Upotreba reči prikloni u književnim delima


Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— Jeste, pravo kaže Mica. To je honorіs causa, tako mora biti, — doda Marko, a Svilokosić glavom prikloni. — Amin, nek tako bude, mada si samo za jednu godinu od mene stariji.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Njemu je bilo dobro. Želeo je da ga odvedu imperatrici, da pred njom prikloni koleno, da je poljubi u ruku i da joj kaže, šta je sve njegov, serbski nacion prepatio.

Teodosije - ŽITIJA

Bože, Spasitelju moj, poslušaj uzdah moj i prikloni uho tvoje ka moljenju sluge tvojega, pošalji tvoga presvetoga Duha i obnovi mošti raba tvojega, oca mojega.

Pomiri se sa Grcima i svojim Gotima prikloni se, i od oba naroda sabravši veliko bezbrojno mnoštvo svakojakih naroda, sa velikom gordošću, kao lav ričući, na

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

sjaj, i taman htedoh proći, pun nekih slatkih misli, dok mi odjednom zadrhta sama ruka, pa pravo kapi; glava se sama prikloni zemlji, a usta mi se razvukoše na prijatan osmeh kojim obično svi mi starijeg pozdravljamo.

Sveti Sava - SABRANA DELA

Ako li se neko ne prikloni tome, trebalo bi ga i iz manastira odagnati i odrezati kao zagnojen ud i uklopiti i odbaciti kao teško zalečivu ili

neka dolično i smerno učini tri metanija pred Svetom Bogorodicom i ključeve neka uzme svojim rukama, zatim igumanu prikloni svoj vrat i od njega rečeni blagoslov primi. A koji nemaju ključeve, svetu ikonu celivaju.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Nežna je, skromna, mala, Duša joj miris leva, A miris radost budi, A radost pesmu peva. Primi i pesmu ovu, Prikloni k njima lice, — Ta pesma ova mala Sestra je ljubičice. HHI „Može l’ sunce sjati I u crnoj noći?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Raketla nanovo sinu. Iz rovova pozadi nas pripucaše puške i onaj se prikloni zemlji... Osećam kako mi se vilice tresu, kao u groznici. Sav sam drhtao. Ubiše čoveka! — Mi smo gotovi — reče Dragan.

Nastasijević, Momčilo - PESME

VEČERNjA Klone dan gorama u ruj. Samotna uzdrhti breza i tvoje telo. Prikloni glavu ramenu mom, gorama u ruj. Strah, osama me, uza me ti. Zaspala travka, sen iz neznani, samotnu me o čuj.

Klone o klone, sve samlja ona domaku okeana pesma ova lagana. Bona, kad klone dan, prikloni glavu ramenu mom, gorama u ruj. ČESMI KRAJ PUTA Ronila ronila mi drobnu kap u sretanje.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

bio je naravno prisutan kad je kralj pod Jelečem pao s konja, i u Deževu je bio, i to mu je bilo dovoljno da se prikloni novom vladaru napustivši bivšeg.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti