Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Zbog te njegove opasne pratnje, Nikolica je u čitavom selu bio poznat po nadimku „Nikolica s prikolicom“. Nikolica s prikolicom vodio je sa sobom kuju Žuju i u školu i ostavljao je vezanu u školskoj šupi.
Zbog te njegove opasne pratnje, Nikolica je u čitavom selu bio poznat po nadimku „Nikolica s prikolicom“. Nikolica s prikolicom vodio je sa sobom kuju Žuju i u školu i ostavljao je vezanu u školskoj šupi. Njegov otac uzalud se protiv toga bunio.
Čim ugledaše njega i njegovu Žuju, diže se vesela graja: — Ehej, evo Nikolice s prikolicom! — povika prvi vođa družine Jovanče i njegovo lijepo crnpurasto lice radosno zablista.
Tako je Nikolica s prikolicom, đak prvog razreda, na opšte zadovoljstvo čitavog logora Tepsije, primljen u odmetničku družinu četvrtoškolaca.
Čak je i mali Nikolica s prikolicom ćutao mrko kao da se duri i strogo gledao svoju nerazdvojnu Žuju kao da je opominje: — Sad ima da se miruje i glavom i
— Hajde, Đokane, hajde, molim te, smisli nešto da i ja čujem! — uze da moli Nikolica s prikolicom. — Ne boj se, niko te ne smije dirnuti, jer ja odmah puštam Žuju. — Dobro, hajde da se počne — pristade Đoko.
A ovo ivicom druma, prepleten dječji i pseći trag: svak u selu zna da je to trag Nikolice s prikolicom: pošao je u školu sa svojom Žujom. Nijedan dječiji trag ne odvaja se više prema Prokinu gaju.
kursa, provjeravajući da li su svi slušaoci u razredu, uvijek je na kraju prozivao i mališana: — Nikolica s prikolicom! — Tu smo! — ozbiljno se odazivao dječak i tom bi prilikom zvecnuo i lancem da pokaže da je i Žuja prisutna.
— Eno i našeg harambaše zajedno sa Stricem! — A gdje li je Nikolica s prikolicom? — upita Lunja. — Njega još uvijek ne vidim. — Ostavili su ga kod štaba odreda — odgovori Mačak.