri tom da ću, sasvim brzo ostavljen od Vuijea, biti bačen na veliki put koji vodi kroz Afriku (na ovaj crveni, purpurni

! O bože, kako svet ne shvata šta znači jedan trenutak a šta znači ceo život!“ U stvari, pri povratku sa šetnje, tražio je da mu se zakunem na prijateljstvo do smrti i na prijateljstvo posle smrti, ako se opet

Poći sad, kad put postaje najteži, bez dobrog kuvara, i pri tom još poneti njegove stvari koje su tu a koje ma kome da ostavim neće mu ih više dati, sasvim je dosadno.

jedno, nije tu, jer u njenoj svesti nije broj dece koji se smanji, no jedno izvesno dete, baš to i to, koje je odsutno. Pri skupljanju stvari za polazak ja sam uvek brojao pakete, zavežljaje, kante, lampe itd.

U našem životu, kad se pojavi jedan elegantno odeven gospodin, ali koji je neku pojedinost zanemario slučajno pri svom odevanju, mi ne vršimo detaljan pregled njegove spoljašnjosti da bismo pronašli koja je to pojedinost.

Selo izgleda dosta prosto; samo male afričke kozice, što se same šetaju, pozdravljaju jedna drugu pri susretu i izmenjuju dve-tri vrlo razdragane reči.

Tako pred suton, kad treba apsolutno poći, vidimo da su nas dva nosača napustila. To je čitava jedna zamena pri nošenju hamaka (mreže). Ostatak tek posle velikih ubeđivanja i pretnji uspavamo da krenemo.

Kažu da pri porođajima žene naročito podešavaju deci ovakav oblik temena. Ljudi, najčešće sasvim goli, seksa koji jedna petlja od

iz života; a kaptiv je dužan, po cenu kazne smrću, uzeti žene svoga gospodara ma kakve da su i ma koliko da ih je. Pri povratku sretamo povorke pravih, vitkih žena kako koračaju nage, dignutih ruku, čvrstih ili praznih grudi, sa čitavim

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

Okružen teretom zvanija moga, za održati prijatelju mome zadanu reč, morao sam pri slabom sostavu i očiju i celog voopšte tela moga, tako reći, časove krasti i k sočineniju ovoga djela posvećavati.

do nužde i leba željkati došao, O čem nas ne samo naši, nego i kod sami Engleza spisatelji, kao Butler, koji je, pri svem klasicitetu svoga divnog sočinenija Hudibras, upravo od gladi skapati morao, dovoljno uvjeravaju.

No ovo kao uzgred. Moje je namjerenije pri pisanju Tvrdice bilo, uzimajući navlastito na rasuždenije malo, bolje reći nikakvo čislo komedija na našem jeziku,

mislim, da se i kod nas teatri zavedu) na zevanje ne nateralo, no pače časove briga i domašnji nezgoda pune razgalilo, a pri tom — ako uši slišati ima — i nauku živlenja pridodalo.

JANjA: O, škilji, oćiš da mi plašiš! Ne si plaši Janja, more, ne! JUCA: Vi ste pri prosidbi kazivali da ste kapitalist od sto hiljadi forinti, a sad kažete da ne možete jedan šešir da kupite.

MIŠIĆ: Budući da toliko novaca zasada u kasi nemamo, zato smo naumili dobre ljude u pomoć pri ovome pretprijatiju pozvati. Evo, dakle, lista! Izvolite zapisati koliko vam je moguće. Što više, to bolje! JANjA: U!

JANjA: Veliko čest za moju Jucu. (Trgne ženu koja je pošla Mišića ispratiti.) Ašage! (Pri vrati.) Sluga poniznu! POZORJE 7. JANjA i JUCA JANjA: Anatemata, anatemata!⁷ Oćiš da mi iziš glava!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Te zvezde su, pri opsadi grada, mamile vojske u unakrsnu vatru topova i bile su čuvene po tome. Svaka od tih zvezda bila je i sama, kao

On misli da je trebao da ih pošalje kod profoza. I da ih okuje, ako ustreba.“ Engelshofen se osmehnu. Pri pomisli da Grk i ne sanja da je on išao kod tih oficira i u zatvor, da sa njima odigra, uveče, partiju faraona.

Da su njega, Engelshofena, pitali, on bi bio savetovao da im se ostave običaji pri sahrani. Oni su došli u carevinu da ratuju, a ne da budu napoličari komitatima i spahijama. Ne treba dirati u vojnika.

Engelshofen je izgledao stariji, nego jutros, deset godina. Pri izlasku iz kola, prvi put su morali da ga vode i podupiru pod pazuhom. Bio je gologlav i disao je teško.

Nadali su se da će živeti u istom mestu i bili su užasnuti, pri pomisli, da ih razmeste po raznim pukovima. Želeli su da ostanu zajedno, kao što su došli, u zbeg Trifuna Isakoviča, u

Sunce je nad njima crvenelo i sijalo se, kao bomba. Braća, Đurđe i Petar, Isakoviči, pri dolasku u Temišvar, u očekivanju daljih seoba, bili su se naselili u jednom traktiru, koji se nalazio preko puta

Bila je čuvena kao igračica, lepih, snažnih, nogu, a čuvena, među oficirima, i pri jahanju. Mogla je da polegne po konju i da digne, u galopu, sa zemlje, bič, ili sablju.

On nije imao ništa protiv nje, ali taj brak nije bio iz ljubavi i ona mu se činila, kao doživljaj, beznačajna. Pri svom dolasku u Slavonski husarski puk, on je dobio naređenje od svog poočima Vuka Isakoviča da se oženi, pa se oženio.

Lice u prvi mah vrlo ozbiljno, skoro tužno. Usne, vrlo lepe, uzvijene, pri prvim rečima, malo su joj drhtale. Ona se spotače i to ga kao razveseli i osmehnu se.

Pavle nije primetio – njene bi se krupne oči zatvarale, i neki srećan osmeh javljao se na njenim lepim usnama, povijenim pri kraju, kao da jede trešnje. Kapetan joj se beše dopao otprve.

On se sad sećao kako se, prema njoj, držao hladno, a kako ona zače, već pri kraju prve nedelje, u braku. On se trudio da bude ljubazan prema njoj, kao što se maze sirote rođake, a ta stara devojka,

S crnom lepezom u rukama, u plavoj krinolini. Zato što je bila nagluva, Isakoviči su očekivali da će, pri razgovoru, vikati i sramotiti ih, pa su gledali da na to pripreme Pavla, i govorili su mu da na to treba biti spreman

Teodosije - ŽITIJA

hodio, čudesima divnim uveravajući nas da verujemo tebi istinitom Bogu, nas radi očovečenom; koji si raslabljenoga pri Ovčijoj banji video, i ovoga iscelivši i od odra podigavši i odar da uzme zapovedivši kao dokaz dane mu tobom snage;

! Trebalo je da se ti povinuješ blagougodnom savetu mnogih, a ne da se tako svojom nepokornošću protiviš i ostaješ pri svome. I pošto ostaješ u svojoj volji, traži ko će te osvetiti, nas se to više ne tiče! I tako car uđe u tajnu klet.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

„svijetloga cara“, to što su svi „carski sinovi“, i, što je začudo kod ovih osetljivih Dinaraca, ostajali su pri tome i onda kad im je za sitnice dodeljivana „ljeskova pravda“ (batine).

Tako je i u Boki do pre 40 do 50 godina bilo pljačkaških pohoda. Držala se krvna osveta, a sudije pri umiru zvali su se „dobri ljudi“, u južnoj Boki „mirotvorci“.

Nesumnjivo je da su ljudi centralnog tipa bistri i brze shvatljivosti. Uvek imaju pri sebi sva svoja čula i duh; gotovo su uvek pribrani.

Takve su najpre nevestinske košulje, đurđevajke, koje su vezene na prsima, pri dnu i naročito na rukavima koji se odlikuju osobitom elegancijom.

Ženska nošnja je pokrivena šarama i vezovima koji su po izgledu vrlo davnašnji. Rukavi i zadnji delovi košulje pri dnu imaju osobite geometrijske šare vezene crvenom vunicom.

Nosi se na glavi i spušta se preko leđa. Krut je, od grube vune višnjeve boje, sa crvenim resama pri dnu: često je potkićen belim i sjajnim đinđuvama. Sokaj nose samo neveste, i to prve tri godine.

Ti su brežuljci glavni oblik u severnom, suhom, delu kotline oko Resna i sastavljeni su pri dnu od modre i beličaste gline, preko koje su pesak i kvarceviti šljunak. Oni predstavljaju stare jezerske terase.

Osobito je interesantan stari golobrđanski „sokaj“, dugačak, težak, prevez, sa kićankama pri dnu; zatim veliki ženski pojas, koji se završuje ogromnim vunenim kićankama (ne resama), i one padaju s obe strane po

Arbanaška i muslimanska srpska sela pri ulazu u Sredsku i u Sirinić izgledaju bedna prema pravoslavnim srpskim selima.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

! Jedino je planina zloslutno ćutala. Njezinim tamnim stazama već se šunjao i kukuruzima se pri- micao mrki medo. Mačak Tošo i Miš prorok tek su bili malo odmakli od svoga džaka kad se s drugog kraja njive javi

Nušić, Branislav - POKOJNIK

ALjOŠA: Ja njoj pisal. PAVLE: Bar me danas poslušajte, pa ako vas ne prođe to raspoloženje, ako i sutra ostanete pri toj odluci, onda vaša sudbina biće jača od vas, ja vas ne mogu zaustaviti. Hoćete li da me poslušate bar danas?

NOVAKOVIĆ (čita): „Na pitanje našeg saradnika ko je onda mogao biti davljenik na kome je bilo njegovo odelo, pri kome su bili njegovi dokumenti, gospodin Marić veli: „Mislim da će to biti moj bivši nadzornik na građevini, ruski

On je na sebi imao moje iznošeno odelo, on je pri sebi imao moja dokumenta. Samo je on mogao biti taj samoubica”. SPASOJE: Aljoša?

SPASOJE: Užasno! ĐURIĆ: Još ako je... imate li vi slučajno telefon? SPASOJE: Eto vam ga pri ruci. ĐURIĆ (odlazi telefonu i traži broj): Alo, alo... To je gospodin šef kabineta? Jeste li vi, gospodine Markoviću?

SPASOJE: Ja li vam pri ruci? ŠVARC (vadi ga iz džepa): Ja se nikad od pasoša ne odvajam. SPASOJE (uzima pasoš): Taj ćete mi pasoš ustupiti.

Vlasti će nam biti potpuno pri ruci. NOVAKOVIĆ: Sudske vlasti? SPASOJE: Ne, stvar baš i jeste u tome da se ne dođe do sudske vlasti.

(Anti.) Vaša legitimacija, gospodine? ANTA (zbunjeno čeprka io džeiovima): Ja ovaj... nemam pri sebi... SPASOJE: To je moj rođak, ja garantujem za njega. II AGENT (Ljubomiru Protiću): Gospodin?

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Znam. Tata će te ubiti kad dođe! - Skupila je usta, a oči su joj postale malo crvene pri krajevima, dok me je gledala kao da me gleda poslednji put. - Neće. Izmislićemo nešto, Vesna. Ti i ja, znaš?

Ona samo sleže ramenima. Mislila je kako neće ni primetiti da je nema. Osim nje u kući je još osmoro dece, a ona je pri gornjem kraju lestvice, iako su joj dva brata oženjena, a njihovo potomstvo predstavlja nešto, što Rašida, nije u stanju da

Mangup sam ja. Stojim u trpezariji kraj ogledala i u njemu pri odblescima sunca gledam svoju crvenu kosu, svoju šašavu njušku s pegama i ogromne, nečim kao začuđene oči, misleći ne

- podigla je glavu, a oči su joj bile zamućene dok je rukom odbijala da joj pomognem pri raspremanju posuđa sa stola. Onda je pošla u kuhinju, a ja se uputih za njom.

Sat s kukavicom otkucavao je devet. Kao i onda kada mi je bilo tri godine, zakoračih unazad pri prvom otkucaju, a mama se nasmeši. - Ti, ludo dete!

Htedoh da progutam pljuvačku, ali grlo mi je bilo suvo. Plesači pri dnu hodnika počinjali su da se razilaze i po tome sam znao, iako nisam čuo zvono, da je odmor već završen.

po Sremskom frontu, bio ranjen i zarobljen, a onda pobegao iz ropstva da zatim, još nezalečen, izgladneo i bos, pomaže pri izgradnji zemlje itd. To je dolazilo neizbežno kao što dolaze snegovi ili kiše, te njegove priče, mislim.

Bila je to jaka i radosna svetlost, ali vidljivost je pri njoj bila ravna nuli. Tamo gde je voda dopirala do nečeg čvršćeg video sam talase kako fosforesciraju.

V Celu sam noć proveo na nultoj tački temperature. Krv me je sopstvena izdavala pri pomisli na crvenu mrlju koja se penjala niz nasip.

Dole, u stanu, bilo je neočekivano tiho: ni škripa kreveta, ni koraci po kuhinji, ni čangrljanje posuđa pri spremanju hrane za doručak, ni bilo šta nije moglo da se čuje. Kroz rupu na tavanici pokušah da zavirim u sobu.

Tamo, u šupi, oni smrde kao đavoli, ali ona ne da ni jednog da ispečemo, a što je najčudnije stari joj pri tom povlađuje. Pre pola godine iz kaveza su nestala dva.

Mislila je pri tom na moje farmerice i crni džemper, ali je u tome bilo dosta licemerja. Ona nije želela da ih menjam, jer ma koliko

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Kad je saznao i primetio da ko ne voli žutu repu, on je baš to dao kuvati; pa i sam nije voleo žutu repu, ali pri trpezi ipak je dosta jeo i hvalio kako je dobra, jer hoće da nauči mlađe na svašta.

Posle devalvacije kupio sam joj i karuce. No što je najlepše bilo, pri prosidbi, mati je prićutala, da je Sofija već potajno zaručnica bila pokojnog Miloša Miloradovića, i imala već i

Sofija već potajno zaručnica bila pokojnog Miloša Miloradovića, i imala već i prsten od njega, samo nije sveštenik bio pri ceremoniji, i skoro bi se venčali bili; i kao posle saznam nešto da su se i voleli, al’ mati volela je zrelog imućnog

Tako je pevala, kao slavuj pri kraju leta. Ta kad je čovek pogledao na Lenku, Pelagiju i pevajuće starce, tako je izgledalo kao kad čovek vidi u

Tako, bilo je koji su mu u kuću dolazili, pa pri čaši vina zbijaše s domaćinom šalu, koji je šalu rado primao, ali ne da se njegova važnost kao domaćina vređa.

— Sad jedimo, napijmo se, pa onda u ime božje na put. Već kad je bilo pri kraju, gospodar Sofra digne se i prozbori.

Sutradan ih skinuše i ukopaše sa onom četvoricom. Pri odlasku komisije, još je gospodar Sofra sve dobrim vinom počastio.

Čamča siđe i ode s armicijašem u kancelariju. Stane kod stola, a njega armicijaš pri sveći meri. — Pane dobrodzjejni, pane lešedicka, kako smo?

, na što Šamika i dâ reč. Tako prođe bal. Polaček se oprosti sa gospodarom Sofrom, a Šamika sa frajla-Lujzom. Pri rastanku Šamika, kao pravi „galantom”, poljubi je u ruku, a frajla Luza, stisnuv mu ruku, zahvali se. Svi se raziđu.

Iz očiju frajle Lujze vidi se da joj je milo što je Šamika došao; poznalo se to već pri pretstavci, pa sada, razgovarajući se, baca pogled na ogledalo i namešta kosu.

Muzika svira, nazdravlja se, napija se; „tuš” jedan za drugim bez prestanka. Pri koncu večere čuje se vika: „Maske, maske!” Svi kuljaju u salu. Eto masaka!

Sad da znam ’de su, poslao bi’ im; dug je već isplaćen. Tako se donekle razgovaraju, pa se Čamča preporuči i ode. Pri polasku još reče: „Nećete se kajati”. Kad pred veče, jave ženskima kuda će. One su gotove.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

TAKO DA JE MOGAO DA SE VRATI I DA SE POJAVI, PRI ULAZU U SELO, NA DRUMU, NA ISTOM MESTU, GDE SE RASCVETAN JAVLjAO, U PROLEĆU, PRVI BAGREM 118 X BESKRAJNI, PLAVI KRUG.

Tako da, budeći se svaki čas, zastenje i odmah zatim opet zaspi, škrgućući zubima. Pri tom, za taj tili čas, dok opet ne usni, šta sve ne ugleda u polusnu! Reku što pod bregom šumi, ispunivši svu noć.

jedan po jedan, svojim strašnim trčećim korakom, pod šubarama, sa svojim dugim puškama, i handžarima u zubima, kao pri vežbi. Svakome je video lik, svakog je poznao, svakog se setio gde je koji legao.

Ogromnih grudi i ogromnog trbuha, klonuo, zabrinut za decu, on se njenom ludilu i krstio i čudio, pa i grohotom smejao. Pri slaboj svetlosti žiška sad, on je vide, onako zbunjenu od sna, i shvati da će ovog jutra, pri polasku, sa njom biti

Pri slaboj svetlosti žiška sad, on je vide, onako zbunjenu od sna, i shvati da će ovog jutra, pri polasku, sa njom biti najteže. Njeni poljupci, plahi i ludi, koji su mu padali u lice i pod grlo, bili su mokri od plača.

onako kako se digao sa postelje, sa velikim, crnim klobukom srebrnih šara i kićanki, što ga beše turio na glavu pri prvom skoku iz sna, on je prenerazio sluge. Pritrčaše mu, ljubeći ga u ruku i privodeći mu konja, koji se propinjao.

Brat mu je, po dogovoru, proveo noć u selu, sa decom, da u zoru porani i dođe da mu se nađe, pri rastanku sa ženom, čije su se plahe ćudi obojica bojali.

Braća su se bila dogovorila da prevare ženu pri oproštaju, jer stariji nije hteo da vidi ono što je bila u stanju da učini, u tom poslednjem trenutku.

Melanholijom koja se pretvarala u ćutanje, sve upornije što je bivao stariji, i on je, kao i otac mu, koga je pri svakoj važnijoj izreci spominjao, mirno išao u rat.

Pesma presta, nastade graja i brzo se iskupiše svi. Smiriše se kad oficiri odjahaše konje i kad se pomešaše među njih. Pri primanju šatora, kraj vatre, već su se opet razlikovali pojedini delovi puka, a, pri deljenju slame i vina, već su

Pri primanju šatora, kraj vatre, već su se opet razlikovali pojedini delovi puka, a, pri deljenju slame i vina, već su odgovarali glasno rotmajstorima.

Čist, plav svod, zasut ponegde oblacima, koji su postajali primetni tek pri brzom prolasku kroz sazvežđa, bio se nadneo nad njima.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Tako, na primer, devojka u Banatu uoči Đurđevdana seje bosiljak i pri tom govori: „Ja sejem a suđenik nek dođe prekonoć da vlači bosiljak.

Devojka koja tuguje što dragi ne mari za nju i njenu ljubav, koja se oseća nesrećnom i nemoćnom da izmeni svoj položaj, a pri tome ne može da se pomiri sa njim, lako će poverovati da određeni ritualni postupak ili izgovorena magijska formula u

¹ Tabui predstavljaju iracionalne zabrane, s obzirom da se i pri izricanju negativne zapovesti ne daje nikakvo racionalno objašnjenje zašto se treba uzdržavati od određenih postupaka

U Bosni svekrva baca žito na mladence „da budu plodni i da im ljetina bolje rodi“.¹⁷ U Crnoj Gori mladu, pri ulasku u njen novi dom, posipaju žitom „da bi unela dobar plod“.

bare ili reke, gde se napio žuti bik, metnu u nju kopitnjak, po tri zrna od gloga i od šipka, pa je zagreju i okupaju se pri otvorenim vtarima i prozorima. Za vreme kupanja žena mora da pojede po jedno zrno od gloga i od šipka.

, a to se najčešće vrši pre isteka sunca, za vreme nekog praznika, pri čemu je smer kretanja od zapada prema istoku.

raskovnik (koje ima moć da „raskuje“ ili „otvori“ ono što je zatvoreno), trava račan, majčina dušica, žito itd. Pri polasku na venčanje mlada, između ostalog, treba da stavi u nedra još i bosiljak i zdravac, pa će imati poroda, veruju u

djever svoju snahu muškim pâsom opaše po košulji, da bi mu mušku djecu rađala“.⁴⁹ Običaj je u našem narodu da se mlada pri ulasku u mladoženjinu kuću provuče kroz savijen muški pojas.

Negde se, na primer u Hercegovini, još pre svadbe, kad se devojka prstenuje, a drugde (Foča) pri polasku na venčanje, devojka opasuje muškim svitnjakom da bi osigurala muški porod.

Kada se kum vraća sa krštenja kući, on bi trebalo da unese kumče tako što ulazi u kuću desnom nogom i da pri tom kaže: „S desnom nogom naprijed, da se sinovi rađaju, a djevojke udavaju.

Tačnije, pri opisu nekog postupka kojim se želi uneti izmena u nizu rađanja dece istog pola, uvek se kaže šta se radi kada se želi

„ne valja da vadi vodu iz bunara, ni da obrće čekrk, ni motovilo, niti da gleda u vodenično kamenje, jer će joj se onda pri porođaju obrnuti dete u trbuhu“.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

sam da kažem i to da su našoj ulici neprestano menjali imena sve to vreme, a pošto smo stanovali na prvom spratu, pri tom su nam uvek ulazili u trpezariju, otvarali prozor i zakucavali svoju tablu.

su Stonjanin i čovek nešto šaputali, pa čovek izvadi iz džepa novčanicu od deset hiljada i stavi na sto, pocrvenevši pri tom. Niko je nije takao. Novčanica je ležala na stolu čeznući da je neko podigne. Ali niko je nije uzeo.

proganjane zveri koja vreba hranu, uspevao je da se ubaci u to međuvreme, u taj kratki, gotovo nepostojeći pasaž, i da pri tom poput klizača na ledu izvede okret i iznenada se nađe licem u lice sa budućom partnerkom, izbegavši da čitava

Nervirao ga je i dres od crnog satena pri čijem se dodiru naježi koža, kompletna glupost situacije koju nije mogao izbeći, susret sa profesorom večno uvučenog

Evo, dakle, jednog čoveka koji ima sve, i jedne devojke koja nema ništa. Nije ni primetio da se već pri kraju predjela zaljubio u svoju gošću. Ona je primetila da se malo nacvrcao.

Doručkuje mlaku koka-kolu, ruča viršle, večera sendvič posle disko-kluba, gde pokušava da igra, ličeći pri tom na dresiranog medveda. Oni dosadni prijatelji, koji mu sada pomalo nedostaju, svi su ga napustili.

Preveo je tu rečenicu sa engleskog na svoj maternji jezik. razmišljajući pri tom kako neke sasvim obične stvari zvuče različito na drugim jezicima.

Razgledala je njegov uspeh sa radoznalošću koja ništa suštinski ne menja u toj staroj, ukletoj vezi. Imala je pri tom pogled medicinske sestre koja je osuđena da sedi pokraj uzglavlja bolesnika čija bolest ne izgleda lepo.

), i zbog toga što se u seksu upotrebljavaju prednji upori! Jen' dva, jen' dva! Pri tom imaš emocija koliko i električni vibrator! Mora da ti je posle dosadno, a?

Matavulj, Simo - USKOK

Kad pomisliš da je otimao gradove, da je u zboru i pri sovri sjedio do vladike i barabario se s đeneralima!... Ama čuda da nema više Crnogoraca, kao na današnji dan!

