Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Bio se trgao i prikrio. U idućem trenutku, vide pocepanu, raščerupanu, ženu, koju je viđao tako belu, lepu, glatku, uvek lepo odevenu, a u
Bio je trikorn natukao na oči, ali ne da bi se branio od Sunca, nego da bi prikrio, u očima svojim, svoju nesreću. Zna, kaže, da je sve uzalud, ma šta radio – kletva onog matorog Šokca, stići će ga.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
kudelje, Isakovič vide pred sobom dve ševe, kako trče po pokošenoj njivi što se dizala prema jednom brežuljku, koji je prikrio dobar deo Štrasburga u daljini i, trgavši konja za uzde, desno, iznad bostana, voćnjak na nekoliko koraka i, obešena na
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Mati i sestra, pribijene jedna uz drugu, tiho su jecale. Krišom sam grcao i šetao krupnim koracima po sobi, da bih prikrio svoju tugu. A metalni zvuk čeličnih mamuza opominjao me da sam vojnik, ratnik, kome ne priliče suze.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ja sam kazao... nek se smatra to kao svršeno... Stojan iziđe iza odžaka, gde se beše prikrio, pa se stade okretati po kujni i krstiti. — O, ’natema je !.. o časni je !... Kako ga obanđija onako!...
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Čim nestade Mata, Đurica odmah skoči i zađe za rozgu, gde se beše prikrio Novica. — Šta ćemo sad? — reče on. — Ček’ da namestim tvoj pokrivač — odgovori Novica, pa ode te navuče ponjavu preko
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Treba imati u vidu da se i kod Pope kao kod Pandurovića govori o Beogradu, samo što je Popa to prikrio. • I pitanje koje je nastavak prethodnog.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Ali je svaki od njih prikrio duboko u pojasu i po samokres. To je očajnička puška. Jer je čudnovat Prizrenac. Potuli se putem, postane veoma
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
VUK: A žedan? ISAK: I žedan, jest! I glad i žeđ me, bednog, umori. VUK: A da si go i nâg, To već ni slepcu ne bi prikrio: Kroz kapu ti je kosa propala, Kroz gaće viri nago koleno, Baš kâ u loncu leđa račija Što se u vrenju hitro
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Vilice su mi se lako tresle, te sam grizao usne da bih prikrio svoje uzbuđenje. Komandir se okrete meni: — Ja mislim, vreme je! Obavestite baterije, i onda dođite da nam javite.
Iskašljivao sam se kako bih prikrio zamor od napornog penjanja. Iznutra začusmo neke korake, onda razgovor a zatim se sve utiša.