Jakšić, Đura - PROZA
Pa onda veruj onome što veli: „Ja poznajem čoveka...“ Varaš se, prijane moj!... U grudima je njegovim sud u kome je mrzost i ljubav, plamen i voda smeštena...
Radičević, Branko - PESME
Hej prijane, šta to kopat poče? „Za nju raku.“ — Ne budali, čoče! Ta u njoj su sve radosti moje, Njena raka jeste srce moje.
Haj Srbinje, Bog bi dao, Te kâ oćeš, i mogao! 46. Oh ti, Jovo, moj prijane, Međ prvima ti bijaše, Kad stegoše ono lane Da stamane ime naše, Te dovati mač viteški, Zaboravi bol svoj teški.
“ Na ovo je junak Radivoje Malo lice razvedrio svoje; Jošte reče: „Ču li me, prijane, Tvome zlatu ja ne znajem mane; I što god je na svetu divote, Sve to ona za sebeka ote.
Zbogom, vero, zbogom, moj prijane!“ A kada se Krajina otvori, Onda reče: „Eto zora zori... Zbogom, zemljo, amo ti, nevero, Ma krv bracka pukla kâ
Srce bije, on škrguće zubi: „Oh prijane, zaš me tako ubi?“ Jezdi gorom Srbadija mlada, Još puškomet, pa eto im grada.
Kostić, Laza - PESME
Pokojniče dragi! senko il' duše! prijane, pobro, Srbine, druže! Il' grobni nizu! il' rajski visu! uveli cvete! odnet mirisu!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Najedanput me moj Lala pita: — Ama, gospodine, čujete li vi da grmi? — E, moj prijane — rekoh mu ja. — Niti grmi, nit se zemlja trese, već pucaju Srbi iz topova!
Ilić, Vojislav J. - PESME
„Prijane, - rekoh mu najzad, - i ja ću s izjavom prići: Za vas će najbolje biti odavde što pre otići, I to je najpreča dužnost, o