Sve osim njegove, bjehu niske, bez prozorâ; njegova, pri kraju, bješe viša i duža, a pri istočnom zabatu izdigla se kula na dva boja s prozorčićima.

Sve osim njegove, bjehu niske, bez prozorâ; njegova, pri kraju, bješe viša i duža, a pri istočnom zabatu izdigla se kula na dva boja s prozorčićima.

Tek tada vidje pokućanstvo i raspored, tri drvena kreveta pri stijeni, dvije bogate oružnice, policu za stône sudove, dva velika šarena kovčega, u jednom uglu razboj, u drugom

Ovaj moj jutros mi reče: „Neka, nano, imam ja sada druga, pri kome mi je sve ostalo ništa! Ako će se on ženiti i ja ću!“ Čuješ ti te rabote! Već bez tebe ne može ni na to pomišljati!

Za njim izređa ih se četiri-pet, i većina ih pade. Kad im toga bi dosta, počeše se igrati zapletene igre „prstena“, pri kojoj treba: prsten, marama i devet kapa.

— Bio je bio, kao snijeg, nâko rep mu pri vrhu i noge nad papcima crne! Imao je rogove vilašaste. — Vrača li se u vas pleće, Janko? — zapita Rako Mrgudov.

naredio đaku Muratu da izide pred vrata manastirska, pa da bilježi sve glavare redom, kako budu dolazili, pa, kad bude pri kraju leturđije, da donese popis u oltar! Vladika se malo zamisli, pa ga pogleda zadovoljno: — Vidiš, to je pametno!

Malo-pomalo, Pridolažahu i drugi, te, pri kraju službe, đak Murat jedva se progura kroz gomilu i uđe u oltar da vladici pročita spisak glavara.

djela, putopisi, njekoliko svezaka velike francuske enciklopedije, njekoliko klasika talijanskih i francuskih; pri dnu nađe dosta i srpskih knjiga; u stolskoj kutiji otkri mnoštvo rukopisa, bjehu bilješke, nacrti državnijeh napisa,

Ravnica je ispresijecana pritocima jezerskim. Tvrdi Žabljak namrštio se na glavici. Njegdje, pri dnu brdašca, zaodjevena četinom, bjelasa se crkvica. Svuda različitost i južna pitomina. Janko se ne mogaše načuditi.

Eto ti! — Mnogo ceremonija! — reče Janko za sebe, pa zapita glasno: — Šta bih ja poklonio Anđi? Imam pri sebi osam cekina; da joj dam četiri! — Mnogo je to, čôče, i njekako nije u redu da joj poklanjaš samo aspre!

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

MUŽ (ocu): Gdi su novci? ŽENA (mužu): Gdi je kapa? OTAC: Kog vraga, šta je to? MUŽ: Jeste li mi pri prstenu obećali da ćete mi novce, kad oću, položiti? ŽENA: Jesi li ti meni kazao da mi kod tebe neće ništa faliti?

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

To znači da se pri procenjivanju dečje književnosti valja uvek držati visokih i najviših estetskih merila. Kad se ona zapostave, dolazi do

Čini se da je isključeno da pisac kriminalnih romana napiše umetnički značajno delo. On se, pri prvom koraku, zaputio ka bližim i nižim ciljevima, i sebe isključio iz prave igre.

mogu navesti i na čitanje vrednijih tekstova, i što pritom ne daju onaj skoro načelni otpor koji mnogi odrasli pokazuju pri svakom slučajnom susretu sa ozbiljnom umetnošću.

Deca su, i inače, vođena i usmeravana pri svakom koraku u životu, ona sama ni o čemu ne odlučuju, pa je i razgovor o njihovim željama i potrebama, mogućnostima i

Ni kriterijum razumljivosti, najzad, ne treba postavljati prestrogo: i mi, odrasli, pri čitanju mnoge stvari samo naslućujemo, druge nam promiču, a neke tek pri ponovnom susretu otkrivamo.

ne treba postavljati prestrogo: i mi, odrasli, pri čitanju mnoge stvari samo naslućujemo, druge nam promiču, a neke tek pri ponovnom susretu otkrivamo.

Najveće teškoće javile su se pri pokušajima da se deci, putem pisane reči, nametnu izvesne moralne i društvene norme, koje su, i inače, sumnjive, teško

Nije lako pronaći primereno ruho i tačan ton pri poučavanju dece, niti je veština zabavljanja deteta dostupna svakom. To je naročito teško kad je reč o predškolskom

Kad se obraća deci, mnoga od tih izostavljanja i pozivanja na podrazume-vajuća znanja nisu moguća.”14 Najzad, pri procenjivanju dečje književnosti, uz poštovanje njene posebnosti, valja, uvek, imati na umu duh celine, opšta merila

umetnosti: tekstovi bez stila, duha i imaginativne snage ne mogu se prihvatiti samo zato što ne zadaju teškoće pri čitanju.

Tada, pri strogom pristupu i odmeravanju, najveći deo humorističke, a s njom i dečje poezije, pokazuje manjkavosti koje se ne mogu

je preštampavana i tumačena deci, valjda zato što je toliko prosta i deklarativna, i što ne traži nikakav napor pri tumačenju.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

LEPRŠIĆ: Kad Srblji izvojuju slobodu, onda ćemo slaviti. Sad nam nije do toga (Peva.) Ustaj, ustaj, Srbine.... (Pri koncu svake strofe viču ostali.) Živio!... 4.

MILČIKA: Nije. Zašto tako hitno? ŠERBULIĆ: Imamo važna posla. MILČIKA: Vi ste se pri cepanju protokola baš pokazali. ŠERBULIĆ: Da, protokola, protokola. Oće li skoro doći? MILČIKA: Ja mislim da oće.

SMRDIĆ: E, Srbin je lud od postanka. ŠERBULIĆ: Savetuj ti njega, uči ti njega, moli ga, kumi ga, on ostade pri svom. Miloš Obilić ne mari da propadne carstvo, samo da istera inat.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Isto tako sam zahvalan g. dr Vojislavu M. Jovanoviću, stalnom docentu Univerziteta, koji mi je pomagao pri skupljanju i izradi ilustracija, i g. Milanu Bogdanoviću, studentu filozofije, koji je izradio registar osobnih imena.

Ali, pri svem tom, osećao se stalan i znatan kulturni napredak u svima pravcima narodnoga života i u svima slojevima srpskoga

M. Bođanski. Prvo je štampan 1841. u Serbskoй pčeli, potom ga je objavio Bođanski 1861. u Čtenія pri imperatorsk. obšestvъ istorіi i drevnosteй rossiйskihъ (knj.

I RACIONALIZAM RUSKOSLOVENSKI PISCI 1) RUSKI UTICAJI KOD SRBA U XVIII VEKU Prvi stupanj pri prelazu iz srednjovekovne pismenosti u modernu književnost predstavljaju srpskoslovenski pisci, koji zauzimaju period od

U spevu ima mnogo istorije i pojedinosti, često sasvim tehničkih, o rasporedu trupa pri jurišima, o broju pukova i baterija.

Orfelin, koji je u to doba bio mali činovnik pri mitropolitskom dvoru, nije smeo potpisati ovaj antiaustrijski i antijerarhijski patriotski i politički spev.

Razbolevši se na putu za Svetu goru, on je do početka 1764.30 učiteljevao pri manastiru sv. Petke u Mainama, u Boki Kotorskoj, i tada ga je crnogorski vladika Vasilije Petrović rukopoložio za

koga je drugo izdanje izišlo u Pešti 1806, i prevod s nemačkog Slovo poučitelno Gospodina Georgïa Ioakima Colikofera, pri Reformatovъ obщestvu, nemeckago predikatora. u Lajpcigu 1788.

Čovek je utoliko slobodan ukoliko sme i može da slobodnije misli i rasuđuje. Narodi »koji samo pri starim mnjenijam i obiknovenijam ostaju, moraju, kako god ostali azijatičeski i afrikanski narodi, u večnoj i očajnoj

Učiti taj jezik znači gubiti dragoceno vreme, a »samo prostota i glupost zadovoljava se vsegda pri starinskom ostati«.

1790. ruski poslanik u Beču knez Dimitrije Golicin uze ga za svog sekretara. Posle kneževe smrti bio je pri srpskoj šampariji I bavio se narodnim poslovima. Kao domaći učitelji ruskog protojereja u Beču, ode 1796. u Rusiju.

Naučio je odlično latinski i grčki, i pri kaluđerenju uzeo ime Lukijana Samosaćanina. Iz sačuvanog spiska njegove biblioteke vidi se jasno koliko je veliko bilo

Milićević, Vuk - Bespuće

A ujutro kad je kretao, pri praštanju sa seljakom pred vratima , on mu gurnu u šaku nešto novca, dok se seljak snebivao da ga primi.

znao da ga mrze i da ga se boje; njemu je ta mržnja godila i on se njom ponosio, govoreći o njoj sa rijetkim zadovoljstvom, pri čemu se na njegovom licu javljao jedan čudnovat, zao osmijak.

Oni su skočili bosi i neobučeni iz kreveta. U drugoj sobi, pri svjetlosti male lampe, stajala su dva seljaka, mokri i pokisli, sa izvraćenim dugim kožunima; sa dugih, prljavih jarećih

ubrisa suze, ne reče više ništa, naglo se diže i ode, kao da se plaši daljih pitanja, zaboravivši da se s njom poljubi pri odlasku.

se to sve svršiti onako kako ona želi, da će njezinu sreću povećati jedna kazana riječ u posljednjem času, i ona drhtaše pri pomisli na to. „Zna li taj čovjek šta se zbiva u meni?“ pitala se ona. Trenuci bijahu dugi, a vremena sve manje.

On osjećaše svu studen ovog nerazumljivog, sanjivog rastanka; on razumjede zašto mu ona ne reče ništa pri odlasku i bijaše mu teško pri duši, kao da je iz ove kuće otišlo nešto što nije trebao ni smio pustiti da ode.

svu studen ovog nerazumljivog, sanjivog rastanka; on razumjede zašto mu ona ne reče ništa pri odlasku i bijaše mu teško pri duši, kao da je iz ove kuće otišlo nešto što nije trebao ni smio pustiti da ode. Kunjaše čitavog dana.

Sremac, Stevan - PROZA

I kao svako umiljato jagnje, sisao je dve ovce. Od nadležnih bi dobio lepu reč, a i pri isplaćivanju liferantu, ili već tako nekom, ne bi ni Jova ostao bez iseta, tako da se od toga bakšiša (a ovaj nije

E, toga smeha onda! I to tako ide iz dana u dan, svaki dan. Takvim komedijama pri kartanju zbuni ga Jova i Švaba redovno gubi na »džandaru«. — U šta igramo, Švabo? — pita ga Jova. — Sa jedna kafa!

Tako je napredovalo iz dana u dan. Obilazi ga učitelj s prijateljima, pa ga gledaju kako je pri apetitu i kako mnogo ne bira, sve mu prija. Procenjuju koliko će još pojesti i koliko baciti na meso i slaninu.

još i đavolski sjaktilo od znoja, te tako je učitelju, bogme, prilično truda trebalo da umiri uznemirene duhove dečije pri pojavi ovoga novoga gosta.

— Ne znam! — A znaš li zašto sam te bio? — Znam! — E, kad znaš, a ti sad ’ajd’ idi pa večeraj! A znam da si pri dobrom apetitu! Jer bilijar, i ono dviženje i ovo moje makljanje — kažu da žestoko otvara apetit.

Bilo je uveliko proleće, pri koncu maja meseca. Već se smrklo. Sto već postavljen još zavida, jer je gazda Radisav milovao zavida večerati i ranije

Radičević, Branko - PESME

Ao veka, Mlada veka, Sad na konju, sada peške, Sad kod Jaše, sad kod seške, Sad pri čaši, sad u kolu — Gledaj, bože, braću golu!

Jer on to glavom na putu čekaše, — „Ne boj se, Vaso, ja dug uvek vraćam, Ma kada vraćam, ja pošteno plaćam. Pri sebi pušak' ja vidim imadeš, Šta mislim sada, mnim da i ti znadeš, Od moji koja možda biće bolja, Izberi brže koju

Četir dana stade tako, A on pri svom sve jednako. 57. A ja opet, ka i dosle, Udri gudi sve jednako, Dok ne dogna ponajposle, Te s' oprosti sa

Pri stolu ovde tako ovi rade. U strani sedi jedan sedi vlasi, Naslonio na ruku staru glavu, Obara dole tužno svoje oko

Ona se trudi da ga zadrži od puta, opominjajući mu razne putne nezgode i opasnosti. No on ostaje pri svom namerenju. Naposletku ona kommt mіt der Farbe herauѕ i rekne: Bezopasan može da ćeš Špilje izbeći noć, No

To je početak. Sad ide kratko motrenje predmeta naokolo, i ćut pri tome.1 Posle dolazi pravi oproštaj: prvo od Dunava, zatim od gora vinogradski. Pri poslednjem padne pevcu berba na um.

1 Posle dolazi pravi oproštaj: prvo od Dunava, zatim od gora vinogradski. Pri poslednjem padne pevcu berba na um. On opominje vesele njeno, kolo i podskočice, i svršuje sa: (u troheji) Lepo ovde

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

To ti je ovaj tijesni život, đavo da ga nosi! SVETI RADE LOPOVSKI Kad je stric Nidžo pri kući, onda će ti razne skitnice i potukači nerado uvratiti kod nas.

kao kad kobila osjeti da joj je ždrijebe negdje u blizini, pa mu se javlja, nježno, preko punih usta, ne zaboravljajući pri tom svoj najvažniji posao, pašu. — Inji-nji-nji, ihi-hi ... Prigušeno rzanje ubrzo preraste u glasan, grohotan smijeh.

Što duži život, i sindžir dulji, i još sve teži, zemlji te vuče. Nejasan pri mjesečini, sluša ga brat Rade pažljivo i, ne trepćući, razumije čovjeka. Zar i sam nije vezan uz tešku crnu zemljicu?

Je li glava na panj, jest, ali ja ostajem pri svojoj! Sava se sjetno osmijehnu i ozareno izjavi: — I mučenik je slatko biti kad ti je samo nešto za srce priraslo

nešto ...Podskakuje ti za njom srce kao šuto jare, a ti više ne znaš jesi li budan ili gledaš u snu, jesi li pri sebi ili si benast, da li si još čovjek od ove zemlje ili te već nečastivi zauzdava i uzjahuje, pa da s tobom udari

bili načisto s tim koji od njih ide da zagleda i begeniše curu za sebe a koji je onaj sporedni, tek da se nađe kamaratu pri ruci.

) — dušu dao za činovnika vojnog suda. Ni dao bog onaj opštinski Rade. Još mu je tu pri ruci i stameni Veso Kukolj s lovačkom puškom, neka kombinacija vojno-civilnog stražara, a to svakog okrivljenika posebno

Ponio je uza se neku torbicu, džakče, a možda i vreću, nek se nađe pri ruci. Treba, brate, pomoći pri evakuaciji, samo neka dušmanima ne ostane.

Ponio je uza se neku torbicu, džakče, a možda i vreću, nek se nađe pri ruci. Treba, brate, pomoći pri evakuaciji, samo neka dušmanima ne ostane.

Je l jasno, drugovi, a? A samom Iliji, otkad je dobio sat, zaista se nešto razbistrilo pred očima kao da pri sebi ima neku tajanstvenu lampu pa je samo digne u visinu očiju i — gle!

— E, đavo te meto na svoj nenarodni nakovanj, kud sam sad pristao s tobom! Došlo nekako Iliji tako pri duši kao da se u ovoj oktobarskoj noći izgubio i skrenuo nekud s linije narodnooslobodilačke borbe, a njegova jedina

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Od neprilike napravio priliku. I sebi, ali i tebi. Sad je ojačo poziciju... Ne možeš da kažeš da pri tom nije mislio i na tebe. To mu se mora priznati. Kadija i aga — ko bog i šeširdžija!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

cveća za Todu, doneo joj vode i seo bi na prag od njene sobe, čekajući da ga ona pozove, te da je polije, pomogne pri oblačenju i češljanju. Ona se nije njega stidela. Za nju on ne beše muško, čovek, već običan svakidašnji stvor.

A još kad se bolje zagleda ona nežnost i finoća bele i providne joj kože; one fine, nežne malje ispod kose, oko vrata i pri kraju obraza; i ono kolutasto, jedva primetno rumenilo pri dnu joj lica — onda se tek oseti sva milina, ljupkost i

joj kože; one fine, nežne malje ispod kose, oko vrata i pri kraju obraza; i ono kolutasto, jedva primetno rumenilo pri dnu joj lica — onda se tek oseti sva milina, ljupkost i draž, što se pokazivaše pri svakom njenom pokretu.

kolutasto, jedva primetno rumenilo pri dnu joj lica — onda se tek oseti sva milina, ljupkost i draž, što se pokazivaše pri svakom njenom pokretu.

Ugibanje tvoje zaobljene snage postade toplije i strasnije; lice izrazitije, usnice ti dođoše rumenije a pri krajevima tamnije i oštrije... Opet smo se viđali i to svaki dan.

Nabraja njihova velika imanja, gradove u kojima su bili i trgovali, lica s kojima su stajali u pri jateljstvu, kao: paše, kajmakame, vladike i ljude za narodnu stvar, koji su u ono strašno vreme dolazili i nalazili

Nisam hteo da te dâm drugome, da tu svu svoju lepotu, milinu, ljubav i sreću ima. Bilo mi je teško i mučno pri pomisli da će te drugi grlili i ljubiti; da će drugi piti ljubavi iz tebe, Tog čistog, još ne proteklog izvora...

(1899) STARI DANI ĐURĐEV-DAN Ako ikada srce zaboli, duša se razdraga i slatka tuga obuzme dušu — to je pri uspomenama na prošlost, minule dane, rodno mesto, drugove iz detinjstva...

Odjednom iziđe i moja. Poznadoše je po crvenoj vrpci. Mati je, pri prevodu, poče izvrtati. Ali uze druga žena i poče je prevoditi: „Ne boj se ti mene!

Po polju, svuda oko nje, viđahu se ljudi, kako po izbrazdanim zasađenim njivama rade pri fenjerima. Na istoku ocrtavahu se bregovi i bila planinska, odudarajući od tamnorujna neba, na kome trebaše da iziđe

Šalim se ja s njima, jer znam da mi mati nije tu. Ona je onamo, iza vinograda, pri vatri, gde zajedno s komšinicama iz susednih vinograda piju kafu i nude se rakijom.

Tu je bilo svilenih šalvara, anterija, mintana, lakovanih papuča i cipela. Sve ono što se pri radu prlja... Počeh da tražim što za jelo, jednako slušajući šalu, smeh i kikotanje naših što su brale oko puta.

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

učeni ljudi misli svoje na opštemu celoga naroda jeziku pišu, onda prosveštenije razuma i svet učenija ne ostaje samo pri onima koji razumevaju stari književni jezik, no prostire se i dostiže i do seljana, prepodavajući se najprostijemu

svoje najbolje knjige na svom dijalektu s graždanskim slovam štampaju, Samo prostota i glupost zadovoljava se vse[g]da pri starinskom ostati.

Kostić, Laza - PESME

SVETOZARU MILETIĆU (pri pogrebu, na vencu, 1901) Duh mu se davno u nebo oteo, našim se slavno spomenom odeo. Odusto jadnu tamnicu

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

On se za nj bio oduševio i od njega mnogo očekivao, stavljajući ga po vrednosti odmah pored Rječnika i pesama. Ali pri tom treba imati na umu ono što je Vuka vodilo u celokupnoj njegovoj delatnosti; naime, njegovu zavetnu misao o nužnosti

2. Služili smo se, po pravilu, prvim izdanjima, odnosno originalnim tekstovima skupljača. Pri tome, pripovetku smo unosili u celini, bez ikakvih izmena i popravaka, ako je zadovoljavala naš kriterijum, ili je

Teorije književnosti, tim pre ona ne može biti od značaja za narodnu pripovetku stvaranu redovno u improvizaciji, pri čemu je njen stvaralac ispredao i svoju misao i oblik za nju. 4.

Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje. Da bi dakle i u snu viđela i onoga, koji sve sa astala pojede i

Zmajeva mati mu rekne: — Srećan si što me odma pri prvom pozdravu materom nazva, i k ruci mi pristupi, tim si mi postao sin. Ja imadem pet sinova zmajeva.

— Ne budali, luda ženska glavo, — veli joj čovjek. — Kako bih ja klao onaku kravu, a pri tom i jedinu muzaru, pa da onda suvotujemo kao i druga sirotinja, bez ikakva smoka?

Kad to spremiš onda mi dođi i ja ću te iznijeti. Ali moraćeš pri tome na ovo paziti: kad te budem gore nosila, čim ja i kadgod zinem, ti ćeš morati svaki put baciti u moj kljun po

Marko lati se sad posla, i bome spremi sve onako kao što mu je orletica rekla, pa ode k njoj i reče joj, ako ostaje pri svom obećanju, da se sprema s njim na put, jer on je pripravio poputninu.

jedanput, a Marko ne imajući što da joj baci, brže bolje zgrabi za svoj list, iskipe ga cijeloga i baci joj u kljun, a pri tom od velike muke i bola učini kroz stisnute zube m-m. Utome iziđu i gore.

Onaj drugi ostane pri svome, i tako se privoli i ovaj pa mu reče: — Kad je tako, da ti je prosto, eto deli sam kako znaš.

Car joj dopusti da prenoći, onda carica kad su bili pri večeri pomiješa mu u vino rakiju i neka mirisna bilja, i nudeći ga da pije govoraše mu: — Pij, care, veselo, jer ćemo

— i tako dalje. Ali vojnik osta pri svojoj: tako ili nikako! Kad car viđe da ga ne može odvratiti od namjere, dade mu što je tražio i otpušta ga od službe.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Dosta. Što god vidiš, da si dobro uradila, ostani pri tome postojana; rečma i pretnjom ne daj se poplašiti, dokle i sam ne uvidi, da je krivo imao.

MAKSIM: I ja, što su me prevarili. SOFJA: Pri svem tom, kad Maksi ova stvar nije po volji, ja se odričem ti sto dukata i uništožavam svedočanstvo, koje je moj muž o

se u istom sastavu nalaze, izbegavaju, kao: u katalogu se upisuju, ni su, Božim, najtvrđij i najpostojanij, ostadci, pri prvom početku, priloze, kataloze, egzemplar, časšя izя itd., odgovori g.

(Na strani.) Ovaj bi mi dečko mogo pomagati pri pisanju zemljeopisanija. (Jasno.) Otkuda si ti, dragi? MANOJLO: Ja sam terzijski momak, no poznat sam sa Isajlom.

„Čovek je čovekom samo čerez razumnu dušu“ i zato treba da se razum bori u pribavljanju umne i duševne rane, i to samo pri prvom početku, a pri drugom i trećem početku biće mu mnogo lakše. MANOJLO: O, da lepi reči!

čerez razumnu dušu“ i zato treba da se razum bori u pribavljanju umne i duševne rane, i to samo pri prvom početku, a pri drugom i trećem početku biće mu mnogo lakše. MANOJLO: O, da lepi reči! Kad bi samo smisao njiov znao.

Pravo valja reći, da se i u pritvaranju kao i pri svakom drugom zanatu, upražnjenje zakteva. Ali ono drvo, ono, šta je imalo s njime posla? Jesen nije, da nadgleda voće.

