Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Selo je bilo gotovo pusto. Ispred jednoga hrasta opazismo samo nekog starca povijenog do zemlje. Njega su godine pridavile i već nemoćan, a valjda i sit života, gledao je tupo preda se... U susednom dvorištu ostavljeni psi žalosno su zavijali.