Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Bruka! Prvi naši meci pamet im poremetiše. Htelo je prsnuti kud koje. Paše su muku imale dok su ih primirili. Išli su sampas, bezbrižno; nisu se nadali ničemu, pa kad osuste vatru, oni premreše.
I da ga nije stid, mučno te se ne bi vratio. — Pa šta sad rade, jesu li se primirili? — pitaše Čupić. — Tako se čini. Ali je vezir naredio te su postavili jake straže da ne bi bežali... — Hvala, Devo!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Bila je to beskrajno duga noć. I uvek na istom mestu. Ali, malo smo se svikli i primirili. Nekako oko ponoći, na istoku zarude i ogroman mesec rasu svoju svetlost nad zavađenim ljudima.
Smrt, život... idu naizmenično, da mi u jednome trenutku beše čudno zašto se i taj svet toliko raduje. Primirili smo se i mi. Mati me je stalno pratila pogledom. Iako u tuzi, u njenim očima video sam i zračak sreće.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Jednako se strahivo pogledaju, sve im oči bježe na nj. A dok njega ne uočiše, bijahu se lij epo primirili — vrijeme bijaše zacijelilo sve nevolje što su ih podnijeli u potonje doba.