LjUBA: Spješi, spješi miloj mojoj, Mog suščestva boginji. STANIJA: I taj se usreći, kad uze boginjavu. LjUBA: Pri rasvitku rujne zore Kad kao angel počiva, Predstavi joj lice moje Obajanjem nježnog sna.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

(Preši joj pesnicom.) Čekaj, paligorko, naučiću ja tebe! TRIFIĆ: Ona mi se vidi kao da nije pri sebi. SRETA: Šta nije pri sebi? Besna je ona, napuštena, a ne luda.

) Čekaj, paligorko, naučiću ja tebe! TRIFIĆ: Ona mi se vidi kao da nije pri sebi. SRETA: Šta nije pri sebi? Besna je ona, napuštena, a ne luda.

SULTANA (trči kod Trifića): Jao, ne daj me, ne daj me, Trifiću. TRIFIĆ: Ostavi je, Sreto, vidiš da nije pri sebi. STEVAN: Gospodine, biće ono što sam ja kazao. SRETA: Šta, Stevo?

SRETA: Pelo, ti, šta si se udrvenčila? SULTANA: Pripoveda se da je oficir neki pri komandiranju vojske, opazivši iznenada svoga bivšeg učitelja, koji je strogo s njime postupao, klobuk s glave pred njim

Lalić, Ivan V. - PISMO

(10. VI 1989) VEŽBA Asfodele, sunovrati Koje crno sunce zlati, Žuta zvonca koja zvone Pri prolasku Persefone, Sunovrati, asfodele Oko kojih zuje pčele; Biće meda, zujem vele, Od narcisa, od imele, Gorkog

Uljanice božja U sve nižoj noći, Bezrazložna milost Gorivo je tvoje; Zato kažem zdravo Zvezdo mora, nado, I pri tvome svetlu Sabiram račune — Godine sve kraće, Daljine sve bliže, A sve skuplje reči: Zvezdo, moli za nas. (5.

čitači I gonetamo značenje mu gnevno, Mi suđenici, prisilni tumači Zadanog pisma koje smislom preti Iz svakog slova. Pri tom ponavljači — Ponekad nazreš u vazduhu, leti, Nebesku ružu koja milost zrači — I to je znak, al osnova se

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Sve. Džonjajući onako iznad belog lista hartije, setih se snova moje blesave mladosti. Jedanput, bilo je to, mislim, pri kraju trećeg razreda, u našu školu stiže televizija.

Drug Top se priključio narodno-oslobodilačkoj borbi već pri kraju 1945. godine, kada je bilo najteže pogoditi ko će da pobedi.

na kraju — grozno netalentovan pejzaž u ulju, koji mu je uvaljao neki šmeker-slikar, kada je osetio da je matori ponovo pri novčanicama. Potpuno šašavo, na časnu reč! Najpre se ispoonesvešćujemo, a onda počinje igra zamena.

— Znaš dobro šta se sve priča o tim vašim žurevima ... povrati jedva dah — pa sam, za svaki slučaj, tela da se nađem pri ruci! U redu, nekako zagladim situaciju i krenem s predstavljanjem, kad odjedared zvono na vratima!

Ne da je u njega umotamo, već da ga uvaljamo u komisionu, ukoliko u tom trenutku ne budemo pri lovi, a nećemo biti, to je sigurno. I tako, sedimo i čekamo Novu godinu, kao i toliki milioni programiranih mamlaza.

Kada bih pri ruci imao nešto čašu ružice, podigao bi je u vaše zdravlje; ovako ću samo sa vodom! Dokle, nazdravljam vama, našoj novoj

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

SAN U ISPOSNICI 106 DOROTEJ RAČANIN: SLOVO U PČELINjAKU 107 TEODOR RAČANIN: ŽAL ZA DUDOVIM BURIĆEM, KOJI MU SE, PRI BEŽANIJI, ISPAVŠI IZ VREĆE, OTKOTPLjAO U DRINU 108 ISAIJE RAČANIN: ŽAL ZA RAČOM 109 NEPOZNATI RAČANIN: GLEDAJUĆI ZLU U

Krvopilac gde krv pije, igra rubac od mantije. Grabež-senke, pri fenjeru, večeraju greh-večeru. Vito pero od čempresa umiruje ruku besa.

smo poharu, neke grube momčine kako kradu dukate; vidjele smo grešnika u svijetloj košulji gdje nabraja zločine pri svijeći drhtavoj. - Lupne trupac trỳpčićem u tavansku gredicu. Svirnu vrata sipljivo: mračna špila - pećina.

Širom vrata smiju se dok guslice grcaju: Tpećy sveci vrgo... pri... (Prikazuju munje se razgaljenim gostima.) - Mačku oči zvrcaju u pijevca kuvanog.

Uz trmke trajem, molitven u bruju. TEODOR RAČANIN: ŽAL ZA DUDOVIM BURIĆEM, KOJI MU SE, PRI BEŽANIJI, ISPAVŠI IZ VREĆE, OTKOTPLjAO U DRINU Još kotrlj čujem, mučenice žuta, i udar tmuo.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Vsjačeski! No tu treba izobraženo serdce, koje će tako čuvstvovati; pri tom i ženska persona mora biti osobiti kačestva, osobiti svojstva, i vrline duha i tjela, koja će moći takovu ljubov u

samo vidi izvore moji prihoda, mislim da neće imati šta mlogo primječavati, no jošt će mu biti milo da njegova kći pri tako velikom bogatstvu svet u udivlenije postavlja... Samo ako inače bude njegova volja.

JELICA: A kako ne bi kad je lepši nego Apolo, kao što Kocebu piše; a vidila sam sama kesu dukata u njega. Pri tom ime „milostiva gospoja baronica“... O, tatice, vi ne možete ovo emfindovati. Da ste samo jedan dan bili u Beču!

Imao je štete do jedno po miliona talira. MARKO: Po miliona talira! MITA: Vi znate šta jedna galija koštuje. Pri tom druge potrebe, baronove stvari, arhiva itd., pak eto ti po miliona, ako nije i više što. 3.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

PIJETAO I MAČAK Pri kraju šume, u doba davno, Mačak i Pijevac živjeli slavno. Kuća im bila od jednog sprata — priča je o njoj kružila

“ „Ostani, kume“ — lija sve guče, moli ga, zove, za ruku vuče. Al jež, tvrdoglav, osta pri svom. „Draži je meni moj skromni dom!“ Šušteći šumom jež meri put, kroz granje mesec svetli mu žut.

“ Poteže čiča sekiru tupu: fikara-fik! — poseče Ćiru, zapuši rupu. „Evo ti, Ćiro, službe pri ruci, budi mi spreman, prava puška, čim pođe njuška u livadu, slobodno čupaj, bodi i vuci.

PUT NA KILIMANDžARO (KILIMANDžARO, AFRIČKI BRIJEG: PRI DNU JE ŽEGA, PRI VRHU SNIJEG) Jednoga sniježnog dana tri se drugara slože da pođu na dalek put: slonče od

PUT NA KILIMANDžARO (KILIMANDžARO, AFRIČKI BRIJEG: PRI DNU JE ŽEGA, PRI VRHU SNIJEG) Jednoga sniježnog dana tri se drugara slože da pođu na dalek put: slonče od porculana, majmun od

Ona, ona . . . svuda k'o u bajci, a tek pri dnu: „Nisam pis'o majci.“ A kasnije, oblak za oblakom, pisao sam s neskrivenim jadom: „Ovaj život nevjera je sama,

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Mogu li večeras preći tamo? — Svakako. Poštanska lađica biće ovde kroz jedan sat. Pri povratku ona se dotiče Većeg ostrva; možete sa njom poći. Samo ne znam kako ćete se vratiti. Bićete primorani da noćite.

— Opasno i teško; mom sinu i meni trebalo bi više no duplo vremena za veslanje. — Ima li opasnosti pri odlasku? — Bili bismo sasvim iskvašeni od talasa. — To bi se već osušilo.

Čamac pristaje ispod mojih nogu ali ga ja apsolutno ne vidim. Raspoznajem samo šumove pokreta pri skidanju vesala, pri iskakanju ljudi itd.

Čamac pristaje ispod mojih nogu ali ga ja apsolutno ne vidim. Raspoznajem samo šumove pokreta pri skidanju vesala, pri iskakanju ljudi itd. Jedan se tamni čovek diže ispred neba i s rukom pred ustima dovikuje: — Ana-Marija, Ana-Marija!

Otvaram prozor. U avlijici, između pozadine krčme i jezera, posluga pri slaboj svetlosti pere sudove: — Vaskes! — Evo me, gospodine! — Nemam vode.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Tu i tamo je padala pred nas, bez treska, neka crkva. Pri tome se nije razbijala, niti se raspadala ili rasturala, ostajala je cela, na izgled krečna i suvo obojena, u stvari

dva sina sigurna u svoj lik po njima sunčev sjaj bridi venci trepere još malo pa će njihovog oca da poseku pri kraju žetve Junoše visoke usred rata i pesme rastu na brdu svojim sjajem i staklenim mirisom metve Ima jedan

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

AGATON: More ću da ih uvrstam ja, ne brini ti to! POJAVA II DANICA, PREĐAŠNjI DANICA (pri njenoj pojavi svi zaćute, razmenjuju samo poglede i daju jedno drugom znak da se pred njom ne govori.

Danica donosi na služavniku žito i služi ih). SIMKA (još pri pojavi Daničinoj gurne laktom Vidu, koja sedi kraj nje, i šapće joj): No, hvala bogu, kad su se setili i da nas posluže.

DANICA: I vi se, mislite, ne bi pokolebali pri susretu sa kakvom bogatom naslednicom? ADVOKAT: Verujte ne, čak kad bih tu devojku i voleo, jer sam uveren da bi ona

MIĆA: Dabome!... POJAVA VI GINA, PREĐAŠNjI SIMKA (pri pojavi Gininoj): Baš ovaj čas kažem prijatelj-Mići: ova naša prija-Gina zavukla se u sobu pa po ceo dan plače.

Smem li? ADVOKAT: Ali smete, zaboga, ja ostajem pri reči koju sam vam dao. DANICA (neobično zadovoljna): Izvinite, molim vas; odmah ću se vratiti, ali moram da trknem do

AGATON: Pa je l' malopre donesmo rezoluciju da je pljunemo? MIĆA: Pa vi koji ste ženjeni možete ostati pri toj rezoluciji, ali ja...pravo da vam kažem, mislim se nešto: zašto bi toliko imanje otišlo tuđinu u ruke?

ADVOKAT: To ste dobro uradili. AGATON: Umem ja to, a i moram se naći pri ruci našoj rođaki. Ona je dobra i skromna devojka, ne bi ona umela da se nosi sa alama i vranama, a tetka je stara,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ceo narod ide... Ne vredi plakati, opet će doći. Da bih ih utešio, pričao sam kako rat ne može dugo trajati pri ovako usavršenoj tehnici. Ali moja majka kao da to nije ni slušala.

— A o šta ću da se oduprem ja? — zapita jedan koji je stajao pri otvorenim vratima. — Ti se zguri, a kad naiđe most, ti se onda nasloni... — Da ti malo pročibuka leđa...

Idi nađi baterijskog narednika i reci mu da ti dâ novo odelo i ostalu potrebnu spremu. — Razumem! — ponavljao sam, a pri polasku zamalo da vojnički pozdravim i gotovo stidljivo se dohvatih za šešir, i uputih u pravcu onih šatora i ljudi

mi priča kako je određen da sa vojnicima donese slamu za prostirku i da se ja ne brinem, on će urediti naš šator. Pri izlasku iz kasarnskog kruga usporih hod, da bi me stražar uočio.

Otpozdravio sam ga nemarno. Bio sam tada gord na moje dve zvezdice. Pri susretu sa vojnicima naročito sam ih posmatrao, da bi me pozdravili.

Poljanom se razlegalo: „Ja.... ja“, u raznim tonovima i oktavama, dok se jedan pri pomenu: Tanasije Prvulović, prodra iz sveg glasa i odjek se odbi o zidove štala. — Ti, Taso, kao da si guštere gutao!

Posilni su dovlačili sanduke oficira, podoficiri su slali vojnike u varoš da im kupe razne stvari. Pri ulazu je stajala masa ludi i žena.

A ludi, sićušni, maleni, promicali su sa fenjerima. Pri ovoj svetlosti caklio se čelik i svetlucale oči konja, čije su upola osvetljene figure izgledale ogromne.

horizont, tamo negde prema Savi, gde su se s vremena na vreme videli kratki odblesci topovske paljbe, kao sijavice pri sušnom vremenu. Možda nam je ovo poslednja bezbrižna noć... Ko zna? Posle ponoći čulo se kratko: „Ustaj!... Diži se!

A koliko je tek mrtvih pred nama. Pri svakom ovom pucnju, od kojeg zemlja trepti, padaju mrtvi i ranjeni... I celu ovu masu zdravih i snažnih ljudi vode na

Pomerismo se još za jedan kilometar, onda se nanovo zaustavismo. Cer je sasvim blizu. Drveta se jasno vide. Pri Vrhu opažamo neko kretanje... svakako su to vojnici one baterije.

Maršujemo pored već zrelih kukuruza, požnjevenih ili izgaženih njiva i napuštenih zaseoka. Pri zastanku slušamo udaljenu topovsku paljbu i cvrkut ševa.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

znate — ćata. Učitelj još više obori glavu, namršti se i pruži ruku. Ćata opet htede nešto reći, ali se nekako pri rukovanju zapetlja, pa se ćuteći vrati na svoje mesto.

Paštila se da se navikne na lepo ophođenje, na milostive, prijatne reči, ali pri najmanjoj nepovoljnosti, ona ipak plane i ispolji jasno svoju prostačku grubost. — Igrate se, deco!...

A, Bogosave, sedi, reče on ćati, koji se slatko smejao odgovoru njegovu. — Golaverija smo, brate, svi pa to ti je, pri druži im se ćata ovim familijarnim tonom. Ljubica planu i namršti se.

Istina, Gojko pri tom bacaše iz očiju munje, a Ljubica se lukavo osmehivaše. Povede se razgovor o učiteljima, o njihovim patnjama; pomenuše

Jamačno se još u sebi smejao kako sam morala brzo poslušati«. Pri toj misli obuze je gnev. »Neka ga... nek vidi da i ja nisam baš«...

»Šta li je to iza mene ? Da nije pandur ?... Kako ga nisam opazio !«... Pri kraju pričanja otvoriše se poznata vrata, uđe depozitar i zađe nekud iza Gojkovih leđa.

Iz društva se izdvoji jedan mladić, veoma lep i otresit, kao što ona pri svojoj zabuni opazi, i predstavi joj se učtivo. — Laza Petrović, ovdašnji učitelj.

bolešću i Ljubičinim nehatom, oslobodi se odjednom sviju muka, zbaci sa sebe stradanje i patnju i ode sa ovoga sveta. Pri izdisaju beše sama Ljubica.

— Samo tebe kad imam, tebe... Ti si mi jedina sreća moja, jedina i prva ljubav... uzviknu ona, grleći ga. Pri poslednjoj reči on se nekako ironično osmehnu, i lagano ukloni njene ruke od sebe, pa ustade. — Zar je vreme da idemo?

— I noćili su zajedno... tu u sobi, nastavi ćata, birajući reči, i dajući im naročit smisao pri izgovaranju. — I ti si pošao k njima? — Nas dvojica ćemo sad da putujemo... u smederevsku Jasenicu. Pa ja da ga zovem..

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

hrišćanski graničar u turskoj vojsci moba - narodni običaj uzajamnog pomaganja suseda (obično momaka i devojaka) pri većim seoskim radovima; učesnici u takvom radu su mobari murećep - mastilo, crnilo, tinta Nalbantin - potkivač konja

kupovina i prodaja kao trgovački posao, kupoprodaja, trgovanje; pogađanje pri kupovini i prodaji; 2. trg, tržište, pijaca, vašar; 3. roba koja se prodaje; 4. novac, zarada od prodate robe; 5.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

SIMKA: Nemam ja vremena danas za pozorište! A nije ni red. Treba i Gini da se nađem pri ruci. Vidite šta ih je snašlo? VASILIJE: Taj njihov sin... SIMKA: Sekula? VASILIJE: Koliko ima godina?

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Pesnikov otac mislio je, i pričao, da je otuda i ime njihovo, koje su dobili pri seobi iz Crnje u Itebej. Može biti. U svakom slučaju, u Itebeju, kod crkve, i sad stoje tri kuće Crnjanskih, mojih

U Ministarstvu vojnom ostalo je mnogo njegovih rukopisa. Ja se nikad nisam trudio da dobijem uvid u tu hrpu rukopisa. Pri kraju života, Paja Putnik je bio osobenjak, neženja, a mnogo se ljutio na onu granu svoje porodice koja je, u Srbiji, od

Ja i sad pamtim, kako sam, u Ilanči, pri školskom raspustu, čitao uvodne članke Svetozara Miletića, prepisku Svetozara Markovića i ratni Dnevnik Pere

Pa ne samo to, nego učestvovao i pri demonstraciji socijalista u pozorištu (prilikom predstave Bernstenovog Lopova). Policija nas je saslušavala.

Za vreme najsvečanijeg trenutka službe, pri iznošenju plaštanice, u crkvu bi upadao narednik, sa dva vojnika, pod klobukom, u cokulama, da smeni stražu.

Među pobunjenicima nije bilo samo Slavena, bilo je revolucionara svih naroda u Austriji, ali je shvatljivo što sam se ja pri tome, poetski, setio Senja i Neretljana.

što je o meni jedan hrvatski književnik rekao, da Banaćanin ne može osetiti lepotu Jadrana, ili razumeti Toskanu. Pri svom povratku iz Pariza, godine 1921. u leto, stanovao sam kod Miličića na Hvaru, u njegovoj ribarskoj kući, u Lučišću.

Čekrci škripe, dižemo sidro. Izlazak iz Novog bio je vedar i plav, pri zalasku Sunca. Novi, sa svojom plažom i svirkom vojne muzike, sa belim odećama žena, kao malim jedrima, ostao je u

Vidimo drugu barku sasvim jasno u širokom zalivu, između ostrva, približujemo joj se sve više, i, najposle, pri svetlosti fenjera, priležemo uz nju. Prvi akt lova je završen.

A pokazali su mi i selo. Kosta Putnik bio je tada uzeo sedamdesetu, ali se pri unošenju džakova, utrkivao sa sinovima. On od mene nije ništa krio.

Bile su lepe, mnogo lepše nego što se misli, u gradu. Tek posle udadbe, pri teškom radu, i pobačaju, ta lepota se gubila brzo i pretvarala te lepe devojke u pogrbljenu, jetku, sasušenu, ženu.

“ kaže negde Branko. A policijski pisar Nikoljče u Beogradu: „Neki Branko, da odmah u policiju dođe!“ Pri početku XX veka naš narod je bio zaostao u XIX veku.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

— Ama, jesi li ti pri sebi?... Pa zar i ima gde na svetu magaraca s paunovim repom?! — reče gazda, zagledavši se sluzi u oči, misleći da je

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

za retke zasluge i požrtvovanja prema otadžbini, jer je rukovao mnogim državnim novcem punu godinu dana, a u kasi je, pri pregledu, nađeno samo dve hiljade dinara manje nego što treba da bude.

odakle se nagrađuju pristalice vladine politike; drugo, taj zakon, koji izgleda tako naivan, dosta može pomoći vladi pri izborima narodnih poslanika da, uz ostala sredstva, istera svoju većinu u skupštini.

— reče ministar i pogleda me klonulim, pomućenim pogledom. — Zaista je vaš položaj vrlo težak pri tako ogromNom radu. Bez sumnje ste razmišljali o kakvom važnom finansijskom pitanju? — primetim.

Nego, pre svega, gospodo, kao što znate, pri ovakvim prilikama red je da se izabere predsednik, potpredsednik i sekretar zbora.

” Ova rezolucija bi jednoglasno primljena u načelu, ali pri burnoj debati u pojedinostima bi još usvojeno da se kod 2. tačke doda kod „divlje” još i reč „odvratne”.

promarširati pobedonosno kroz ulice, uz gromke ratoborne zvuke muzike, a vojnici moraju koračati oštro, tako da im se pri svakom koraku ljušne mozak u glavi.

Opasnosti velike ne ukazaše se, pa i nesrećnih slučajeva ne beše. Naravno da se pri tako velikom preduzeću ovo mora računati u sitnice: jednu ženu ošinu trn po levom oku, te je privila vlažnu krpu;

Ali tvrd je čovečiji život. Vođa je imao retku sreću, te se pri padu zadržao, kao i uvek, na nekom džbunu, te se nije povredio, a uspeo je da se polako iskobelja i iziđe na obalu.

— Ja neću uticati na vašu slobodu, — reče načelnik — i tražim od vas da ostanete pri svom ubeđenju. Bože sačuvaj! Niko neće da čuje za ubeđenje, i uzeše dokazivati kako je to glasanje slučajno tako ispalo,

!... Koješta!... — Ko zna? Možda ima lepih stvari?! — dodao bi neko pri takvom razgovoru. Prvi se prekrsti, ponamesti se na sedištu, pa s izrazom sažaljenja na licu meri svog druga i klima

Makar da poludim, a pri čistoj svesti ja to ne čitam... — Zatim dodade malo tiše: — Poznaješ li ti toga što je napisao ove pesme?

Zbor se rasturi u najboljem redu. Pri razilaženju se čuli glasovi: — Sutra ćemo videti ko smo! — Videćemo sutra mnoge hvališe!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

bučje, te mu šapat pretvori u brujanje; bučje se usprotivi, povetarac se usili, te žešće kidiše i otvara se borba, pri kojoj ječi šuma strašnim i neravnim jekom... A u selu prava mrtvačka grobnica...

Drugovi oko mene preskaču, provlače se; pri kakvom nezgodnom skoku opsuju krupnu psovku, namršte se, i onda vidim, da kod njih nema ni pomena od straha.

večito namršteni, profesor matematike samo pocupkuje uz tablu i smeši se od zadovoljstva, gledajući ga kako pršti kreda pri njegovu brzom i pravilnom radu...

Učili su se stari vekovi. To su već tako proste i zanimljive stvari, da i nema ništa lakše od njih za đaka. I pri svem tom da ga ne zapitaše o Kiru — ko zna šta bi bilo.

opletene rogozom i s provaljenim sedištem ili odvaljenim naslonom ili okrnjenom nožicom — već kakva je čija »narav« pri sedenju...

— More, ljudi, jeste li pri sebi! — veli pop. — Zar ne znate kako uča peva heruviku... taj ne može 'nako da piše, jer mu duša nije zla.

Rezultat ovoga ispitivanja beše jasan i nesumnjiv: budan sam; pri čistoj sam svesti; ni traga od pijanke. Znao sam da od mog stana do škole moram koračati pravom ulicom sto i devet

Ako je po volji, izvol’te. Nisam još sve namestila, ali ćete vi oprostiti. Popesmo se uz stepenice, i pri ulasku opazih, da direktor uštinu gospodina Milku, na šta ovaj obori oči i pocrveni.

i već znate. Pri ovome se gospodin direktor zbuni, jer ga gospođa Milka veoma značajno pogleda... Da bih zabašurio zabunu zapitah je:

Tako to ja mislim, dok se jednom sve drukčije okrete... Obukli se na kraljev dan mi svi i odslužili službu. Kad bi pri kraju, povrveše u crkvu oficiri i činovnici...

On ćuti i gleda, a u oku mu se ogleda ona sumorna ravnodušnost, koja je svojstvena nekim ljudima pri poslednjim časovima života im.

hrišćanska i svaki hrišćanin treba da živi u nadi, pa zašto se ne bi i ona — kao dobra hrišćanka — pridržavala toga. Pri tom još je mlada, pa može za nuždu baš i pričekati, nije joj sablja za vratom.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Molim gospodina sekretara odbora za molbe i žalbe da mi da poslovnik da mi se nađe pri ruci. Molim gg. poslanike da govore učtivo, kako se ne bi dešavali sukobi; molim galeriju da održava red.

