Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
viđe ga devet milih šura, sokolova devet Jugovića: mila zeta jedva dočekaše, u naruče zeta zagrliše, vjerne sluge konja prifatiše; zeta vode na frenđiju kulu.
Ja kad Ivan blago poharčio, Latini mu dadoše đevojku, đevojački prsten prifatiše. Prijatelji svadbu ustovaše: svadbu kažu u godini prvoj, dok otide zdravo do Žabnjaka, i rodi mu vino i všenica, i
ga u skut i u ruku, otpasa mu svijetlo oruže, pa oruže grli u naruče, u naruču nosi na čardake; vjerne sluge konje prifatiše. Al’ eto ti dijete-Maksima, srebrn stolak nosi u naruče; u sto sjede Crnojević Ivo, da s’ odmori, da mu čizme skinu.