Radičević, Branko - PESME
Gledaj samo pa ozdravi, A te teške jade druge Otisni i, zaboravi, Još će biti sjajni dana, No sad ču li svog prijana... 50. De junaka ja ostavi? Ko zna, brže, gle i jako! Brže, ludo da s' ne bavi... Pa baš niko i nikako?
tvoga; Još kada te tu pogledim mlada, Spomenem se doba od nekada, Spomenem se svoji mladi dana, De imado jednoga prijana, Kao junak beše nam on dika, A istoga kao ti oblika. Zato kaži što je moja želja: Koga mi ti kažu roditelja?
A ti kopaj dve ladne grobnice, Nikad Cveta neće izdajice“... Zemlju, braću, prijana izdao, Na krst časni ruku podigao, Ocrnio obraz sveta toga, Sveta toga, pa još i onoga: Oh, srce je zanelo ga
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
– Oca i sina, supruge, kćeri, Brata i sestre, druga što vjeri, Srodnika mila, prijana radka, Nijesu mi tako imena slatka, Ko tvoje ime, koje ću znati Sveđ' ljubit Mati, sveđ' ljubit Mati.