DANICA: Dajem vam reč da ću to grubo sredstvo upotrebiti samo u slučaju ako otac ostane pri onome što vam je rekao. Recite mi, dakle, jeste li spremili govor? IVKOVIĆ: Ta imam nešto ovde na stolu... početak.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Veliku većinu poređa u prozor i na policu u sobi, a nekoliko, one najnužnije, što svaki dan treba da su mu pri ruci kao popu trebnik, metnu na sto. Među njima beše, naravno na prvom mestu, Narodni učitelj.

I tek onda nastane predstavljanje i izvinjavanje što nije to ranije učinjeno i što nemaju pri sebi karte posetnice. Čuješ samo: »Milo mi je! Milo mi je osobito!

I ko je danas srećniji bio od našega Sretena pri pogledu na sve ovo!? Da nešto nije svršio preparandiju nego bogosloviju, jamačno bi se sada poslužio rečima Simeuna

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Pored toga, on ima da dozvoli Unuku da mu brkove počupa. Deda je i glavni i sporedni, ali uvek pri ruci. Njegov je život pun napora i mučenja. On mora da brani na golu kad malom Buci Mama ne dozvoli — zbog učenja.

U srećna, lepa Vremena ona Mogla se kupiti Jedna bombona. U kakvoj maloj Nevolji, muci, Znao je da se Nađe pri ruci. A ovde, avaj! Sudbino kleta! Ćuti i spavaj Do kraja sveta!

Čula je, na svoj račun, mnoge reči pogrdne, Prozvaše je Lonac koji vodu propušta, Pri opaljivanju volela je da se otrgne I da hitac pošalje u nikuda i ni u šta...

sretoh, na ulici, Oskara Daviča, koga sam i odranije pomalo znao. Upita me, jesam li počeo pisati pesme. (Pri prvom susretu, na isto pitanje sam mu odgovorio odrečno).

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

d. Pri tim putovanjima je proučavao migracije i reprodukciju pojedinih vrsta morskih riba od ekonomske važnosti, naročito bakal

ribari dobi— li su nalog da svesrdno potpomažu ta istraživanja; skrenuta im je bila pažnja na ono na šta treba da paze pri svojim putovanjima i ribolovima, a što je u vezi sa problemom jegulje, pa da sve što bude od interesa saopštavaju

Ali pri tome putovanju Šmit je otkrio i nekoliko plodišta u Tihom i Indiskom Okeanu, za jegulje što dolaze iz slatkih voda koje

Na slici 13 je obeleženo krivim linijama njihovo postupno rašćenje pri udaljavanju od plodišta u raznim pravcima; brojevi na slici označuju dužinu larve u milimetrima.

Majušne larvice, odmah čim su izašle iz ikre, postupno i lagano se penju ka površini vode, rastući pri tome lagano. One, na primer, koje su duge 5—15 milimetara, hvataju se na dubini od 100—300 metara; veće od njih hvataju

počne naglo skretati na severo-istok, ka Engleskoj i Norveškoj, tekući pored ovih skoro paralelno njihovim obalama. Pri svome izlasku iz Meksikanskog Zaliva ona ima temperaturu od 320; za sve vreme dok prelazi Atlantski Okean, od američke

Često su pri tome tako grupisane, da grupa dobija jedan naročiti izgled, poznat pod imenom »kordon«. »Ponekad, piše profesor Luj

noć, one se iznova grupišu u kordon koji se krene uzvodno kao po nekoj komandi i produžuje tako do idućeg dana«. Pri tome svome uzvodnom kretanju jeguljice idu napred sa neverovatnom istrajnošću, savlađujući prepone na koje pri tome

Pri tome svome uzvodnom kretanju jeguljice idu napred sa neverovatnom istrajnošću, savlađujući prepone na koje pri tome nailaze, kao što su pregrade, vodopadi, jake bujice i dr.

One pri tom iskorišćavaju i najmanje pukotine kroz koje je teško verovati da se mogu provući. Jeguljice na taj način dospevaju i

Oni su tu životinjicu smatrali za mladunce jedne naročite vrste riba, i ne sluteći da su to mladunci jegulje na koju pri tom nisu ni pomišljali.

A taj lov je najbogatiji u proleće, pri tamnim i burnim noćima. Francuski ribari, n. pr. na ušću Šarante ili Žironde u Atlantski Okean hvataju ih pri takvim

Rakić, Milan - PESME

No još u meni iščeznuo nije Sledbenik mladog Vertera, što sanja Pri mesečini, i što suze lije Uz svaki spomen starog osećanja!

A ja bih hteo da u stare dane Ponovim čednost mladićku, i rane Negdašnje čežnje pri mesecu bledu; Da milujem, kao nekad, uz iste Pokrete čedne i nagone čiste, Staračkom rukom kosu tvoju sedu...

O, kake slasti, da se rida Bezumno, silno! Da se grca, I mučenički život kida Pri svakom kucnju bednog srca, U očajanju, u samoći, Međ jorgovanom i jasminom, U zagrljaju vedre noći, Pod dobroćudnom

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Je l' ovako, braćo Crnogorci? SVI IZ GLASA: Tako, već nikako! MUSTAJ-KADIJA Što zborite? Jeste li pri sebi? Trn u zdravu nogu zabadate! Kakva jaja, poste i badnjake vi na pravu vjeru tovarite?

JEDAN CUCA Pričaćemo, a imamo dosta! Prosta sablja po sto putah turska, od Kosova koja nas siječe, pri zlu tome, ako je istina. Evo ima šest-sedam godinah kâ dohodi jedna proročica među nama. Iz Bara se kaže.

VOJVODA BATRIĆ Da pričamo snove pri kretanju! Ja sam snio što nijesam nigda (milo mi je za moje oružje): noćas na san Obilić proleće preko ravna Polja

Puške grme, nebesa se lome, fiska stoji mlade ubojnike! Te ja brže bolje preko polja. Kada dođi pri Đinovu brdu, al' u brdo nigđe ništa nema, No se negđe boj krvavi bije, pa odzivom brdo uzječalo.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Slali su bogate priloge za zidanje škola i crkava. I zato uvek, pri izboru patronata nad crkvom, nad kakvim opštim dobrom, biran je i po jedan član iz njihove kuće, i to ne toliko zbog

Živeli su od kirije od nekoliko oronulih dućančića pri kraju varoši. Sofkine matere otac, večito bolešljiv, gotovo slep, jednako je sedeo kod kuće sa navučenom modrom

I sada, kada se toga seti, Sofka bi počela da oseća onaj miris njegovih prstiju, suvih, nežnih i pri krajevima malo smežuranih, miris njegova odela i naročito rukava, iz kojega se ta njegova ruka pomaljala i nju grlila i k

kada je Tone došao da to sve kaže Sofkinoj materi, ona, po njegovom licu, izrazu i treptanju očima, videla koliko je on pri tome ukrao, nagrabio se. I to on, njihov sluga, koga oni odnegovali i podigli na noge!

nego ona druga, istinska, viša, jača, koja se ne rađa često, ne vene brzo, sve lepša i zanosnija biva i od koje se pri hodu i pokretu oseća miris njen. Sve se to tačno zbilo i ispunilo.

ali sa čistim i visokim čelom, crnim, krupnim, malo uskim očima, uvek vrelim jagodicama i stisnutim tankim ustima, tek pri krajevima vlažnim i strasnim.

Arnautin, namrštivši se, valjda da mu jače odskoči ona pruga oko vilica i čela, koja je pokazivala dokle je voda doprla pri njegovu jutrošnjem umivanju, poče oštro da priča.

I ona, vraćajući se od kapije, prolazeći pored bunara, kao svakada pri takvim večerima, kada bi bila tako sama, zatvorena, poče osećati neku draž, i to draž u pokretima tela.

Svi išarani starinskim šarama i starim zlatom. I ma da su bili već počađaveli, ali, usled svoga njihanja, pokreta pri svakom ulazu, otvaranju i zatvaranju vrata, činili su da po sobi uvek biva hlada. Sofka se još nije bila sasvim obukla.

Šuškala je dole u spavaćoj sobi. Zagledala odelo, minđuše i spremala šta će obući. Ali kad zvona pri kraju službe počeše naglo da rastu i rasturuju se na sve strane po varoši kao poslednji put; i kad do nje ovamo u sobu

I to kucanje beše tako lako, | tiho, da Sofki srce stade od uzbuđenja pri pomisli da je to on. Mati, dotle već pribrana na sve, gotovo mirno se diže i ode da otvori.

Ali što Sofku najviše zbuni, začudi, to je bila ona, mati. Nije, kao drugi put, pri takvim njegovim ponovnim odlascima od kuće, bila onako uzrujana, uplašena.

Pandurović, Sima - PESME

Sami, u kutu teškog, crnog vlaka. Mala jeza zime, ili straha, minu Telima našim pri odlasku mraka, Kada hladno sunce sa visina sinu.

grad ogleda: Opale kule, crna gradska platna; U njima prošlost izumire blêda Što k’o san čili, otmena i zlatna. Pri zalasku sunca i zora kad grane, Ostavljen, tužan, u istom je stavu; Jedino crne pohode ga vrane I grakću propast i

O, kako trunu bedni dani naši U opštoj vlazi što i mene tače, Pri posrtanju napora i volje, Sumraku nada. Ali očaj naš će Velike bune biti plodno polje, A ovaj trulež nepovratno pašće.

ženo, bdela Burnom noći i kad dan zlokoban svane, Otmena, umna, i časna i smela, Nad domom našim očima dijane. Pri naletu divljem nečastivih sila, Kad vera trne pred likom rasula, Ti si uvek bila moja dobra vila Ponosa i spasa, i

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Svak najrađe ismijava i previre svoje vlašte mane kad ih pri drugome nađe. Ono naroda što se zadocnilo bilo, biće ih bilo do trideset, što muškijeh što ženskijeh glava, zastalo u

Oko dvora bijaše prostrana avlija zasuta sitnijem pijeskom, i zasađena granatim lipama; ta stabla pri dnu bijahu obzidana. Oko zida avlije duboki opkop; preko opkopa most koji vođaše na glavnu kapiju.

Ostavimo njih, pak svratimo k onoj dvojici momčadi što na glavici straže. Pri podanku granate neke bukve, u rastoci njenijeh debelijeh žila, koje voda, otječući niz brdeljak, bješe oplakala te

Djeci je proteklo vrijeme u božiji čas sa „čikom“ — kako ga već povjerljivo zvahu. Pri rastanku ižljubiše se, a djeca obrekoše da će se i sjutradan tunak sastati.

Razumije se da su krili svoju tajnu. Jedva dočekaše popasna doba da se opet sastanu sa čikom. Pri drugome sastanku bjehu već sasvim slobodni s njim.

“ zapita djevojčica. Pavle, tužno nasmijavši se, povede ih niz druge stepenice, što svodiše niz naličje dvora. Pri dnu skala, pod nekom odrinom, sjeđahu dvije starice, majka mu i tetka — stara djevojka.

Ja, da sam u njegovoj koži...“ „Ne bi mogao čekati, je li?“ prekide ga jedan. „A da si u njegovoj koži, a pri toj pameti, ne bi ni čekao!“ „No što?“ „Okan’o je se, valaj?“ Medik izvadi čibuk iz usta a zinu od čuda.

Vidar kad je ugleda, reče: „A ja i zaboravih na ručak!“ „A da dva puta sam te zvala“, odvrati cura smijući se. „Pri tebi zaboravio bi on i na večeru!“ doda onaj stari. „Čuješ, Stane! Ovaj naš vidar sve o tebi nešto zbori!

“ Govoreći to starac se bješe postepeno zagrijao, a pri pošljednjim riječima, diže se i ponosito ispravi svoj veličanstveni stas, lice mu se zažari, a oči mu — njegove obično

“ Jovan se odvoji od gomile, pa nasloni dugu pušku uza povisoki zid od gumna, a malu pušku i nož položi pri kundaku.

Cuca sjede na pozidar i stade, namrđen, da puni čibuk. „Nemaš ga rašta već čekati!“ prišapnu mu đakon pri polasku. „O tome poslu nemoj mu već govoriti, no kako sa serdarom učiniš!“ „Čuo sam već, čuo, čoče!

Koliko ih je, da je, sve su na mjestu; izgubiti se neće nijedna!“ „Ne, valaj, dok si pri toj pameti!“ doda jedan od onijeh đavolana.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Obično se pri tome poziva na višu silu, na svoju čast ili na ono što je najsvetije ili najdraže. Zakletve se najčešće kazuju sa

Toliko mi zle oči naudile! Da bog da mi svaka sreća posahnula i ne imala napretka kao ova slamka od jutros! — i pri tome lomi slamku). Zakletve mogu da budu šireg (Tako mi života! Tako mi očnjeg vida! Tako mi sunca!

i najgore, i ne retko nizovi takvih izdvojenih ili i izmešanih deseteraca služe guslarima kao šaljivi uvodni pretpev pri pevanju junačkih pesama (Lako ti je pijan zapjevati, / A žalosnoj majci zakukati, / Mladom momku poljubit’ djevojku;

o popu, koji, kad se ponudi da održi „leturđiju“ namesto popa koji je ostario, odgovara: „Bih, ali moje knjige nemam pri sebi, a iz tuđe ne znam!

One služe deci za razbrajanje na strane pri njihovim igrama. Na koga padne poslednja udarna, obično kratka i naglašena reč, taj ispada iz daljeg razbrajanja, odnosno

Takav govor ima i svoj poseban ritual i pri samom napijanju i pri redu i poretku u obređivanju zdravicama. Zdravice su prave govorničke prigodne tvorevine.

Takav govor ima i svoj poseban ritual i pri samom napijanju i pri redu i poretku u obređivanju zdravicama. Zdravice su prave govorničke prigodne tvorevine.

rasporedom i izborom glasova i slogova i zasnovane su na teškoći da se izgovore kao kakofoničke konstrukcije, pri čemu su vrlo laka govorna ogrešenja.

glumu postoje i pravi monološki šaljivi tekstovi, koji se koriste prilikom izvođenja svatovskog rituala, a naročito pri prikazivanju svatovskih priloga (časti), nevestinskih darova i svatovskih uzdarja (u novcu), namenjenih nevesti.

Od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo rodilo! Sablja ti šijekla, a puška palila! (pri napijanju). Sabljo od Kosova! — reče se iz milosti viđenu junaku ili zornu momku.

— Nekome i gvožđa plutaju, a nekom i pluta tonu. — Nema loja u rogovima, ni pameti u brkovima. — Ne otkini prst pri medu! — Ne penji se uz ono drvo uz koje se ne možeš popeti! — Ne piri đe te ne žeže!

Što govoriš, to meni, a što misliš, to tebi. — Ovo je rekao pri ručku neki Turčin, kad mu je Srbin domaćin, kome je on svakojaka nasilja pre ručka u kući počinio, zdravicu napio.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

od slugu šta je i kako je, metne u veče pod bradu sunđer, te unj saspe ono piće koje mu carica donese, i tako ostane pri sebi. Kad legnu u krevet, on se učini kao da spava, a ona poviče: „Svetli care, sunce ogrejalo!

” Onaj drugi ostane pri svome, i tako se privoli i ovaj pa mu reče: „Kad je tako, da ti je prosto, eto deli sam kako znaš.

” Onda mu baba da jedan lješnik govoreći mu: „Drži pri sebi ovi lješnik, jere će ti služiti.” On uzevši lješnik pođe dalje, kad opet do malo nađe treću babu đe sjedi ukraj

spavali zaklao svojom rukom, pak sam tajao i nikad nikomu kazao, pa ni popu na ispovijesti, nego sam mislio ispoviđeti pri smrti, ali me ugrabi prije nego pop prispje.” — „A vama šta je?” upita kaluđer ona tri sina.

” Car joj dopusti da prenoći, onda carica kad su bili pri večeri pomiješa mu u vino rakiju i neka mirisna bilja, i nudeći ga da pije govoraše mu: „Pij care veselo, jer ćemo se

traži, kao pomamljen; kad — čuje negđe da neko zavija i plače, te on po glasu trči, kad li nađe svoju zaručnicu đe se pri- | bila pri jednome kamenu na pola mrtva od velikoga straha i plača; on pritrči k njoj i plačući je prigrli i zaviče:

pomamljen; kad — čuje negđe da neko zavija i plače, te on po glasu trči, kad li nađe svoju zaručnicu đe se pri- | bila pri jednome kamenu na pola mrtva od velikoga straha i plača; on pritrči k njoj i plačući je prigrli i zaviče: „Ha blago

ja pođoh glavom po svijetu, čuvaj kuću i radi o koristi, oca poštuj; i evo ti ova bočica punana vode, drži | je pri sebi, a kad vidiš da ti se voda u njoj zamuti znadi ondar da sam ti poginuo.” Ovo izreče te otlen svoj put.

a imao je od prve žene samo jednu šćer blagu kao andio, dobru kao kruh, da joj u onome mjestu nije druge bilo, a pri tom bijaše i lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao šibika, a rumena kao jabuka i u licu bijela kao

” Đak nesretni prevari se, i pođe da uzme štap; ali kako ga se prihvati, prijenu mu jedan prst pri njemu; viđevši da je poginuo stane skakati oko divljana tamo amo da ga ne dohvati, u to padne mu na um britvica koju je

njemu; viđevši da je poginuo stane skakati oko divljana tamo amo da ga ne dohvati, u to padne mu na um britvica koju je pri sebi imao, izvadi je i osiječe oni prst što mu pri štapu prijenuo bio i uteče.

tamo amo da ga ne dohvati, u to padne mu na um britvica koju je pri sebi imao, izvadi je i osiječe oni prst što mu pri štapu prijenuo bio i uteče. Onda se | počne divljanu rugati i smijati ćerajući pred sobom stoku.

Sveti Sava - SABRANA DELA

iguman, kao što primismo od pređašnjih nastavnika, što, jedino ako sinaksar ne zabranjuje, ne treba nikako izostavljati. Pri tome i uzakonjeno Trisveto vam biva, kome po čteniju dodavati i ovu molitvu: „Koji šalje svetlost svoju i pohodi“.

na njih naići i do pada dovesti, što ne mora da bude, i isto je kao i kada se ovca od ograde, stada i pastira odagna. Pri tom može u dosađivanje jedan drugom upasti, ili u gnev.

ne prave metež ustavši od trpeze, nego da pobožno idu u svoje ćelije Takođe da nadgleda iguman na pojanjima u crkvi i pri ulasku u trpezariju.

Zato i, veseleći se, slatki glas izrekao jesi pri izlasku duše svoje: ,Hvalite Boga među svetim njegovim, hvalite ga i pa utvrđivanju sile njegove, hvalite ga i po

I kamičak što sam našao, da ti bude na mnoge potrebe, i da ga nosiš pri sebi. I moli se za nas, služitelju Hristov, da nas Bog ukrepi i sačuva, da bismo opet k vama došli.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

U Dal|maciji, u Črnoj Gori, u Beču i u Moldaviji poznao sam dečina svojstva, naravi i svakojake ćudi. Zato pri svakoj prilici neću izostaviti, dajući pristojna pravila, kako s decom valja upravljati da budu s vremenom dobronaravni

U svem ovom spisaniju, pri svakom opstojateljstvu, prilagaću i pridodavati naravoučitelna naznamenovanija i polezne ka upravljeniju žitija sovete i

mi se neće verovati, jer ću imati premnogo uzroka samoga sebe osuđavati i pohuđavati, a vesma malo ili nimalo hvaliti. Pri svakoj vrsti i reči ovoga spisanija smatraću sebe kako pred vsevidećim božjim okom; samu ću istinu ljubiti, o njoj ću se

Ako li gdi budem to činiti, zaisto neću radi mene, no polze radi moji[h] čitatelja: da ako ko što takovo pri sebi pozna, da se ispravi.

Zato, kako sam obeštao, namah pri ovoj prilici neću izostaviti roditeljem napomenuti da se staraju sami sa svojim povotkom deci svojej u vreme mladosti

mene sireč u veće poznanstvo i ljubov s[a] starcem mešterom dovela i mom bratu Iliji uzrok kričati i kavgati se, što on pri svom starom izmrljatim časlovcu ostaje, ne dala.

Moj tetak Nikola Parčanin, videći me prilježno hoditi u školu, hoteći oblekčati strinu Bosiljku, a pri tom ne imajući nijedno muško dete, dobra odveć i milostiva srca budući, uzeo me k sebi s namerenijem da me vospita

dobri tetak to osetivši, uzjaše na konja, pak eto ti ga oko ponoći u manastir; dva igumna, domaći i stranski — jošte pri čašami.

A za istinu, koja je sama zlato uma našega, ne staramo se toliko. Što je ko ispočetka čuo, pri onom ostaje; ne damo sebi truda za istražiti i raspoznati prave znake čiste istine; a što je gore, ne smemo ni

Kako je jednoj mladoj i milostivoj materi, koja ima prvorodno čado svoje pri sisi, kad otide gdi u komšiluk na čast, us|pavano u kolevci milo čado ostavivši, i kad se vrati, noseći pune prsi

imao vsegda po pet-šest momaka s kojima bi hodio po veliki pazari u Banatu; a kad ne bi bilo pazara, davao bi im šiti. Pri ovom sam bio godinu i po, hodeći po pazari i učeći se šiti; no ništa to meni niti mi se mililo nit’ mi je išlo od ruke.

I prva toplota k pustinjičestvu i k pešterami počela u meni sasvim [h]ladniti. Pri svem tom, videći i kaluđere, koliko stranske toliko i naše zemaljce, da se svi za stvari ovoga sveta staraju, kupe

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

mladi Jerković u manastiru kao dijak, a drugi Jerkovića ditić pobiga je iz manastira, te se samo treći zaredija... Pri svrsi bija je fra-Jerica ispovidnik biskupa i od njega puno ljubjen...“ „Fra-Bortul (1709, † 1729, †† 1776).

bilo već trinaest godina, a glava mu ne bješe veća od dobre kruške, a prema glavi sve ostalo, tijelo i trbuh mu utonuo pri rtenjači, ele, šaka jada, sašta ga i prozvaše Čmanjkom...

— Hoćeš li da zakoljem jednu kokošicu? — Bog s tobom! — odgovori fratar. — Jesi li pri sebi? Nije li danas petak... Ne misli ti za večeru... Kamo vam ostala dica?

Zašto se jidi, ako mu je duša mirna? — veli Rdalo. — Taa-ko!... — A najglavnije je da drži ruke pri sebi i jezik za zube, on i Osinjača, jer... — Rkalina zaškrguta zubima. — Taa-ko!...

— Dakle, jevo šta je. Maloprije sam rekâ, da mi nemamo zle primisli na našu krv, jer u krvi je milos i kripos, a pri tom bogoljubnos... — Nemoj tako, nemoj kâ ono malo pri, nego kaži ukratko i bistro šta imaš! — reče fra-Brne.

— Nemoj tako, nemoj kâ ono malo pri, nego kaži ukratko i bistro šta imaš! — reče fra-Brne. Šunda odgurnu brata, pa stavši na njegovo mjesto: — Unkrantko

Fratar osta na obali, ogradio objema rukama usta pa im dovikuju: „Po-lako! po-la-kooo! Čuvajte da se ne pri-paneee! Čuvajte da ne pribije noge kad iza-đeee!“ Bakonja stojaše iza fratra.

