Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
generacije koje nestaje i čija je svirepa sudbina: da na krvavim svojim grudima, punim rana za princip otadžbine, prigrli, htela ne htela, onaj plemeniti princip kosmopolitizma. Jadnica.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Zagrlivši je zajedno sa jastukom, on je podiže i prigrli, ljuljajući se nad njom, plačući. Zagledan u njeno lice i očne kapke, što behu pomodreli, on se neprestano previjao i
Radičević, Branko - PESME
— Laka pesmo, odi u pomoć, Jera ono već je blizu noć, De prigrli pesmo, moja snago, Pa ižljubi sve milo i drago! Sunce jarko, ta koliko reda Tako tebe ja sedati gleda, Gleda tvoje
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Aha, uteče li, je li! — pobjedonosno kliče starac. — Prepao se grabalja, a, lolo jedna. Samardžija me čvrsto prigrli, ne da mi da se rastužim i kaže sokoleći me: — Uteko lopov, pa da. Neka, neka.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
— Oh! — viknu Nuška i diže se. Poče da se proteže. A sa svadbe žagor veći. Odjednom uze me u naručja, prigrli celim rukama i ponese u baštu. — Da gledamo — šaputaše noseći me kroz baštu. I donese me do zida.
Mene metnu na zid i okrenu tamo, svadbi, a ona osta iza mene. Odupre se o stablo nogama, izdiže, nasloni na zid, prigrli me, i, tako sakrivena iza mene, zagleda se u dvorište, svadbu: u one stolove do zida, ljude oko njih, starojka, svekra i
Nuška se jedva oslobodi. — Hajdemo! I skinu me sa zida, uze, prigrli još jače na grudi i pođe, ali krijući se, po senci, uza zid. Odupro sam se o nju. A ona sva vrela, oznojena.
Jedva se trže. Razgrnu jorgan, pade, uze me u naručja, prigrli, privuče u skut i metnu moju glavu u nedra. — Spavaj, spavaj!
mu, kad ču da se o njoj govori, trže se, pogleda, pa kao da odjednom dođe k sebi, uvide svu zbilju, skoči, pade na Mitu, prigrli ga i, naslonivši svoj obraz na njegov, poče iznemoglo, sipljivo da jeca: — Mito, sinko! Mito, sinko...
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Skrušeno, šumno „prolazi sprovod“.) - Zev bi da zevne, jabuko tvorbe, tupo, široko. Prigrli, dušo, okrajke pevne. Skrajni se, breže, pokrij se, smokvo.
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
To je prava reč! Ko milijarde pupoljaka odjednom! Draga majko, prigrli ovu ženu, onako kako je ona prigrlila mene na svoje rascvetale grudi! GINA: Kad si pre i njega stigla da prigrliš?
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Majka mu prigrli glavu, a otac stade da mu ljubi nožice. Stadoše se otimati oboje ko će mu lepšu reč kazati, ko će ga milostivije
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
zaručnicu đe se pri- | bila pri jednome kamenu na pola mrtva od velikoga straha i plača; on pritrči k njoj i plačući je prigrli i zaviče: „Ha blago mene, evo mi je!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Mrtve sa živim vežu naše niti; I s nama vazda uza te će biti I oni koje davno trava krije! „Prigrli ova jata blagodatna!...
Petković, Vladislav Dis - PESME
Zvala si me sebi. Ja se nisam mak'o; Radost sva u tuzi prigrli me strasno: “Ti si je ljubio kao oganj pak'o, A ona je došla kad je sve već kasno.” I zaneh se potom.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
upita za ime mog oca, a kad mu rekoh da se zvao Kosta i da je živeo u Idvoru, u Banatu, njegove oči zasjaše od radosti. Prigrli me i jedna velika suza kliznu niz njegov obraz. “Ko će kao bog!“ - reče radosno.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Odričeš li se: psovke, zlobe, bezboštva i bluda? — Klekni, luče! Odreci se vraga paklenoga, a prigrli ovoga, — i pokaza rukom na krst, — koji je za te prolio svoju dragocenu krv! — Klekni!
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
prekida se na vrhuncu napona (kao što je i počela jednim naglim potezom): „Razgrnu jorgan, pade, uze me u naručja, prigrli, privuče u skut i metnu moju glavu u nedra [. . .
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
— Na tebi je da odlučiš. Ti si jedini koji bi smrt mogao da prevari. Ako mi ti ne pomogneš, ko će? — prigrli majka dete čiji je život smrt stezala ledenom rukom. — Ja nemam šta da ti dam... — majka zaćuta, a Varalica se zamisli.
Šantić, Aleksa - PESME
Mrtve sa živim vežu naše niti: I s nama vazda uza te će biti I oni koje davno trava krije! Prigrli ova jata blagodatna!