Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Djevojka jedva ga stiže; gleda mu hod i kretanje — ništa ne misli. Tek u postelji pribranija je. Misao je nosi otkud je došla — u grad u kome uvijek suton vlada.
A kad osjeti na čelu ruku mu, mahom joj se čini da je pribranija i sigurnija: ima da se na koga osloni. Milinje je spopada, veli mu: — Neću ti ljubav nikad naplatiti!