Bješe to dosta prostrana zgrada, podijeljena na troje; sredina bješe ograđena niskim zidom, pri dnu koga bijaše kameni kolomat za sjedenje; pri jednoj stijeni prigrađena bijaše jedna peć za hljeb; nasred poda bijahu

zgrada, podijeljena na troje; sredina bješe ograđena niskim zidom, pri dnu koga bijaše kameni kolomat za sjedenje; pri jednoj stijeni prigrađena bijaše jedna peć za hljeb; nasred poda bijahu dva gvozdena prijeklada, gdje je gorjela vatra.

— pa gutnu pljuvačku i zavrti glavom i opet će: — Zlo! — Zlo Lovriću? — zapita gvardijan. — On je pri-mi-nu-ja! — Šta? — Da... umra!... umra je!...

Najzad osta svak pri svome mišljenju. Sutradan dođe majstor Lovrić. Bijaše to čačurak, ali žilav i okretan, dugačkijeh crnijeh brkova i

Ali, kako obično biva u takijem prilikama, nadjačani se većma ražestiše i ostadoše pri svojoj. Junački fra-Srdarina ne umijaše se preti, no im vikaše: — Ona guba, ona smrdljiva Čimavica, izmislila koješta,

Ćosić, Dobrica - KORENI

Mene ni otac ne žali. Pred drumskom mehanom volovi naglo stadoše, hukćući u sitno krckanje kola. Đorđu se ne svraća: pri svetlosti SVI će mu videti lice. Rabadžije se gomilaju pred mehanom, a sneg obleće oko fenjera. Sve su mehane iste.

Od njih je kuća veća od neba.“ Dugo je glasno mislio, a ona je, zbunjena, ćutala i gledala u furunu zažarenu pri dnu.

su čekanje, stražarenje po mraku i kiši, nesanica što budno osluškuje lajanje prerovskih pasa na odocnelog povratnika... Pri plašljivoj i prljavoj svetlosti lampe stvari u sobi liče na strašila.

I grob. I on... Zbog tebe! — udarao je pesnicom po glavi, leđima, svuda, sve nemilosrdnije, jer spazi da joj je pri svetlosti žara iz peći lice lepo, i zato što se ne brani, zanemela u zaprepašćenju od njegovih prvih udaraca, tuče je i

On, Aćim, ležao je na njegovom krevetu. Pun mesec zatisnuo je prozor. Pri mesečini sin ima plavkasto lice, a on ga krišom gleda sa slamarice na klupicima. „Ja ih i ne čujem.

kad bi nadničarima ponela ručak, skrivao se po vrzinama i kukuruzima, motrio šta radi i s kim razgovara, sačekivao je pri povratku kući. Odlazeći u Palanku, rekao bi joj da će prenoćiti, a vraćao se u suton.

Ruku mi mojih, jer njih sam navek najviše voleo, lepo sam video, pri bistrom umu sam bio, tada, kad sunce pobeže iza oblaka, zemlja se naljuti i sva postade mrka.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

prekrivenog blatom i krastama gledale su u ljude krupne, zlataste oči, ali dete je uzalud pružalo ruke da ga neko uzme. Pri pogledu na sitno, izmršavelo stvorenje prisutni su i nehotice uzmicali.

Bez uspeha. Prozori Tataginog kućerka bili su gusto zastrti, a već pri ulasku u šumu starica im se gubila iz vida. Činilo se kao da je cela šuma čuva brišući njene tragove.

Da makar jedno dete protrči dvorištem, nasmeje se, pokupi ili razbaca orahe, svejedno! Pri pogledu na plodove koje nije imao ko da pokupi, oči su mu se maglile.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

I to u vreme kada su Obrenovići izgnani, a Jevrem umro? (Kapetan, pri tom, i nije bio baš za Karađorđevića.) U taj su Konak, kasnije, bili preneli i čuvenu Jevremovu stolicu, u kojoj je

Najbolje je to znao sam veliki Knez, koji je tu noć, u kojoj se bal, pri silnim svetiljkama, održavao, iskoristio da obezbedi svoje bekstvo iz Srbije: bilo mu je stalo da to bekstvo izgleda

uzastopce, pročitava natpis na tabli, osluškuje mu zvuk, već pomalo nepoznat, smisao mu izmiče, smisao se gubi, kao i pri svakom ponavljanju. Odjednom je zbunjen: više i ne zna da li je Simina ulica u vezi sa Simom terdžumanom.

Odasvud pucaju obruči paklene vatre, jer Baš-Čelik, strahovit, baca kamare plamena i pri tom liči baš na Turčina, na sve Turke koji su ikada postojali.

) Umalo da Uzun Mirko od tog posla ne izgubi vid: dim sa ognjišta i sitan rad, više u mraku no pri svetlosti, zapalili su mu i kapke i zenice i da nije bilo nekog Hadži-Karimana, vidara koji je umeo i sa travama iz

strahovi bili pod smetovima, prozračni, a Vožd je u Beogradu, u Praviteljstvujuščem sovjetu, u zgradi koja se nalazila pri samom uglu današnjih ulica Višnjićeve i Braće Jugovića, u dnu Studentskog trga, kuckao noktom o zastakljen prozor, sav

govori uzbuđenim staračkim glasom, pred mnoštvom zbijenih glava, o značaju koji će Škola imati u prosvećivanju Srbalja. Pri tom gleda, ko zna zašto, u lice Ivana Jugovića i vidi da je i taj učeni, uzdržani i dosta nestrpljivi prečanski

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Opet jedno veče... I meni se čini, Negde daleko, preko triju mora, Pri zalasku sunca, u prvoj tišini, Tužna u senci smaragdovih gora, Bleda kao čežnja, nepoznata žena, S krunom i u sjaju,

Il' je u dahu te noći crne, Te mi u tugu ljubav ogrne? „Svuda te tražim!... Pri tom se sagla, I k'o od čežnje obamrle Padoše vlasi garave, bujne, Pa se sa cvećem, sa travom grle.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

okićena cvijetnim vremenom, okrunjena sunčanim zrakama, ali vlase cvijetne pletući, bisernom ih rosom nasipljući pri igranju svjetlokosih zv'jezdah, - da dičnija na jutro izide pred očima svoga vladaoca - na sva moja žarka

“ Odvede me u carstvo svjetovah. Kako kaplja rose sa cvijeta ili zrnce leda prozračnoga pri pogledu svijetloga sunca što u nebo dignu slabe zrake, i ja, plamteć veličestvom neba, podobno sam njima uradio:

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

dva svetska građanina provela celo veče i dobar deo noći u razgovoru, da im je to vreme izgledalo suviše kratko i da pri tome zaboraviše abderićane i razlog zbog čega pozvaše Hipokrata“.

sam nekad, kao razonodu od teškog naučnog rada, sa uspehom preduzeo i opisao u svome delu „Kroz vasionu i vekove“, pri čemu sam se ograničio na astronomsku nauku.

Pisao sam ih za svoju vlastitu zabavu, ali sam pri tome i dosta naučio. Možda bi ti spisi mogli i drugima poslužiti za zabavu i pouku. Zato ih, evo, predajem javnosti.

Posle njega došli su na red Kopernik, Gerike i Njutn o kojima sam imao pri ruci sav materijal o njihovim ličnostima i delima. Predočio sam ih živo, a njihovu nauku na lako razumljiv način.

Nemci su pri svome povlačenju iz Beograda pretvorili u zgarište novu zgradu Univerziteta sa svim bibliotekama koje su u njoj bile

Samostalni rad na kojoj god bilo oblasti nauke može se vršiti samo onda ako se ima pri ruci ne samo ono što je u njoj stvoreno, već i ono što se, iz dana u dan, u njoj stvara.

O tome ćemo se idućih noći još sigurnije uveriti i uvideti da se zvezdano nebo pri tome obrće oko one ose koja spaja naše stajalište sa onom zvezdom onde“.

Na tom istom mestu, iznad toga drveta, videćemo uvek tu zvezdu kadgod pri vedrom noćnom nebu dođemo opet ovamo. Ta zvezda se ne pomera nikad sa svoga mesta.

„Znanja geometrije, koja sam stekao u školi mudroga Talesa, omogućila su mi da se istaknem pri gradnji Naitinog hrama, da privučem na sebe pažnju nadzornika te gradnje i da postanem njegov pomoćnik, harpedonapt“.

otpočne sa kojom bilo građevinom, hramom ili piramidom, potrebno je da se na zemljištu tačno označi osnova te zgrade. Pri tome moraju njene ivice stojati upravo jedna na drugoj, tako da osnova hrama bude tačan pravougaonik, a osnova piramide

„Takvim užetom služe se oni i pri drugim geometrijskim poslovima, pa zato reč harpedonapt označava onoga koji vrši praksu geometra.

To sam činio iz godine u godinu, posle svake poplave Nila, i pri tom pomerao polje svog rada sve više ka jugu dok ne stigoh naposletku do cilja svojih želja, do staroga grada Tebe u

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

do manitog zanosa, neko slatko uzbuđenje koje mi je ulivalo nove snage, prostrujalo bi kroz mene i zagolicalo bi me pri svakom od tih slučajnih dodira.

U novinama stoji: da se još ne zna je li i šta proneverio i da nikakvo pismo, pri odlasku, nije za sobom ostavio; kao i da je inspektor Ministarstva otputovao da utvrdi stanje kase i ostalo.

Pa sam zadugo zverao i merkao levo i desno, ali nikako da se odlučim. Tek pri kraju sela ugledam jednu skoro okrečenu zgradu i pred njom mladu seljanku, sva se beli.

Plakaćete opet kad se sastanete, onako isto kao što ste plakale pri rastanku pre tri godine. Zamisli, mila moja, jurimo vozom. Ručamo u vagon-restoranu kroz Švajcarsku.

do samih vrata, ne obzirući se što su neke, čak starije od mene, dame ostale stojeći, pa se tiskale i ćuškale nezgodno pri kretanju prepunih kola.

Ali ona osta pri svome i ja sam morao doći da me vidi. Kakva umiljatost, kakva nežnost, kakva osećanja! Šta je meni bilo da posumnjam?

To milo stvorenje, sa očima tako naivnim i uvek punim one religiozne uzbudljivosti, zaradovalo bi se redovno pri svakom našem susretu i kad god bi me ugledalo, pa me i sad pozdravi tako radosno i sa toliko uzbuđenja, da mi se učini

On je nađen usred cveća, na jednoj krasnoj uzvišici borovog parka, gde se ubio pri zalasku sunca. On je bio devojački lep, ali je njegovo lice odavalo užas jedne strašne patnje koju je tako odlučno uspeo

Ali, jest ali? Zar to isto i meni nije prolazilo kroz glavu? Zar ja sve to ne znam? Koliko puta, pri takom sukobu, šapućem ja u sebi žestoke pretnje.

kao paleta; lice mu bilo okruglo, rumeno, kosa gusta, kovrdžava, izraz mio, potpune bezbrižnosti i detinjske čednosti. Pri osmejku blistao mu se niz finih, snežnih zuba.

Rukavi isprskane košulje bili su mu visoko zagrnuti, te se atletske mišice rumenile na suncu. Pri osmejku blistao mu se niz kao sneg belih, kurjačkih zuba.

“ I pri tom potajnom prekoru, namignu on levim okom na ženu, i to tako nekako intimno i blagonaklono, da ona odavna nije zapamt

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Zar, pri pomisli da bismo bili drugi nego što smo — daleko uspjeliji, daleko čarobniji, pa i daleko sretniji — duboko u nama,

Sâm, ne znam s kakvim radoznalim uzbuđenjem, pri treptavoj svjetlosti veilleuse, jedva sam iščekao čas kad su u predsoblju zaškripale daske pod djedovim korakom.

A onda prve, bez podloge živahne riječi pri susretu. Sve to dopire do mene sordinirano, izdaleka. I, iz ove moje sigurnosti, gotovo zabavno.

Posjedat će ljudi na niske stoce oko velikih zdjela punih komađa pečena mesa, još krvava pri kosti, i žvakat će seljački sporo pognuti i mučaljivi, krupne zalogaje krtine, svi zaokupljeni tim poslom.

To su oni koji sve darove života sitematski svode na racionalnu, biva, najmanju moguću mjeru; i pri tom još misle da time prave dobar posao, nešto veoma važno i mudro. I to nazivaju vladavinom svoga uma.

A pri svim tim i takvim mojim razmišljanjima i razmatranjima, u dubini duše stalno me muči samo jedan skrupul: neprestano sam se

Ta je građevina u pučkom predanju vezivana za Maure, koji su tobože nekad tu čamili u sužanjstvu. Kroz kamene žljebove pri dnu slijepih zidova u ljetne se dane izlijevala potokom iz te građevine u mutni plićak luke prljava crvenkasta voda u

(No eto sam opet zastranio. A pri tom me još najmanje ženira to što je ovaj ekskurz, sasvim vjerovatno, najobičnija glupost.

Svaki njihov ton kao da u sebi nosi prisustvo žice s koje je potekao — uzdrhtala žica koja se pretvorila u zvuk a da pri tom nije prestala biti žica — i ta žica u treptavoj košuljici svoga tona putuje zrakom i uvlači se u uho, kao pleteća

— Oh!... Bez ikakve sumnje!... — požuriše da se saglase svi u jedan mah. — Štoviše, ne-pri-spo-dobivo bolje!... — pridruži se, bez ikakve rezerve (sad, kad to ionako nije više spasavalo ništa!), i sam župnik.

) Kasno u noć spremao sam kovčege, pri svjetlosti dvaju svijećnjaka. Baka mi je slagala maramice i košulje. Čitavo posljednje vrijeme motrila me ispod oka.

A iz te strasne zapažačke angažiranosti niče izvjesno malo olakšanje. Malo, ali ipak takvo da znači nadrastanje. I pri tom kao da naše pravo, dublje i autentičnije ja leži ne u onom ja koje se svija i grči, nego, bar za trunku više, u

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Zaljulja se prvo kolo, za njim drugo i treće... Kad bi pri kraju ručka, Sreten povede Mačvanku uz sviralu, a Đurica uze cigane da mu sviraju Sitniš, i povede kolo.

Prema takvu stasu Đurica je podešavao i svoje pokrete. Koračao je brzo i lako, ali je pri tom nekako odsečno izbacivao noge unapred, te mu se celo telo treslo u hodu, i time još jače isticalo njegovu neobičnu

Drugom prilikom razgovarahu se devojke o drekavcu. Behu izišle da beru lešnjike, pa ih pri povratku zastade prvi suton. Sa njima beše i Stanka.

A čim nastane jesen, počeo bi terati drva u varoš na tuđim kolima, od čega mu je takođe ostajala po neka para. Ali, pri svem tom, nije bilo dana, kad se on nije osećao kao puki siromah.

njihove su uloge određene uslovno, a glavna im je briga bila, da se pri napadu ne nađe i Đorđev sin, koji je tek pre nekoliko meseca došao iz vojske.

Kad se vrati na svoje mesto, beše već donesena trpeza. Njih dvojica stadoše da ručaju. Pri kraju ručka im zalajaše psi, koji behu vezani ispod kuće pod ambarom.

starala da ovu neobičnu pojavu sebi objasni, u toliko je više mislila o tome i sve više je obuzimala neka slatka zebnja pri tim mislima. Sve češće ovlada njome neki duševni nemir, i ona sve češće stane da pogleda otkud će se pojaviti Đurica.

A ona se, doista, duboko i strasno predala svome osećanju, predala mu se svom silom zanosne mladosti, razumevajući pri tom dobro šta čini i kuda ide.

Beše veseo, kao retko kad. — Ha, zdravo da si, mio obratime! Jesi li se umorio, bane? — uzviknu Pantovac pri ulasku mu. Đurica, videći ga onako vesela, prihvati šalu. — Vala, pobro, pa i nisam. A ti si mi se grdno namrčio!

Prvi koraci odjeknuše neobično u ovom mračnom prostoru i hajduci se i nehotice zaustaviše pri ulazu. — Palite sveće, more; hoćemo da polomimo vratove po mraku!

XV Kao što posle onoga događaja, pri ocenjivanju potre pred klenovičkom sudnicom, nastupi u Đurici izvesan prelom u mišljenju i osećanju, tako i sada, posle

Podizaše se i žurno siđoše u jaružicu, koja je gore pri vrhu imala dva kraka, upravo dve provalije. Više sastavaka opaziše najpre jednu, zatim više belih seoskih košulja,

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

od slugu šta je i kako je, metne uveče pod bradu sunđer, te u nj saspe ono piće koje mu carica donese, i tako ostane pri sebi.

zbogom, ja pođoh glavom po svijetu, čuvaj kuću i radi o koristi, oca poštuj; i evo ti ova bočica punana vode, drži je pri sebi, a kad vidiš da ti se voda u njoj zamuti, znadi ondar da sam ti poginuo. Ovo izreče, te otlen svoj put.

Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje. Da bi dakle i u snu viđela, i onoga — koji sve sa astala pojede i

Jok vala, sluga se ne dade ni osoliti, no osta pri svojoj: neće, te neće. Sada ti se moj vezirović obradova, pa potrča da kaže ocu kako je našao ̓nakoga slugu kao što mu

— Ne budali, luda ženska glavo, — veli joj čovjek. — Kako bih ja klao onaku kravu, a pri tom i jedinu muzaru, pa da onda suvotujemo kao i druga sirotinja, bez ikakva smoka?

Kad to spremiš, onda mi dođi i ja ću te iznijeti. Ali moraćeš pri tome na ovo paziti: kad te budem gore nosila, čim ja i kad god zinem, ti ćeš morati svaki put baciti u moj kljun po

Marko lati se sad posla, i bome spremi sve onako kao što mu je orletica rekla, pa ode k njoj i reče joj, ako ostaje pri svom obećanju, da se sprema s njim na put, jer on je pripravio poputninu.

jedanput, a Marko, ne imajući što da joj baci, brže-bolje zgrabi za svoj list, iskine ga cijeloga i baci joj u kljun, a pri tome od velike muke i bola učini kroz stisnute zube m-m. U tome iziđu i gore.

Onaj drugi ostane pri svome, i tako se privoli i ovaj pa mu reče: — Kad je tako, da ti je prosto, eto deli sam kako znaš.

Car joj dopusti da prenoći. Onda carica, kad su bili pri večeri, pomiješa mu u vino rakiju i neka mirisna bilja, i nudeći ga da pije govoraše mu: — Pij, care, veselo, jer ćemo

ČIPČIJA I AGINSKI KONj Nekakav aga šiljao svoga čipčiju u jutro rano u drva sa svojom sejsanom, pa pri kretanju upita čipčija agu: — Kaži mi, moj zlatni aga, bih li smio uzjahat malo na sejsanu, da bih se mogao odmoriti

Ne imajući kadija da mu povrati pô groša, dade groš begu i reče mu: — Ako pri sebi nemaš pô groša da Vlahu povratiš, ano pođi u čaršiju te promijeni i povrati mu pô groša; a ti, Vlaše, čekaj ovđe

Petković, Vladislav Dis - PESME

Al' begaju zvezde, ostavljaju boje. Pri beganju zvezda zemlja je ostala Za hod mojih nogu i za život reči: I tako je snaga u meni postala, Snaga koja boli,

zemlja je ostala Za hod mojih nogu i za život reči: I tako je snaga u meni postala, Snaga koja boli, snaga koja leči. Pri beganju zvezda zemlja je ostala.

NAJVEĆI JAD Ja znam jednu pesmu kao zima 'ladnu, Koju mirno slušam na pragu jeseni, Pri zalasku leta i snage u meni. Ja znam jednu pesmu kao zima 'ladnu.

Jedne noći, pri plavom sutonu, Smrt naiđe i raširi krila Nad tom zemljom, i opet utonu U predele nepoznatih vila. I utonu.

Ja sam bio svedok pri sudaru rasa I video snagu koja rađa dela: Planine i vode, varoši i sela Privuče zagrljaj ogromih talasa, Pronoseći

Jeziva sablast propast njemu plete. Ja vidim danas, pri pojavi svake Nevolje, da se iz podzemnog mraka Zao duh diže, k'o mrtvac iz rake, Nad zemljom bola, kolevkom junaka.

Ja vidim danas, pri pojavi svake Nevolje koja divan narod prati, Veliku neman koju dade tama, Što zna da rađa k'o prokleta mati, Izume

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

u koje sam došao i ironijom sudbine, morao sam da prihvatim plaćeno mesto crtača u Centralnom telegrafskom uredu pri ugarskoj vladi, sa platom koju — dozvolićete mi — neću otkriti.

sveta već isto tako uspostavlja vezu između postojećih telegrafskih, telefonskih i drugih signalnih stanica, a da pri tom niukoliko ne mora da se menja njihova sadašnja oprema.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

jecaji dalekog crkvenog zvona, bili su poruke novih upozorenja prema kojima bi se upravljali tih mračnih letnjih noći pri čuvanju našeg dragocenog krda.

srpskog pesnika koji kažu: ”Odvede me u carstvo svjetovah, Kako kaplja rose sa Cvijeta Ili zrnce leda prozračnoga Pri pogledu svijetloga sunca Što u nebo dignu slabe zrake.

Crna šubara od ovče kože uobličavala je moj lik pravog sina Idvora. Kad sam se na pristaništu pri ulasku u brod opraštao od oca i majke, očekivao sam, kao nešto sasvim prirodno da će majka zaplakati, što se i

Poslužio me je kafom i kolačima koje je i sam jeo sa priličnim apetitom. Kada sam ga pri rastanku poljubio u ruku, dao mi je jednu forintu, potapšao me po licu i uverio me da bih mogao lako ispuniti očekivanja

Izdržati sve one muke na uzburkanom Okeanu, a pri tom očuvati onu ružičastu sliku o obećanoj zemlji, veliko je iskušenje za dečačke nerve i njegovu fizičku snagu.

moj izum i nisu imali ništa protiv takvog mog postupka, pa tako ostali radnici nisu mogli više uživati u mojim mukama pri uprezanju mazgi. Primetio sam i to da ihje moj izum impresionirao pa me više nisu tako često zvali ”žutokljunac”.

Jedne večeri dovela je svoju majku koja me je negovala pre dve nedelje kada sam se loše osećao od velikog napora pri utovaru. Tada nisam bio u stanju da razumem ni jednu njenu reč.

Moj prvi ispit iz engleskog jezika položio sam vrlo uspešno. Pri kraju prvog meseca boravka na farmi u Delaveru moje samopouzdanje u znanje engleskog jezika prilično je poraslo.

je malo čudno da se jedan radnik vozi tako lepim kolima sa poslodavcem, pa sam zamolio da me izvine, ali su oni ostali pri svome. Nijedan gazda u mom selu ne bi učinio tako nešto.

“Vašington je,” - rekla je ona - ”baš kao Hajduk Veljko, bio spreman da izgubi život pri prelasku podmukle zaleđene reke Delaver, da bi u pravom momentu zadao udarac za spas svoje otadžbine.

Kada je ”vila” otkrila da me istorija Amerike veoma interesuje, nastavila je da me uči engleski, ali mi je pri tome pričala mnoge priče iz rane američke istorije, koje sam ja zatim ponavljao.

Ispričao sam mu tada šta sam osećao pri prvom susretu sa ovim gradom. Bio je dobre volje pa je primetio: “Kakva šteta što niste podlegli prvom utisku crkvenih

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Nađoše se u prizemlju gde je bio smešten poč za sipanje i mlivo maslina i mašina za ozažimanje ulja. Pri kraju, u zidu, ispod kotla što je puštao paru kao sivu maglu gorela je žestoka vatra.

— odgovori Cveta. —A masline zdrave kao dukat. Biće da je pri dnu. Po večeri skupa sedećke molili su se bogu. Posle, kada i za mrtve nameniše nekoliko „očenaša”, polegoše po slami

Ali uzalud: vreme se pogoršalo. Trkimice, prokisli, izmakoše ispred većeg pljuska do u kućicu, da se pri vatri ogreju i osuše. Osle kišilo je danju i noću, kao da se nebo progalilo.

— Ni danas nema zarade! — reče s praga tužno Cveta sinu Marku i uljeze u kuću. Pri najžešćoj vatri nisu mogli da se osuše. Iz odela se pušilo kao iz kotla.

—Odmah gospodo! — odobrovoljivši se udvaraše se uslužno agent. I treći put zvižnu. Svi nagrnuše unutra. Na palubi, pri ulazu, dočekuje putnike mornar, za to postavljen da od sumnjivih traži bilet. Još nekoliko čeljadi uzastopce ukrcaju se.

Ali u Spasoju podžegla se mladićka krv: ne može da izdrži a da ne upita brata Osmanova rašta ih sramoti, a pri njihovoj muci.

eto, — zbori na svršetku, — sad taj skitač, zao čovjek, — i pokaza kretom glave na nj, — xohe da ga osveti, a bratu mi pri glavi bilo...Već molimo te kao boljega, otjeraj s radnje onu nalet, da ne bude zla.

Putem im je pri duši sve tješnje, a kad uđoše u grad, u tijesne ulice, gdje nigda sunce ne grije i gdje se tjeskoba usred podne osjeća,

Zagrabi sićem i u uzbuđenju zbog današnje vijesti vraća se kući. Pri večeri i poslije, misao je nosi k Spasoju, i jedva čeka da pođe u svoju sobicu; tek onda će srediti svoje misli.

Sada joj je nesumnjivo žao što se našla ovdje, što će do časa biti sve svršeno!... Pri toj pomisli, nešto unutarnje silno je potiskuje da pobjegne, da se oslobodi od nametnute joj tuđe volje, i čisto snebiva

Sada ne može kao prvo s njima se zabaviti, razgovarati i pri radu im pomoći. A kad iznebuha jednoga dana dođe onaj mornar iz Levanta, što joj bjaše miliji od drugih, zaboravi na

sa oštroga stijenja raste gdjekoji žbun, pognut od udara vjetra, a zakržljao od morske posolice, ispod čijeg lišća, pri zemlji, krije se oštra, suva trava. A uokolo njega u moru osule se mrke škrape, oko kojih oduvijek krkoće more.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

I ukoliko je ovaj proces napredovao, utoliko su bili sve nesigurniji i čitaočevi i kritičarevi kriteriji pri razlikovanju poezije i onoga što poezija nije.

tvorevina kod nas u kojoj su tako uspešno razbijene lažne pozlate i predrasude koje se pletu oko ovoga mita, a pri tome ništa nije izgubljeno od njegove univerzalne ljudske mere.

Kosovu pevala pesma u kojoj se crkva uzajamno preslikava s prirodom, crkva je drvo jelovito i drvo jelovito je crkva, pri tome su grane što i ozidane strane manastira, listovi na grani listovi su crkvenih knjiga, a crveno cveće, to je crveno

u gore naznačenim trenucima prikazuje kako se Sofka raspamećuje, zamire, pa joj čak i mrtav zadah dolazi iz utrobe pri prošenju, prilikom ritualnog banjanja u hamamu i tokom same svadbe, što mora poticati iz dubokih folklornih slojeva.

Navešću dve pesme, jednu koja se peva pri odlasku iz roditeljskog doma, drugu pri ulasku u svekrov dom. Kada u Gnjilanu, koje nije daleko od Vranja, kum, starojko,

Navešću dve pesme, jednu koja se peva pri odlasku iz roditeljskog doma, drugu pri ulasku u svekrov dom. Kada u Gnjilanu, koje nije daleko od Vranja, kum, starojko, dever i svekar prstenuju nevestu, oni

iz čitanja kosovske – mislim i kosovske i metohijske – lirike iznosi se upečatljiva slika one magle za koju nevesta, pri prstenovanju, s primetnom jezom kaže da joj je pala na glavu.

I ona zaista često pada na ljude, na njihove glave, kao omaglica pri gubljenju svesti, ali pada i u polje, u donje livade.

Samo što pri tome valja imati u vidu da one izvorno pripadaju jednoj sasvim drugojačijoj – paganskoj kulturi. Očevidno je da za nju

Ali srpska kultura nije, da tako kažem, homogena idući od jedne do druge njene „regije“. Pri tome najpre imam u vidu da se iz pojedinih „regija“ jasno oseća spoljašnji odnos (odnos različitosti, čak i izvesne

predstavu o tipično balkanskoj (a književno uobličenoj) kulturi kao o ukletome nastasijevićevskom „tamnom vilajetu“. Pri tome, misli on, i retrogradnom, a po ključnim osobinama i palanačkom. U osnovi je „tamni vilajet“ prostorni pojam.

U tome je uloga književnosti, i umetnosti uopšte, u stvari neprocenjiva. Samo što pri tome takođe valja imati u vidu da se pred nama nalazi književno stilizovani opis.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

SAVA: Molim ti se, Živka, pa nemoj da zaboraviš! JAKOV: Ti, pa bog! (Sve te rečenice, kao i one pri odlasku, pretrpavaju se i upadaju jedna u drugu.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Lik se tada već pri blažoj promeni mesta oseća nesigurnim, a pri oštroj i nagloj - izgubljenim. Ako, uostalom, nečega i ima u prevelikoj

Lik se tada već pri blažoj promeni mesta oseća nesigurnim, a pri oštroj i nagloj - izgubljenim. Ako, uostalom, nečega i ima u prevelikoj meri kod Borisava Stankovića, onda ima napola

Paraputa je jedno raspamećeno stvorenje iz bogate Stankovićeve galerije: bolesno pirofobičan, on gubi glavu već pri pomenu vatre, a uvija se i natrpava različnim krpama, preko potrebe i svake mere.

11 Kod Borisava Stankovića dosta je čest noćni ili večernji pejzaž, sa dovoljno tananom gradacijom od tamnog ka svetlom. Pri tome se u doživljaju lika - pa i pripovedača - vlažno, hladno i tamno kontrastira sa pozitivno vrednovanim suvim,

Motivacioni postupak koji pri tome Stanković upotrebljava može se nazvati postupkom najbliže asocijacije: da bi nas vratio do davnog preduskršnjeg

sećanja, premda su osetni tragovi ovoga drugog zadržani u onome prvom, i oni svakako ostavljaju izvestan utisak pri čitanju.

videti, u romanu tako često usmerava čitaočevu percepciju (taktilnu, prostornu, vizuelnu i akustičku, recimo) da se to pri tumačenju mora uzeti u obzir. Štaviše, ne sme se zanemariti da sličnu ulogu povremeno dobijaju i tela drugih likova.

prospektivnog ugla gledanja (pravcem događajnog razvoja) i retrospektivnog ugla gledanja (unazad ka već dogođenom). Pri čemu kod Stankovića - a po pravilu je tako i kod drugih pisaca - autor retrospektivni ugao izvodi iz sećanja nekog lika.

autor nas retrospektivno premešta u davni preduskršnji dan; pripovedanje zatim teče u prošlosti, ali prospektivno; pri kraju trećeg časopisnog nastavka pripovedanje se još jednom, opet pomoću Sofkinog sećanja, retrospektivno okreće u

Preci su, dakle, mehanički ali s pravom odvojeni od erotike. 23 Tek pri kraju četvrtog časopisnog nastavka, gde je rimskim brojem označena druga glava, počinje priča o precima, uz mimogredno

do IV, u nešto manjoj meri i do V glave - do one uz variranja ponavljane rečenice „Bilo je to pred Uskrs” - događaji su pri opisivanju stilizovani kao prošli, i kao da su kroz sećanje propušteni, a vidi se i kroz čije.

svečanosti, do udaje Sofkine za maloletnog Tomču, sina seoskog gazde Marka, odskora doseljenog iz Gornje Pčinje. Pri tome je priča o gazda-Markovoj pčinjskoj kući, kao i o novoj, nadno varoši sagrađenoj, uklopljena u paralelni sižejni

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Međutim, kapetan je tanak domaćin. Nije štedio ni kod kuće, ni pri pustolovinama. Hteo je da zadivi svet jednim Goraninom, da pokaže Turcima kakav može biti jedan potur.

ončas posle toga u kavu kod Šedrvana da se vidi s prijateljima da s njima presudi što, ili donese kakvu važniju odluku. Pri tom su ga pratile pokorne tevabije, te je ogrnut u zlatom izvezen kratak binjiš, bilo leto, bilo zima — vaistinu ličio

Premda je rabotnike uvek dobro plaćao i tačno podmirivao, bolje obezbeđivao i izdašnije hranio, opet je muku mučio pri sređivanju pola, naročito pri branju vinograda. U Orahovcu je bilo mogućno svako nasilje osim prisilne rabote.

dobro plaćao i tačno podmirivao, bolje obezbeđivao i izdašnije hranio, opet je muku mučio pri sređivanju pola, naročito pri branju vinograda. U Orahovcu je bilo mogućno svako nasilje osim prisilne rabote.

Skromna planinska krivača, pokrivena slamom do zemlje i ograđena plotom, bez ijednoga prozora. Pri otškrinutim vratima, kao što to svi po selu čine dok ne legnu, Bogdana je nešto radila oko naćava, koliko da zabašuri

A kad privedoše kola sa podnicama, ona pri podizanju leša nikom ne dopusti Jablanovu glavu, no je sama pažljivo spusti, pa priđe Vujani n bolno je zagrli,

Široko i daleko ide njegovo pitanje. Pita on jesmo li još živi svi što smo pod Turcima, je li živa Srbija, kamo pri pitanju okrenu glavu, te da li mu se vredi prekrstiti kad se doveče bude vraćao pored Gračanice u svoju Gornju Moravu?...

Stiskoh mu žurno jako žuljevitu ruku i rekoh mu kako umedoh, da smo ne samo živo–zdravo, no i jaki pri tom. On se prekrsti širokim krstom i grcajući, a sa prosvetljenim izrazom, poče da mrmori: — Pomozi, Gospode, pomozi i

Kao posle sloma, kao pri ozdravljenju. Tu samo na uglovima očiju. Bol i prebol bejahu u izmirenju. Litica se pomamno navalila na snažnu planinu.

U svojem mrkom šarplaninskom gunju mesto ćurčeta kunetinom postavljena; pod plićom surom kapom mesto kamilavke koju ni pri krađi nije zamenjivao; u skromnim belim čakširama, optočenim sa po dva seljačka gajtana.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

lakše preti; Na Hrvata dižu verige i mrežu, Il’ da ga ulove ili da ga vežu, Juče bila pretnja, a hajka već danas, A pri ovoj hajci računaju na nas, Na uvrede one, bole srpskog roda — Ali stan’te malo: krv još nije voda.

Ne možeš li tako, Sve i svašta primam. Beograd 9. aprila 1891. »Javor« 1891. POZDRAV NIKOLI TESLI pri dolasku mu u Beograd 1893.

Primi ovo nekoliko reči Što uzdanuh pri večnom rastanku. Bog ti dao u raju naselja I staru ti utešio majku! »Starmali« 1887.

“ A čovek, kâ čovek, Šta je drugo znao, Što mu đavo rekô To ga poslušao. Sad otac pri vinu, A mati pri kecu, — Onda đavo ode Da im čuva decu.

“ A čovek, kâ čovek, Šta je drugo znao, Što mu đavo rekô To ga poslušao. Sad otac pri vinu, A mati pri kecu, — Onda đavo ode Da im čuva decu.

Špijon cunja po selu, S kim se koji druže, Ko se na što mrgodi; Užar plete uže. Mašiniste pri vatri, Lica im sve bukte, A popovi čitaju Sve novine mukte.

Nikakove strasti neće nas zaneti, Ta među nas neće razdor stati kleti. Mi smo barem zreli, mi smo pri pameti.“ Tako jedra duša, tako mudra glava. Milina je prava — To jest, ako imaš dosta zaborava. »Javor« 1891.

madžarat, madžarsko vino. mirta, mirča, zimzeleno drvo beloga cveta; venac od mirte i danas krasi nevestu pri venčanju. Mita Popović (1841—1888), srpski pesnik, vrlo dobro poznat po svojim mnogobrojnim lirskim pesmama.

Parnas, brdo u Grčkoj; Grci su zamišljali da na njemu stanuju božanstva njihova. parter, sedište u pozorištu pri zemlji. Petrarka (1304—1374), veliki pesnik talijanski, proslavljen zbog svojih uzoritih soneta. podvig (crkv.-slov.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

čini, tamo se preko mere igra i skače; ne spava se celu noć, bogzna šta se jošt dogoditi može, koje neugodnosti čoveka pri čitanju kakove knjige otnjud napasti ne mogu. — „Gospodin ferfaser!“ — „Na službi, frajlice!

FEMA: Miko fo! SARA: Drago mi je, bez društva to najbolje nije baš moglo biti. Društvo vam je osobito pri ručku nužno. Ono se razgovara, ono se šali, a najviše pravi apetit. FEMA: Danas uzimam čest ajnodlovati vas na ručak.

Kanda krave vabi. POZORIJE 9. EVICA, MITAR MITAR: Devojko, šta je tvojoj materi? EVICA: Ah, ujo, ona kanda nije pri svesti, gledajte šta je uradila s kućom.

Kom je milo nek se s ženom tuče, Nek se tuče i za kose vuče. Neka gajde pored svirca ječe, Pune čaše pri veselju zveče. Ne zavidim, na čast svakom svoje, Moja je sva slava stihotvorstvo moje. POZORIJE 4.

Ja sam tvoj. EVICA: Šta je tebi, Vaso, ti kanda nisi pri sebi? VASILIJE: I nisam, vere mi; ja sam na nebu, u raju, s tobom, mojom milom, bademskom, alvenskom Evicom.

SARA: Ha, ha, ha! Ja mislim da se naši zaljubljeni nećeju posvađati. RUŽIČIĆ: Rozičič ostaet pri sveoemu pretprijatiju postojan. SARA: Nemojte praviti komedije, mon frer.

Miljković, Branko - PESME

A ništa nije teže nego gledati čitavu večnost sa nekog zida. I najviše nam pri tom nedostaje praznina gde ne struji krv i gde bismo smestili svoje predstave o eventualnom božanstvu.

tri puta dat sebi tri puta rekoh ne O smilujte se uzmite natrag Slobodu koju ste mi darovali Knjiga koja se čita pri svetlosti munje Zatim zločin u slavu sunčevog izlaska Sve je to gromom zapamćeno I svetlošću koja me smrzava Pa hoće

Krakov, Stanislav - KRILA

Opet je ta prokleta koza pojela... Ađutant se ljutio i tresao ižvakanom hartijom. — Pa dabogme kad su oni grmalji pri istovarivanju sav sanduk razbili. Sad i koze mogu po poverljivoj arhivi preturati.

To je posilni polivao komandanta. Kraj svoga žutog sandučeta poručnik Luka je probao pojas za spasavanje, koji je pri iskrcavanju, sigurno za uspomenu, neopaženo zajedno sa dve srebrne kašike izneo sa lađe.

Eh u ime Boga, — major se prekrsti, — izlazi se na front. — Ej, Duško, nema više Odeona ni Denizeta. Kapetan je pri smehu otkrio svoja dva zlatna zuba.

Sanjao je o nekoj crnoj ženi, koja je pri hodu izbacivala visoke kukove, i imala jamice na laktovima. Major je ležao na leđima.

— Naglo su me probudili... Hladno je... Pravda se sebi. Hteo bi da zadrži drhtavicu, ali mu ona trese sve mišiće. Pri prelazu reke noge je ukvasio. — Sramota, mogli bi vojnici pomisliti... Mija se malo podiže.

Kraj okruglih šatora nosila se sticala jedna za drugim. Laki ranjenici dolažahu sami. Crveno i belo meša se pri svetlosti malenih fenjera. Doktori su bili umorni i ljuti.

Telo je bilo gomila ugljena. Skupili su ugljene ostatke u šator — tada je pri pomeranju izbio smrad spečenog mesa — i doneli ga pred bataljonski zaklon.

Matić ih je veoma oprezno jeo, da ne bi progutao udice, koje su Nemci u Americi pri spravljanju bacali u konzerve. Student je o tome u ”Ratnom dnevniku” čitao.

— Ah quelle roѕѕe, ljutio se Francuz, tumač pri ruskoj brigadi. Već je tri večeri uzaludno saletao igračicu. Dozvoljavala mu je samo da joj poruči bocu šampanjca...

Petrović, Rastko - AFRIKA

Dakar blista. Lađe se kreću po pristaništu, kao ogromne, mračne planine, osvetljene samo po vrhovima, zaklanjajući pri prolazu svojim tamnim masama ozvezdani grad. Pokatkad je to kao crno anđeosko krilo koje pređe ispred obala.

na jug zastaju pred Tabuom da uzmu nekoliko desetina njih za rad na utovar i istovar docnije robe, vraćajući ih pri ponovnom prolasku kraj sela. Crni došljaci ispeše se uz konopac u lađu.

Ako uspe da boja uhapsi, on će ga izvući iz hapse i uzeti sebi za slugu. Pri tom kod ovog Švajcarca, koji je stari kolonijalac, postoji još i surevnjivost da se jedan novodošli bez velike muke

Stegnutog srca, kao deca u noći, ja osećam skoro nelagodnost od ovog džinovstva u prirodi. Osećajući još pri tom da ću, sasvim brzo ostavljen od Vuijea, biti bačen na veliki put koji vodi kroz Afriku (na ovaj crveni, purpurni

! O bože, kako svet ne shvata šta znači jedan trenutak a šta znači ceo život!“ U stvari, pri povratku sa šetnje, tražio je da mu se zakunem na prijateljstvo do smrti i na prijateljstvo posle smrti, ako se opet

Poći sad, kad put postaje najteži, bez dobrog kuvara, i pri tom još poneti njegove stvari koje su tu a koje ma kome da ostavim neće mu ih više dati, sasvim je dosadno.

jedno, nije tu, jer u njenoj svesti nije broj dece koji se smanji, no jedno izvesno dete, baš to i to, koje je odsutno. Pri skupljanju stvari za polazak ja sam uvek brojao pakete, zavežljaje, kante, lampe itd.

U našem životu, kad se pojavi jedan elegantno odeven gospodin, ali koji je neku pojedinost zanemario slučajno pri svom odevanju, mi ne vršimo detaljan pregled njegove spoljašnjosti da bismo pronašli koja je to pojedinost.

Selo izgleda dosta prosto; samo male afričke kozice, što se same šetaju, pozdravljaju jedna drugu pri susretu i izmenjuju dve-tri vrlo razdragane reči.

Tako pred suton, kad treba apsolutno poći, vidimo da su nas dva nosača napustila. To je čitava jedna zamena pri nošenju hamaka (mreže). Ostatak tek posle velikih ubeđivanja i pretnji uspavamo da krenemo.

Kažu da pri porođajima žene naročito podešavaju deci ovakav oblik temena. Ljudi, najčešće sasvim goli, seksa koji jedna petlja od

iz života; a kaptiv je dužan, po cenu kazne smrću, uzeti žene svoga gospodara ma kakve da su i ma koliko da ih je. Pri povratku sretamo povorke pravih, vitkih žena kako koračaju nage, dignutih ruku, čvrstih ili praznih grudi, sa čitavim

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

U svakom slučaju pričekajte na moje pismo. — Černjajev.« Ovaj mi telegram dade povod da prema materijalu, koji imam pri ruci, razgledam kakav je taj položaj timočko-moravske vojske, o kome đeneral veli da »nikad nije bio povoljniji.

U ovoj užurbanoj spremi, pri pogledu na ove duge redove vojske, koji odmerenim korakom odoše na bojno polje, otkuda se već prolama grmljava topova,

Otac prota opipa se pri tom po svome crvenom pojacy koji ce ugledno vio oko gojaznog, okruglog trbuščića. U tome baš popesmo se na jedan

Meni se steže srce od bola pri ovom užasnom prizoru i pri pomisli da će možda i ona sela koja se sad onako divno bele kroz gusto zelenilo voćnjaka, za

Meni se steže srce od bola pri ovom užasnom prizoru i pri pomisli da će možda i ona sela koja se sad onako divno bele kroz gusto zelenilo voćnjaka, za malo čas buktati u plamenu

ovih plotuna, ja videh mnoge konje, gde bez gospodara jure preko polja, a Čerkezi su se povlačili, pucajući neprestano pri odstupanju.

bojno polje; koliko je samrtnih uzdaha na bojištu izumrlo sa izumiranjem tvojih zraka; koliko se suznih očiju zaklopilo pri tvome zalasku, da te nikad više ne vide; koliko će nagrđenih trupova i teških ranjenika, ostavljenih na bojištu sa

Vest o izgubljenoj bitci prodrla je u varoš i svet se uzrujao, što je sasvim pojmljivo pri takvoj blizini bojnoga polja.

To Turci opravljaju most na buimirskom potoku, što su ga naši pokvarili pri povlačenju, a pred sobom su upalili selašce Buimir da dimom zaklone svoja kretanja. (Obična turska taktika.

oko Šumatovca, jer su Turci sa šumatovačke kose kuljali u ovu poljanu, i iz jaruge, koja ovu odvaja od kose, izletali pri jurišanju na šanac.

Ja niti umem da iskažem, ni ponovo da izazovem u sebi onaj osećaj koji me obuze pri pogledu na ono more uskolebanih crnih redova i kolona, što su sa sviju strana u grčevitom trku stremili našem šancu.

ih vuku na uskim malim Tezgama, tako, da su samo leđa na dasci, a glava, ruke i noge klimataju preko malih nosila, a pri svakom pokretu šibaju mlazevi krvi iz otvorenih rana.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Zato pazite.“ Pri polasku pozdravismo se. „Hvala vam, braćo!“ — uzvikuje razdragani komandant, kao da smo mi došli po našoj ličnoj volji

Niti je ko mogao da im dostavi raketle, niti bi imali odakle da ih pale. Oni su bili u rovčićima... Pričaću vam. Pri polasku kazao sam vojnicima da se kreću bez lar-me, uzvika, u najvećoj tišini.

Jedan opsova nešto. „Otkočite puške!“ naređivao je podnarednik. Ja sam izvukao revolver, kao da ćemo sada na juriš. Pri vrhu poče vetar da duva. „Evo smo!“ — šapnu neko. I stroj kao po komandi polete.

Otkuda mi znamo šta se krije iza ovih bedema! Dakle, tako!... Ponudio me je nekom rakijom i pri polasku dade mi i kutiju konzerve. Kada sam se vratio pozvao sam vodnika i desetare. Saopštio sam im.

Onda bar znaju odakle im preti opasnost, i kako treba da se čuvaju. Ali pri ovakvoj neizvesnosti, iznenađenja su mogućna. Panika retko kada nastupa po danu. Ali redovno noću, po mraku.

Preostali, i još čitavi, ulazili su u svoju zemlju, da krče nove puteve. Njihovi bajoneti su svetlucali pri jutarnjem suncu... Pred otvorenim vratima Kapije Slobode ostali su mrtvi kao neki stražari.

Ispred nas je išao jedan vojnik, koji se pomerao u skokovima, od jednoga drveta do drugog. Sunce je bilo pri zahodu, kada smo stigli na izlaz klisure. Na celom ovom prostoru nigde se nismo sreli sa neprijateljem.

Počeo sam da uobražavam da nas opkoljavaju I da će nas žive uhvatiti... Setio sam se tek tada da ja pri sebi ni revolvera nemam. Šta da radim? Oružje mi je potrebno, ali ne da se branim — šta možemo nas trojica?

A na tom brdu voda je izlokala zemlju, pa se na padini prema nama smenjuju naizmenično rebra i uvale. Pri vrhu nalazili su se bugarski rovovi... Jedan se presamitio preko rova i osmatra.

— Napred, izginućemo ovde! — viknu neko. Skočili smo. Ali pri prvim koracima opazih kako zemlja purnja od kuršuma. Kaplar Đorić diže ruke uvis i pade.

Kapetan Petrović pokupio je tada svoje vojnike, i prešao reku bez ijednog gubitka. Pri polasku reče mi da će u toku noći preći ceo naš puk.

Taj isti ubio je i njegovog posilnog. Trebalo je videti toga vojnika kako je posle izgledao. Pri saznanju da je on svojom sopstvenom rukom ubio dva čoveka, njega je obuzela drhtavica, i on je bezumno pilio u leš, dok

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

PAČIĆ 186 LjUBI 187 TIBUL SREĆNIJI 189 TUŽBA 191 OČI LUKAVE 193 SNU 195 LALI 196 MUZIKI 198 JEZD KONjIČKI 200 PRI KONCU LETA 1825 202 SUJETNA ŽELjA MOJA U PRADEDOVA KUĆI ŽIVOT ZAKLjUČITI 203 ISPOVED 206 SNI 207 NEPOZNATI

DIJAKOVIĆ ZA NOVU GODINU 216 STARAC 217 STEFAN STEFANOVIĆ 218 ODA NA RAT 219 JEVTIMIJE JOVANOVIĆ 223 PJESN PRI PODNESENIJU ZLATNOGA PERSTENA 224 VLADISLAV STOJADINOVIĆ ČIKOŠ 226 KUPAC I PILjARICE 227 MILENKO I

Sve je bilo tu beіѕammen; Veče beše angenehm; Igralo se — ali ja ti Bijah verѕtіmmt pri tom svem. Jerbo Sfrauchen imadoh ti, Pa od toga i Kopfweh! A i onaj tu je bio, Pa znaš da smo mi fâcheux.

Imali su, pa i to ne uvek, nešto malo oskudnog i sumnjivog zavičaja, pri prvom buđenju sebičnih nacionalističkih romantizama taman onolišno koliko i u mnogo uzdržljivije doba kozmopolitske

Jeste, stvari su se razvijale sporo, a zbog Vukova prisustva i temperamenta pri temperaturi ne baš uvek akademskoj; ali, zahvaljujući baš njemu uvek tako da se glavno pitanje nije moglo zabašurivati ...

Antologiji njemu je stoga i poklonjena izvesna čak izuzetna pažnja (kao što je i inače, a iz razumljivih razloga, kriterij pri odabiranju pesama bio blaži ukoliko idemo dublje u prošlost).

čoveku izvodljivo, pazim da u Antologiji ne ostane ni najmanjeg traga neke moje kapricioznosti ili moguće pristrasnosti pri izboru tekstova.

Bitno je da saopštim sledeće. Pri odabiranju pesama za ovu Antologiju, morao sam voditi računa o tome da se ovde radi o počecima naše poezije, o

A kad god je kriterij pri odabiranju pesama nešto spuštan, on nikada nije spušten do popuštanja koja bi ovu knjigu mogla uniziti: i meni je, kao i

Koze skačut po brdini, igraju se veselo; ovci pasut po dolini sa jaganjci tu smjelo. Pastir svirku nadimajet, pri potokah on svirjajet: O zlatoje proleće!

Paun slavnoj sebe dvižet ponoseći s' s krasotom, zlatnoj rep svoj s krili sriščet, osmatra se s divotom. Ždral pri vodi tiho rovet, u kavezu cajzel pojet: O zlatoje proleće!

Usliši jednu, Venus, poslednju čašu i muku: na njeni ruku skončati! i pri postelji sice zacveli: „Uvi mnje sama, što bez Adama ostaju!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Znaš, mladići su... JELISAVETA: Sad možeš ići — A pustićeš ga, kad dođe on — znaš. VUJO: Žnam!... (Pri odlasku.) I napustiću ga baš!... Gospode, da nemilokrvne tuđinke, ne volim se s njom ni ražgovarat...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Pomela i' je mećava kad su se vraćali iz čaršije, na 'voj planini. — Nađoste li para pri njemu? — upitah ja Dulu. — Našli smo dvadeset i pet vorinti.

Na podužem dijelu zapadnog neba pružili se tamnomodri oblaci, isprosijecani oštrim, pri krajevima zašiljenim prugama koje se crvene kao usijani čelik.

— uzdahnu Mićan i sjarnu jedan ugarčić. — Ljudi, bojim se, da neće zagoreti? — De-de, Simeune; što si stao? Pri povijedaj, da vidimo, šta će biti — veli Mićan i pruži mu opet punu čašu bašice.

Živa ga zemlja ne dočeka... — Budi na riječi, pri kojoj si, a men' s' čini, da je Šaćir lanjske godine na saraorini poginô? — Nije to, čoče, onaj Šaćir!

ovo je živa živcata istina: sat li, podrug li, stajô je trup usprav, a glava se otkotrlja, pa govori: — „Kaurine, veli, pri'vatio si Bosnu, ama, naš car ima još zemalja... Čok jaša padiša!“ Meni bi nešto žao.

Petar čatiti — „čitati, obično u crkvi i pri crkvenom obredu“ čemer — žuč; otrov; gorčina, gorak ukus; ogorčenje, jad čivit — modra boja čovan — čohan, od čohe —

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

JEROTIJE: Taj mi često ide u srez. Razumem kad se napije pri kakvoj većoj licitaciji, pri kakvoj proceni za zajam kod Uprave fondova ili tako što; ali je on počeo u poslednje vreme

JEROTIJE: Taj mi često ide u srez. Razumem kad se napije pri kakvoj većoj licitaciji, pri kakvoj proceni za zajam kod Uprave fondova ili tako što; ali je on počeo u poslednje vreme da se napija i kod

Po podu hartije, ljuske od jabuka itd. Na zidovima vise neke izbledele hartije, kaputi, metlice, i razni predmeti. Pri otvaranju scene g. Milisav stoji na svome stolu, skidajući jednu fascikulu iz najgornjih redova. G.

ov. meseca traženo. Spisi nađeni pri njemu oduzeti su i zajedno sa dotičnim licem biće pod strogom stražom sprovedeni u Beograd. Sveza Pov. U. broj 4742”.

MILADIN, SPASA (jednoglasno): Jok! Kako! Molim te! VIĆA: Upamtite samo šta vam kažem! XVI BOKA, PREĐAŠNjI VIĆA (pri ulasku Đokinom opšti pokret. Vića se iskašljuje i počinje strogo): Priđi bliže! BOKA (mlad, ulivan, udešen.

VIĆA (čita): „...i da mu je namera bila kako dinastiju tako i celu državu baciti u vazduh. Iz spisa nađenih pri njemu vide se jasno te njegove namere... Molim za dalja uputstva”. KAPETAN (Đoki): Eto, jesi čuo?

vi uhvatili, verovatno je jedno od takvih, stoga ga sprovedite u Beograd pod strogom stražom, zajedno sa svima spisima pri njemu nađenim”. KAPETAN: Na zdravlje!... (Pauza.) Šta sad, moj gospodin-Žiko? ŽIKA: Nemate kud, morate ga sprovesti.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

On pripada tipu kneza mučenika, koji se javlja u ranim hrišćanskim državama feudalne Evrope, pri sukobima starih plemenskih i novih hrišćanskih shvatanja.

nebeskoj zaštiti srpskih svetitelja, Save i Simeona, Danilo je (1321) preradio u opširnu biografiju, oslobađajući je pri tom hagiografskih primesa i suvišne retorike, čuda i patetike, i tako Milutinov život izneo kao koherentan ciklus

mladog hajduka Malog Radojice, kome Turci lože vatru na prsima, prinose guju prisojkinju, zabijaju klince pod nokte. Pri tom je vrednost pesme koliko u pohvali njegovoj hrabroj izdržljivosti toliko i njegovoj dubokoj ljudskoj muževnoj slabosti

rasprostranjena etiološka predanja, kojima je tumačenje porekla pojava i "stvari" u prirodi i društvu osnovna funkcija, pri čemu samo postojanje pojave služi kao dokaz "istinitosti" kazivanja, takođe se jednim svojim delom naslanjaju na

Na temelju narodne pesme Njegoš je stvorio novu pesničku formu, oslanjajući se pri tome na tradicije evropske poezije od Homera do romantizma, kao i na pesnička iskustva savremenih srpskih pesnika, a

dramatičnosti prikazao odnos između kolektivnih zabrana koje nameće kultura i individualnog, osećajnog, pa i telesnog. Pri tome se telo glavne junakinje Sofke prikazuje u pokretu, s neprestanim promenama i s obiljem senzacija za koje ranija

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Baba ga uvek, ako njoj ne bi trebao, slala materi da tamo njoj u kujni nađe se pri ruci, a gotovo uvek, da ako mlađi brat koji je bio na sisi plače, on ga uzme, nosi, zabavlja.

Ne toliko da mater i njih teše, koliko da pomažu pri gotovljenju jela, spremanju za na groblje. Njihne postelje oko Mladena nazirale su se, belile prazne, sa usturenim jorganima.

vidi, obilazi izdaleka njenu kuću i maalu, čak, u inat njoj, i on da se odmah ženi; ili da dolazi, viđa je i uvek, bilo pri igri, pri pesmi, on navlaš, naročito da peva kakvu pesmu na to, koja kori, kune, i da od jada pije, ide po mehanama,

izdaleka njenu kuću i maalu, čak, u inat njoj, i on da se odmah ženi; ili da dolazi, viđa je i uvek, bilo pri igri, pri pesmi, on navlaš, naročito da peva kakvu pesmu na to, koja kori, kune, i da od jada pije, ide po mehanama, lumpuje,

Smrt babina čisto kao da olakša i celoj kući skinu neki, ne teret, nego nešto staro a pri tom teško. Naročito je to bilo za majku Mladenovu.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

sobom ugledaće [na prvom belom volu koga sretne] đavola sa [crnim] štapčetom; on treba da ugrabi đavolu taj štap (samo pri tom da pazi da ga đavo ne preduhitri, pa ili ubije, ili štapčetom pocepa odelo, koje se posle na tom mestu nikada neće

se javlja, tako reći, kao univerzalno sredstvo, kao panakeja; on dejstvuje i tamo gde nikakvo drugo sredstvo ne pomaže; pri lečenju, međutim, dolazi gotovo uvek u obzir njegova egzorcistička priroda, i tretman s njime je vrlo često u vezi sa

N. groznicu — tu neka i ostane!« SEZ, 14, 224. O prenošenju groznice na b. l. upor. i SEZ, 17, 542). Pri bajanju od prišta upotrebljuje se b. l., koji se mora istući na kamenu što »se ne pomerava« (ŽSS, 263).

i R. Köhler, Von fortlebender Seele in der Pflanzenwelt, Kl. Schr., 3, 274 idd. Pri tome je važno da je na grobu b. nikao sam od sebe).

Naročito je interesantan b. kralja Milutina. Prvoga dana kod njega se drži sabor, koji kulminira u obedu, pri kome mesto u začelju zauzima bor; oko bora izvode se i viteške igre, i igra kolo, pevajući pesmu (svakako obrednu) u

je ritualno projahan (BV, 11, 1896, 78, Svrljig); prilikom prvog oranja volovi (SEZ, 17, 14), i jaram (SEZ, 19, 358); pri svršetku žetve »Božja brada« (SEZ, 17, 17); pri svršetku vršaja stožer (іb., 18).

prilikom prvog oranja volovi (SEZ, 17, 14), i jaram (SEZ, 19, 358); pri svršetku žetve »Božja brada« (SEZ, 17, 17); pri svršetku vršaja stožer (іb., 18).

(SE3, 16, 181). Kao jak apotropajon, b. je neizostavan pri različitim lustracijama, koje se izvode preko kađenja b., ili preko pijenja vode u kojoj je b.

ne može se ni izvršiti. Kao apotropajon b. ima značajnu ulogu u teurgičnim radnjama pri žrtvi i molitivi. Bosiljkom se kiti glava uskršnje pečenice (SE3, 19, 45), i ovna koji se kolje prilikom izmirenja momkove

, izlečiće se ma kako da je i ma koliko da je dugo bolestan (SE3, 19, 390). B. se vrlo rado upotrebljuje pri magičnom »otvaranju« bolesnika (SEZ, 14, 296; 19, 262; 266; 268). Semenom od b.

Kora od b. skuvana u vodi lek je od zubobolje. B. namazana krvlju od menstruacije (pri čemu se govori basma) reguliše menstruaciju (іbіd., 296). Najviše se u narodnoj medicini upotrebljuje b.

U koru od b. meće se žara i time kade rubine na pragu, da se ne izderu pri luženju (ZNŽOJS, 7, 1902, 184). Kad se b. sade, mora se jako lagati, pa će biti debele (ZNŽOJS, 19, 201).

Ćipiko, Ivo - Pauci

— A da, želja te, kao i mene! I pustivši je iz zagrljaja, snimi s nje njenu cursku kabanicu, pa, saževši se pri ulazu u kolibicu, prostre je po zemlji.

I tako bez ikakova truda dobio bi svoju nadnicu... Petar ga jutros, kad mu pečenicu donese, moli da mu bude pri ruci, neka ne oklijeva nimalo, već neka pođe na sud, da potraži čestice.

— Vele, — prihvati Petar — a ni lijepo o tome pri ljudima ni govoriti. Ali, eto, ja govorim što sam čuo ... —Što vele? — prekide ga nekolicina njih.

A što ću ti ja? Stari je ostavio za sobom silu duga: kupio one zemlje; molio me i molio, pa, da mu budem pri ruci, popustih... Poslije mi, boga mi, bijaše žao, ali koja vajda: stvar svršena, pogovora nema!

—Pričekaj. Marko uđe u kuću i za sobom zatvori vrata. Razgleda se po kući, pa izvadi jedan kamen iz zida pri zemlji i uze iz rupice dobro uvezanu navlakaču, u kojoj novac držaše.

I po kući ne hrpće ugojeno krmče što na mrs sjeća. I kad sve rasproda, broji novac na ognjištu pri plamenu, dijeli ga i odvaja na srebro, zlato i banke; i, uvezano, trpa u torbu, i naprćen ide u varoš da njime umiri

Neće mu se da zaviri u svaku kuću; iako nije pri nevolji sramote, ipak ga je stid skitati se uokolo, noseći svoju potrebu na pazar. A i poznaje svoje sumještane.

U kući nađe nekoliko ljudi što dođoše poslom da im kovač alat kljene. Pomažu kovaču pri radnji, i dok on tuče po usijanom gvožđu, gledaju kako iskre vrcaju ispod jakog udarca, i gledajući razgovaraju.

I, premišljajući o tome, pođe ka svome kovčegu, otvori ga i uzme iz njega torbu. Pri svjetlosti plamena broji novac, razdijeli ga prama vrijednosti, i opet u torbu slaže.

Kada dođete, sve ćete saznati. Hoću da vas iznenadim”, doda pri kraju pisma. Zatajana slutnja probudi se i zaokupi ga.

Napokon, nekoliko ženskih ubrzaše iz crkve— znak da je misa pri kraju. Domalo navrije i druga čeljad, razilazeći se svojim kućama. Iziđe i župnik, a uto zaslavi i podne.

Čim se one dulje protezahu, bijaše mu čisto lakše i slađe pri duši. Cijelo mu se biće smirilo i on je zaželeo da se tamo u njima stani.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nije bio od onih ništarija koje čoveka mere od glave do pete i pri tom cokću jezikom od čuđenja da takva nakaza uopšte negde postoji.

prisustvovali još i Jevđenije, Dadara, Pipac, Bogdan i Kirča, obučeni u duge crvene plašteve koji su jezivo delovali pri odsjaju plamena što je palacao put zvezdanog neba.

Šta se to s njom dešava? Je li ta žena pri čistoj svesti? Ako joj je stalo do čoveka, zar nije mogla naći nikog drugog nego baš monaha i to ovoga koji je

Napravio je skele, razmestio okolo svoje posude s bojama i počeo da radi. Makarije je mene odredio da mu se nađem pri ruci, da mu donosim šta ustreba i da kradem zanat. Tako smo se Jakos i ja sprijateljili.

Zinuo je, u uglovima usta mu se otegla pljuvačka. To vidim pri mesečini čija je traka, treperava i nežna kao veo od svile, pala po njegovom pepeljastom licu.

drhtavicu, govor, jasnoću i povezanost, jačinu glasa, dakle sve što bi ukazivalo na odgovor: dokle li će starac, je li pri putu, hoće li uopšte.

Nije mi bilo do sna, pa sam šetao bedemom i gledao u tamne obrise brda pri slaboj svetlosti zvezda. Noć bez meseca, lepa i mekana. Pogrbljena Lauševa senka na prozoru.

I ljudi su posiveli i omršavili. Ubila ih je tuga za upropašćenom imovinom. Iščezle su iz njih snage i živahnost pri pogledu na razrušene kolibe, odnete ograde, opustošena polja. Vuku za sobom teške premorene noge, pospani i nevoljni.

kako je posvojče nečastivog koji mu je davno, još u detinjstvu, zabio očnjake u vrat i srknuo malo krvi otrovavši mu je pri tom svojom pljuvačkom, dotle je sirotinja terala svoje, izmišljajući budalaste stvari: da je Brzan prosto neuništiv, da

Prisećao sam se svih bitaka u kojima smo bili zajedno i grlo se stezalo pri pomisli da ih žive nikada više neću videti. Makarije Ono što se jutro dogodilo božija je kazna.

Niko osim njih troje nije dugo izdržao. I najtvrđi su morali da pobegnu odatle pri pogledu na hrpu mesa u usirenoj krvi.

Ostali koji su imali sreću da se pri padu dočekaju na noge odvukli su se u žbunje, hramljući. Bitka je bila dobijena, ali ne zbog tih nekoliko pobijenih

Ilić, Vojislav J. - PESME

I hladni vâli ga krepe. Pa zatim karavan skuplja i žuri sveštenoj Meki I s njime iščezne tiho, pri jasnoj zvonaca zveki, U moru peščane stepe...

Sećam se jednoga dana, - opet je pri čaši bilo, I tu se prilično jelo, al' mnogo više pilo Svaki je zborio glasno o stvari kojom se bavi, Dok se od svega

Vatra ga obuze tada, Jer njeno neverstvo podlo pade mu na pamet sada. Pri tom se još nešto desi, što prevrat u njemu stvori On rog kravarev začu, zvuk mu se po tami hori!

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

zidovima, koji ne propuštaju ni zvuk, ni žegu, ni mraz, pokrivena patosom od hrastovih parketa, koji starački ječe pri svakom koraku, zagrevana kaljevom peći, koja, pevucka kada se podloži.

planeta, ja odletim do nje da bih rezultate mojih matematičkih ispitivanja o klimi planeta kontrolisao na licu mesta. Pri takvim putovanjima oblačim naučne čizme i vidim samo ono što je nauka dokučila.

Pri takvim putovanjima oblačim naučne čizme i vidim samo ono što je nauka dokučila. Pri tom izgledam sam sebi kao vazduhoplovac pri nestalnom vremenu, kojem oblaci i magla često zakrivaju preletane predele.

Pri tom izgledam sam sebi kao vazduhoplovac pri nestalnom vremenu, kojem oblaci i magla često zakrivaju preletane predele.

Ali šta pri tom sagledam, pa drugima saopštim, za to dajem svoju časnu reč. Kadgod se uzdignem i do samih zvezda nekretnica.

Njegova divlja vojska kulja kroz kapije toga grada. Jeza me hvata od nje, ali se stišava pri pomisli da je moj položaj na Alcioni izvan domašaja njenih topova.

Nemamo, na žalost, vremena da se ovde zadržimo, robu razgledamo i pazarimo, ali ćemo to učiniti pri povratku. Vama, draga prijateljice, kupiću skupocenu zlatnu grivnu, a ja ću se zadovoljiti jednom mladom orijentalnom

Široka ćuprija premošćava reku. Prelazimo preko nje. Pri tom brojim svoje korake. Sto sedamdeset. Tačno toliko, koliko po planu Vavilona koji sam poneo sa sobom treba da bude.

Ali Vaša snaga malaksava i, pri kraju našega putovanja, na sedmoj kuli ja Vas nosim u naručju do gornje ivice poslednje rampe, gde se zaustavljamo pred

dva posla: prvi, pročitati sa neba momentani položaj zvezda, i drugi, izvesti iz toga položaja zaključke o sudbini. Pri tome je često potrebno odrediti položaj zvezda koji se desio u prošlosti, na primer u času rođenja onoga kojem se

Glavni pravac njihova kretanja je od zapada prema istoku, ali one pri tome kretanju katkad zastanu, vrate, se malo unatrag, kao da su nešto zaboravile, pa onda opet produžuju put u svome

j. međusobnog položaja i položaja prema ostalim zvezdama, u času rođenja, zavisi sudbina čoveka. Ko se rodio pri dobroj konstelaciji, taj će biti srećan celoga života, osobito ako i u njemu bude podešavao svoje poduhvate po

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Koze skačut po brdini, igraju se veselo; ovci pasut po dolini sa jaganjci tu smjelo. Pastir svirku nadimajet, pri potokah on svirajet: O zlatoje proleće!

Paun slavnoj sebe dvižet ponoseći s' s krasotom, zlatnoj rep svoj s krili sriščet, osmatra se s divotom. Ždral pri vodi tiho zovet, u kavezu cajzel pojet: O zlatoje proleće!

Stanković, Borisav - TAŠANA

Bio je nekada vrlo lep, što se i sada primetno vidi. Koščat, i ima punu, kratku bradu. Omiljen kod sviju. Pri ulazu, pijan i zavaljen, peva: Katarinče, devojče, Ajde da se zemame. Kako da se zemame, Kad si pare nemame?

Mislim na one slepce, kljaste, bogalje, sulude, što ih toliko po varoši ima... kad bi se mogla kakva kuća za njih pri groblju da podigne, da se ne bi na zimi mrzli, skapavali po ulicama i drumovima.

Za vreme pevanja svi razdragani, samo Rešid beg duboko zamišljen. Pri kraju pevanja Jusuf beg se obraća Rešid-begu. JUSUF BEG Šta tako duboko misliš, Rešide?

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

konac; i kako se taj konac sve više i više krati, ruka sve češće cima ugnute grudi i klimatavu glavu; naposletku, pri kidanju konca, zadrma glavom tako da vilice zveknu i jezik dođe u opasnost.

A baš da je i pomišljao na priliku neku za udaju, majstor Kosta mu pri tom zaista ne bi dolazio na um. Ali majstor Kosti zamače za oko zdravlje Ristanino, smernost, neki sladak glas, i

ocu Savi pričao da je bio visok kao kula, ne lep ali dobar čovek, mek kao ona njegova plava kosa kojuje nosio dugu, i pri radu u polju, na način kaluđera, pleo u perčin. Otuda im ime.

Hodao je kao jelen — zagrevala bi se gospa Nola u pričanju o svom ocu, ruke mu gospodske, od malih koštica, a kretao ih pri govoru nekako meko, na tursku, vala baš kao onaj naš Zarif-beg, što lepo jednog dana umre od gospodstva...

Priča se, pri povratku je skinula venac s glave i nosila ga u ruci; i Todor je mladu držao za rukav, jer više nije htela da se vodi

Što se tiče ručka, nekako je gospa Nola ubrzo stekla Matin apetit i običaj. Pri jelu, ne trpi da je prekidaju, ni za što, ni za koga. To je naročito važilo za večeru.

A zimi se kidisalo smelo, na ljude u kući i za stolom pri večeri. Sve to bila je neka vrsta otmene bogataške karakteristike, nekog tobož plemićskog stradanja.

Ovo poslednje ga je odvelo u prijatnu jednu specijalizaciju: pri sastavljanju pravila za neko društvo, gos-Toši je jednoglasno poveravano da izradi one tačke pravila koje govore o

Tajna. Gos-Toša je mrtav, a devojčica se trgla iz nesvesti tek pri udaru koji je oborio i ubio njenog poočima. Jezivost pritisnula palanku i okolinu, kao kamen.

Ni prave crnine, ni vela, nego ono što je navikla da nosi pri radu, i zbog rada. Malo se kao zbunila od mnogih poseta; malo joj je neprijatno bilo što se tom prilikom uvek pominjale

Naravno, palanka je znala da je tu mnogo izmišljenoga, i stala je vrebati udovicu na ulici, i pri izlazu iz kapije. Jedne večeri, s leđa je oslovila opet neka sveža udovica: — Ne vidim, kažem, Lazarićku na groblju baš

preporučila pravoslavlju, našla kuma koji se zove Srba, poslala kumovski dar pri krštenju, i obećala prisne kumovske veze i dužnosti za budućnost, primila ih na sebe svečano, radosno, i sa onim njenim

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Međutim morao sam konac i namerenije imati, kao i svaki koji neće da je lud, pri početku nastojaščeg dela, i ovo mojim čitateljima za dokazati, moram malko putem Aleksandrovim.

« — Upravo. Već je propozicija sovršena, sad jošt invokacija, pak taki da se seče i puca. — Ali taki pri početku moga sočinenija napada me nedoumjenije, koga bi ja po običaju prizvao da mi ovo teško delo svršiti pomogne.

Otud ćemo dakle mi lasno moći vući što god nam k delu nužno bude, a pri tom ćemo pri svakoj prilici uzvikivati da je naše sočinenije original, i vlašku onu poslovicu za moto staviti: Laude

Otud ćemo dakle mi lasno moći vući što god nam k delu nužno bude, a pri tom ćemo pri svakoj prilici uzvikivati da je naše sočinenije original, i vlašku onu poslovicu za moto staviti: Laude će gure, ke

A teneris assuescere multum est. U detinstvu se mora učiti onaj koji je rad sentenciju slavnog onog muža koji je pri pogledu neprijatelja prvi bacio oružije i počeo begati, celi svet uverenjem tresući: Dulce et decorum est pro patrіa

Dok sam ja ovu disertaciju pravio, Roman se tako s konjem udalio da ga pri svem usiljavanju i trudu mome nije mogućno stići.

na sebe primiti, da ovu zagonetku u prisustviju ovi počitanija dostojni matrona i lepi frajlica razrešite, dok popušim pri čaši vina jednu lulu duvana? — O, vi ste vesma dobri. Vašu krasotu i ljubov ko knjižestvu u prvoj ću odi spomenuti.

kojoj se naš iroj ne znam zašto dopao, volju dobije od dugog vremena pokazati mu njegovu sudbinu i nagovestiti kako se pri gdikojim slučajevma vladati ima.

dokučila i da dividirati mora; tako i naš Roman, koji nije ništa drugo u pameti imao nego neprijatelja goniti, slučajno pri neprestanom ustupu majmuna ugleda jednu palatu, palatu otprilike kao što se u tarok kartama izobražena naodi.

Ja znam da bi od stotinu moji čitatelja 99 sa mnom zajedno pri ugledu ove palate pomislili na dukate koji bi se mogli naći.

nije dopušteno bilo ulaziti, zato sam prinužden gorepomenutu zapovest i iz tog prizrenija pregaziti, što me je Merkur pri samom pomislu u tajnopunu ovu palatu ući za uvo povukao, i opomenuo da se ne šalim ako mislim i dalje kupusa jesti

i iznutra počne komandirati kako ji ova beda iz sna probudila i kako su u opasnosti bliže od njega posećeni biti. Pri tom ne propusti svoju prediku obrnuti da je dužnost naša braniti bližnjega kad je u nevolji, i najposle parentaciju s

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

budete umirali, možemo vam uštrcati malo kanfora, te da vam produžimo život za jedno sedam dana, koliko ste izgubili pri rođenju.

I tada će se reći ne samo da sam pri rođenju sedam dana zadocnio, već i da sam sedam dana ranije umro, a to bi već bila strahovito bezdušna igra sudbine.

Zar ne, zar ne bi to glavu činilo interesantnijom? Ako vi ni pri tim rečima ne primetite butone u njenim ušima i ne zadivite se, radi čega se ceo ovaj razgovor i vodi, onda, razume se,

Ali sam ja, i pored tih materinskih razloga, odlučno ostajao pri svome zahtevu, drao sam se, plakao, pištao, vrištao i valjao sam se po patosu, sve dok majka nije najzad donela jedne

rumene i tako sočne da bi primamile i svaku drugu vladu, — David Mešulam iznese jedan slučaj međunarodnoga značaja, pri kome je jedan naš podanik teško stradao, radi čega moramo, ugleda našega radi, pribaviti satisfakciju.

Razume se da sam, u tako neravnoj borbi, gotovo uvek ja morao da popustim, tešeći se pri tom i onom mudrom narodnom izrekom da pametniji uvek popušta.

Jedva nešto docnije, kada smo već svi upamtili jednu priču o dobrom i rđavom detetu i kada smo zapazili da pri svakome novom pričanju učitelj menja poreklo junaku priče, prema tome kako su dotični roditelji otpozdravljali njegove

žena, a mislim i na to što i žene, kao i imenice u gramatici, uvek imaju nastavak i što taj nastavak vrlo rado menjaju pri svakom novom padežu. Ima među rečima i takvih koje se pojavljuju, à la Fregollі, u svima mogućim oblicima.

Što se tiče znaka divljenja, on je u životu najviše u upotrebi na proklamacijama, partijskim zborovima i pri izjavama ljubavi, pa zato smo njegovo značenje vrlo lako shvatili.

Možeš ga metnuti gde god ti je volja, ništa ne menja stvar. Jedan od mojih drugova, neki Ilija Sušić, stavljao je pri potpisu tačku i zapetu na kraju prezimena i, da vidite, vrlo je lepo stajala i tu.

Pa onda, dečko izjavljuje ljubav svojoj koleginici, studentkinji, iza kapije i pri prvom zagrljaju naiđe njen otac. I to je nedovršena misao, koja se označava sa nekoliko tačaka....

Na koga bi pala poslednja reč: buf, taj bi morao zauzeti Tursku pozu a mi ga ostali preskakali, izgovarajući pri svakom skoku opet neke nerazumljive reči, koje su, koliko ih se sećam, glasile: jenidžajes, mandžebirgebirgovac, bir

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Grana me neka ošinu preko lica, i zaplašen od nove mogućnosti da udarim glavom o drvo, zategoh dizgine moga konja. Pri pomisli da onaj može opaliti pušku u moja leđa, nesvesno polegoh i ponovo obodoh konja.

— Stari, hajde napred! Komandir sjaha s konja, a i mi ostali... Mislim se, šta ću mu ja, kada pri sebi nemam ni revolvera, ni noža. Pa bar da sam na konju!...

Jašite! Bez larme, govora, niko da ne pali cigaretu. Ti, stari, idi napred! Polazi! Kretosmo lagano kao pri pogrebu. Krckali su topovi.

Odstupali smo bez borbe sa jednog položaja na drugi. Pri mučnom i teškom povlačenju vojnici su prolazili kroz svoja sela, ostavljajući u njima na milost i nemilost neprijatelju i

— Bacaj sanduke u reku! — Šta je to?... Ko to viče? — promoli bunovnu glavu izvan arnjeva jedan oficir. Pri svetlosti lampe videsmo da je potpukovnik. — Ko ste vi, gospodine? — zapita Luka, već nadražen.

Dah pobožne osećajnosti i fanatičan zanos bi obujmio mlada srca pri pomisli na tužno Kosovo. Ono je neodoljivo spajalo misli kao neki uzvišeni kult i postalo sveta zamisao cele jedne

Sada verujemo da je došao poslednji čas. Čekamo pred štabom puka... — Svršeno je, gospodo — reče pri povratku komandant. — Je li tu ađutant? Htede da uđe u svoju sobu, ali ga neko zapita: — Kako?...

plamen se zaleluja, i kao neka živa neman polete levo i desno, dok iz gomile ne suknu plameni mlaz cepajući se pri vrhu kao da je zmijski jezik. Jara udari u lice.

Nalazimo se na visini preko hiljadu sedam stotina metara. I da je leto, bilo bi nam hladno. Nozdrve se pri disanju lepe. Ljudima bi se povratila snaga kada bi popili samo gutljaj nečega toplog.

Nozdrve se pri disanju lepe. Ljudima bi se povratila snaga kada bi popili samo gutljaj nečega toplog. Pri sebi od jela imaju po dva hleba koji se smrzli na mrazu, pa kao da jedu koru od drveta.

Čuo sam larmu i vesele glasove ljudi i žena. Pred vratima ne beše nikoga da me prijavi, te zakucah. Pri svetlosti slabe lampe, a kroz dim duvana, jedva nazreh gomilu ljudi, koji su sedeli na podu, oko niske trpeze,

Jedno je plakalo, te komandant naredi da ga stave na konja jednog našeg ordonansa. Pri vrhu počeše se lediti šinjeli. Vetar dopire do kostiju, a snaga u ljudi sve više popušta.

Petrović, Rastko - PESME

Kad se dva namagnetisana tela stanu privlačiti, ni njihova volja, ni svi ljudski morali, ne mogu ih sprečiti da se pri vlače sve dok su u oblasti tog privlačenja.

mora dogoditi, dobijam neku prazninu u stomaku, trbuh mi se svaki čas upija ka kičmi, i nužno mi je da dublje dišem; pri tom su lučenja jača, a seksualna nadraženja savršeno iščezavaju.

ja bojim, baš taj i taj dan, stvarno - pa ma šta se na svetu dogodilo - mora naići (izgleda da sam se samo uzbuđivao pri neizvesnosti da li je opasnost tu ili ne) postajem potpuno smiren; jer odjednom imam tako isto jaku senzaciju kao što

da taj događaj mora i proći, i da ima jedan deo mene koga mu je nemoguće izmeniti (valjda moju životnu vrednost) pri svome prelivu preko mene, i da čak, ako ga izmeni, ja ću imati mogućnost da tu izmenu procenim: što je najglavnije.

, koju već ne znamo u sunčanom spektru. Neiskustvo oka bi ga pri tom potpuno paralisalo. Život duhovni dakle neizdvojim od života našeg fiziološkog, i naša večnost valjda zaviseći time

mu, bejah toliko prvi, Da sam gledao za njim, još dižući san s lica, u čuđenju, Stalno sam nalazio trag njegov svetli pri mom buđenju.

To more svetlosti, boja, spektralnih večera, Naći ću niklog iz trave pri voljenom vračanju Il na ledenom tlu onih mladićkih glečera.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Vide li ga ko? Ču li? Ježio se mališan pri pomisli da bi ga mogli zaustaviti, ali suncokreti su spavali, svi do jednoga! A trave? Spavale su i trave.

A i što bi? Neka lete ptice svojim putem: njihov Car najveći je, najmoćniji na svetu! Zar mu nisu zvezdočatci još pri rođenju prorekli da će pameću i veličinom nadmašiti sto i jednog bivšeg Cara?

— Ja nemam šta da ti dam... — majka zaćuta, a Varalica se zamisli. Ko bi pristao na podvig pri kome se ništa ne dobija, a život gubi? A opet? Nema tog koji je Smrt — varalicu nad varalicama — prevario.

Već su do kolena ljudima dopirali, mada su čelične metle i creva puna vode stupala u oštru, odlučujuću bitku. Pri pogledu na njih dečak postiđeno saže glavu ali metlica prkosno reče: — Pusti ih! Neka se smeju.

— Uvek! Uzalud je penila reka, vrtela se, o kamene ga obale udarala — Belutak je ostajao pri svom. Gad mali! Vide li iko takvu upornost? Odluči reka da od drveća, trava i trski savet zatraži.

Ljudi su počeli žurno da skupljaju stvari i alatke koje će poneti u novi kraj, a duša im se grčila pri pogledu na kuće i njive koje ostavljaju.

« — uze ašov i osvrte se oko sebe da odredi mesto bunaru, kad pri dnu dvorišta ugleda bagrem u cvatu. »Ako nikada nisam sanjao — sad sanjam!« — mladić protrlja oči.

— Oj, oj, što je tvrda! — jauknu mišić polomivši prednji zub. — Nije ni za šta! — zaključi kada pri drugom zagrizaju polomi i drugi zub. — Zato su je ovde i bacili!

— Ne mogu, vaša svetlosti! — slikar se pokloni svojoj Carici. — Dar koji mi je dat pri rođenju — uslovljen je: ja smem da slikam samo oblake, cveće i ptice.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

) Koštanu u kolima, opkoljenu pandurima, svatovima i sa svirkom odvode drumom, koji vodi ka Banji i pri čijem kraju i sama se Banja nazire puna dima, magle i pare banjske.

Šantić, Aleksa - PESME

Polagano sriče uklesana slova: ''Ratko, Đorđe, Dejan'', pa grca i stane, Srce stiska, zatim sriče, sriče snova, A pri svakom slovu nova suza kane.

Svu muku tvoju, napor crnog roba, Poješće silni pri gozbi i piru... A tebi samo, kô psu u sindžiru, Baciće mrve... O, sram i grdoba!...

Negdje ševa pjeva pri zahodnom zraku, I sijedi otac iguman, pun brige, Polagano čita iz debele knjige Oproštajna slova sirotnu težaku.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

pogled na prirodu i na društvene odnose na kome se zasniva grčka fantazija, pa prema tome i grčka umetnost, mogućan pri automatskim razbojima, železnicama, lokomotivama i električnim telegrafima?...

Sudeći prema poznatim epopejama. to se događalo pri kraju visoko razvijenog rodovskog društva (Ilijada i Odiseja) i u ranom klasnom društvu (Ep o Gilgamešu, Mahabharata,

isticao konačni cilj sukoba: oslobođenje celokupne raje od turskih eksploatatora, stvaranje nezavisne domaće države. Pri svemu tome činjenica da je nekad postojala domaća država imala je ogroman uticaj.

između najrazličitijih herojskih crta najkarakterističnije i zatim ih uopštavao u likovima omiljenih junaka. Pri tom uopštavanju narod je obilno unosio i svoje revolucionarne težnje pokatkad izražene u fantastičnim odlikama.

Kantakuzin pripoveda kako se u tom trenutku Momčilo sa svojim ljudima desio pri gradu Periteoriju. Smotrivši silnu savezničku vojsku, Momčilo navali da uđe u grad, ali mu građani zatvoriše vrata,

Srpski pisac sa samog kraja XV veka, kojega su Turci pri uzeću Novoga Brda (1454) kao mladića zarobili i u janičare odveli, priča uglavnome ovako isto, samo dodaje da se na

Kad mu je sestra Leke kapetana rekla to u oči, Marko ju je svirepo kaznio, jer Marko je „zao pri ukoru“. Ali osuda je ostala, i ona je najtvrđi dokaz da narod ni svome junaku — ni sebi — nije praštao pokornost

Uspomena na taj poraz i danas se čuva u izreci: „Stradao kao Janko na Kosovu“. Despot Đurađ je uhvatio Hunjadija pri povlačenju i nije ga pustio sve dok nije dobio naknadu za štetu koju je pričinila mađarska vojska.

Prema pesmi, od Turaka ponuđeno mu pri jateljstvo uz uslov da pusti njihovu vojsku preko svoje zemlje ban Derenčić je gordo odbio i prihvatio borbu pod Udbinom.

“ Govorila mlada Doroteja: „Al' ne luduj, Perazović-kneže! Ja sam sele Derenčića bana, u mene je sarce od junaka; pri će puknut u gorici stine neg' u mene sarce divojačko, — ti mi kaži od Udbine glase: al' je meni bratac poginuo, al' je

bila na vrhuncu svojih snaga, bosanski hajduci pod harambašom Deliradićem napadali su komoru Husrevbegove vojske pri njenom povratku iz pobedničkog pohoda.

Godine 1555. hajduci koji su živeli na levoj obali dunava prešli su reku i u blizini Beograda potukli 150 janičara. Pri kraju XVI veka hajduci su — zajedno sa ustanicima koje su predvodili — pustošili čak i gradove: Vršac, Nikopolj, Ruščuk

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Vidio bi je gdje sjedi i bulji u kuma jazu onim svojim garavim očurdama. Nije zato ni čudo što je Stric, pri pomenu Lunjina imena, počeo da viče i da se zabrinuto roguši.

Av-av-auuu! Pri kraju Gaja, na onoj strani kud se izgubio Mačak, začu se neki lom i kršenje. Stric se prosto zavali od smijeha: —

Na jednome mjestu pred njima se u neravnoj stijeni ukaza velika pukotina od vrha do dna podzemne prostorije. Pri zemlji ona se širila stvarajući neku vrstu ukrivena ulaza u nekakvu odaju, tunel ili bog te pita kakvu tajanstvenu rupu.

— upita knez i pogleda starca s velikim divljenjem. — Ne, nego će on sigurno pobjeći na prvo drvo, pa ja moram imati pri ruci ljestve da bih ga stigao i ulovio. — Imaš pravo — poučno reče knez.

— Imaš pravo — poučno reče knez. — Još stari narodi služili su se ljestvama pri opsadi gradova. — A moj se brani kamenjem — reče jedna strina.

A kad je u tebi nešto i bilo glupa zelena boco! — gunđa starac i kroz rijetko hrašće zuri u okolna brda. Da mu je bar pri ruci neki dječak pa da ga pojuri štapom za neku preklanjsku krivicu.

Pred njima je bio visok uspravan procijep u stijeni pri dnu mnogo širi, sav obasjan. Dječacima se u početku učini i suviše uzak za prolaz, ali kad stigoše do njega, bez po

od pasa, pomagala čobanima da savladaju nepokorna goveda, jednom riječju: uživala je u tome da se nekome nađe pri ruci.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A udilj stoji s vrhom puno mu grotlo. Negoli dohodite, i pri njemu kruto, ne posklizavo umom stojte, koji ste prežednjalo na suhu vruća peska prestojali mnogo vreme u svetskoj griži

ZLATOUSTOME ZAPIS ZLATAN Pri usteh tvojih Zlatouste, zlatih stanet zlatno slovo. Vinu hvala gospodnja v usteh tvojih.

Žao mi ga je što se rastasmo, S milokrvstva stajao bih pri njemu, Al' od zla zaduha mu, klonim se! Otpre hubav i lep bijaše, A sad sasma ogrubi.

ZVEZDA PAGANSKOG PROROKA VALAMA Bijaše u tojzi persijskoj strani poizdavna, jošte pri Mojseju bogovidcu, neki pustinjak vlhov. Kano i prorok poganski bijaše.

MANA S NEBA U pustinji pri Mojseju što je s neba puštao Bog Izrailjma manu jednoviđenu, a u usti žvaćući im, kako je koji što zaktevao jesti, i

Neki u subotu tamo i na bogomoljstvo odlažahu, poklanjajući se onde Bogu, jerno i pri Mojseju crkovno od šatora njina senka toliko stopa nasamo (osvem ljudskoga stojišta) odvojena stajaše.

A i Valtazar, pri Danilu proroku, sin Navahodonosora, cara vavilonskoga, po smrti svoga mu toga oca iskresa na trideset komada, pak baci

Nađe pri moru prilično široko mesto, hubavo, na prozoru svim stranama. Gradić oni zvaše se Vizantija, od grčkoga nekoga kralja

ŠARENA RIZA AHAROVA Pri Isusu Navinu bi jedan čovek u taboru, što iz kumuna zakletoga od dojinluka (neki Ahar imenom) s krišem polakomi se i

varao i laskao, il' mu čim da bi pretio i ugovarao se, ne hajao li, — ono se povraća te povraća, te durma te tišti, pri i sudi te što si to uposlovao; na misli iznosi ti pravi sud.

I samo kad hoće što zlo činiti i kad je u tom poslu i posle toga, većma nas ono pri, kudi i osuđuje... Zato nam je i umetnuo u mozak takvu svest, koja bi nas sudila i plašila kano otac miloj deci kojino

RIBOLOV POSLE SMRTI Idila Pri moru, na ribolovitvi, dođe Hristos pak nepoznano k apostolom. Zapita ih imadu li što u barci za jelo.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Kote samo obrte glavu pa se krišom nasmeja; valjda i njemu smešno dođe pri pomisli kakav bi smešan izgledao šegrt Pote kad bi zaista virio kroz plot u čorbadžijsku baštu i uživao u prizoru

— Dobri ljudi, lepe prilike, ali pri svem tom ipak bedni izgledaju prema pokojnom Đorđiji, ocu Maninom. I tako Jevda ostade udovica i posveti se sva

?...“ A lepe, pa ubave što su — lelee, Jevdo, oči da si ne skineš sas nji’! Ja gi sal gledam, pa si seirim! A tuj pri men’ si sedi’ an’ma na Imer-agu, pa reče: „Vide li, Doke, što je, reče, ubavo ovoj Zone Adžijsko; pa bela kako zambak,

A to je sasvim umesno bilo, jer, ako i dalje ostane to tu pri ruci tetka Doki, ko zna šta sve može lupiti i ispričati (pa i potući se s nekom!

“ — Što bre, ešeku? Zar tatko ti čorbadžija prvi u čaršiju i kod vlas’ i pri oficiri i indžiliri, pa može da nosi putine s potkovice, a ti ne možeš!?

Ili opet tako radi u dućanu, a posao navalio kao nikad; radi, udubio se u posao, misliš i na ručak će zaboraviti pri tako silnom poslu, pa se zaboravi tek i zapeva tiho i polako: Sinoćke te, lele, vido’, Zone, gde se premenjuvaš.

Ove cele nedelje kao rob trpe psovke i grdnje, ali sve to rado snose pri samoj pomisli na nedelju posle podne, pri pomisli na igru i ašikovanje. Dođoše već i Cigani.

Ove cele nedelje kao rob trpe psovke i grdnje, ali sve to rado snose pri samoj pomisli na nedelju posle podne, pri pomisli na igru i ašikovanje. Dođoše već i Cigani. Čuvena družina snabdevena raznim muzikalnim instrumentima.

— Ete, što pa da si cenim?... — odgovori joj Kalina. — Imam si majku i brata... Izmećarka neću sam!... Sal pri majku hizmet ću da činim... — I pri muža... — upade joj u reč zajedljivo Zona.

— odgovori joj Kalina. — Imam si majku i brata... Izmećarka neću sam!... Sal pri majku hizmet ću da činim... — I pri muža... — upade joj u reč zajedljivo Zona. — Pa, ako dadne Gospod i k’smet mi bidne... i pri njeg’... — Kod Manču li?

— I pri muža... — upade joj u reč zajedljivo Zona. — Pa, ako dadne Gospod i k’smet mi bidne... i pri njeg’... — Kod Manču li? — prekide je Zona jetko, šapatom. — Fukaro!... — Kako reče?... Ne ču’ te dobro!...

Jednom kad je pošao u „Apelovac“ na strelište, dao mu otac sedam groša. Manulać popije pivo za groš, pri povratku kupi jagnjeću kožu za šest groša i odmah usput proda za devet, — i tako donese dva groša više nego što je

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti