Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
Međutim, mi umemo i predostorožne biti, da niko ne primjeti, kud se naša namjera kloni, a za bolji uspjeh pozvaćemo u naše društvo pogdikog od oficira, koji su mlađi, jer ovi manje
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
PIJADA: Imate pravo, treba jošt mlogo da se popravi. To svaki stran primjeti, kad dodze na bal. Ali ce biti. Svaki dan je bolje i bolje.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Zima je, Vladiko sveti!“ reče đakon klečeći jednako i pošto je plamen raspirio. „A, da, nije leto!“ primjeti starac nasmijavši se.
„A da hoće li to gospodaru milo biti?“ zapita Radoje. „To je i meni zamisao iako me Krcun slobođaše“, primjeti Otaš. „Valaj, jamac vam moja riječ, ako mu ne bude Vladika dopustio“, prihvati Krcun.
“ Janko se zacrvenje kao da bješe nešto skrivio. Nehotimice pokri usta rukom. „Ima i Crnogoraca dosta takijeh!“ primjeti neki. „A razumje li, kad zboraše?“ „Ne ja, jer govoraše njihovijem jezikom.
„Evo večernji hlad“, primjeti Radoje, „no imamo li mi časova dogovora oko ove naše rabote, jer smo mi i umorni pa bi malo počinuli“.
I još dvojica tako se potužiše. „Bole vas jednako svu četvoricu, jer ste se jednako i utrudili!“ primjeti njeki starac i pogleda serdara.
„Ne spava, ali ne treba mu ništa... Ja sam umorna, ne mogu više!“ „Lezi dijete!“ reče on. „Čudna li je ponekad!“ primjeti lagano mati joj. „Osorna, brate, kao divokoza!“ „Neka ženo!“ prekide je serdar. „Nevolja joj je, bogami!
A i odjeljen je od sinovca...“ „Sad ja razumijem bolje zdravicu večerašnju!“ primjeti serdar. „A sutrašnju ćeš još bolje!“ „Neka žene!“ viknu serdar, rasrđen. Ona se prepade i obazrije se.
Ja sam to još kao dijete slušao, ama vidio sam očima sinoć jednoga!“ „A, obilati, obilati!“ primjeti medik. „Kako obilati?“ „Obilati trbusi, ja!“ Svi u smijeh. „Neka ti, Crmničanine,... vi dramo... i!
“ on će. „Ho-ho-ho! čujete li ljuđi, đe se stani Obilićev trag!?“ „E, da nije u Ozriniće, može biti da bi u Cuce!“ primjeti Ozrinić. U to posjedaše i zamukoše, jer Milica bješe donijela rakiju.
„E, fala Bogu, šta ne umiju ljudi iz svijeta!“ govoraše Milica. „Kao ljudi učevni!“ primjeti Joka. Milun u to pokupi svoje sličice, ponese ih otkuda ih bješe donio, pa se opet privi uz svoga Janka.
“ reče polako Milica. „Jest, bogami, i ovaj je vicer. A onaj drugi obučen je ka’ i svi drugi lacmani!“ primjeti Stana šapatom. „Fala Bogu, ko su oni, šta hoće, koga traže?“ naniza Joka, prikrivši rukom usta.
To je mogao izraditi siroma Pavle, a koliko li je potrošio!“ „Ama u oficirskoj tamnici!“ primjeti bojažljivo Adolfov sluga. Opet za nekoliko nastade tišina. „Pa što ti govori, taj poočim?“ upita serdar.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Sudac opomenu Radu i on ućuta, osjetivši se lakšim, pošto se bješe izgovorio. Svjedok Ždrale htjede da nešto primjeti, ali sudac ga prekide, jer se trebalo žuriti, a i — založiti se.
— Gospodaru, hoćete ovu? Vidite kako je zgodna i mesnata. Bi li je poljubili? Pitajte je! —Ostavi se djevojke! — primjeti Ivo. —Zar ih i vi branite? Onda ste i vi ženska pravda! —Neka govori, — javi se Marija— samo neka rukama miruje!
— Neka samo rade i budu pošteni! — primjeti župnik. — Nego, valja da nas bog kazni, kad je sve pošlo naopako. Ivo ne odgovori.
— opazi Joso iza pričanja. — A zašto je htio proti zakonu, e da nima sile u našega kralja?! — primjeti Cirilo. — Nije dao na se, a drukčije bio je mek k'o dijete, — brani ga Joso.
— Lijepo! — odazva se carinarski činovnik, i zapjeva jednu bećarsku pjesmu. — Ma'ni! — primjeti Ivo. — Kasno je! — Pjevam iz dosade. — Pusti ga! Blago njemu! — šapće doktor i gleda ispod sebe. — Da iziđemo!
Jednu pusti prama doksatu Ridića kuće, na protivnoj strani pristaništa, koja tamo i pade. — Evala, čaušu! — primjeti neki seljak iz gomile. — Ala još jednu! Čauš posluša i nanovu pusti dvije, jednu za drugom, u istom pravcu.
— govori, a oteže, tražeći riječi da se lakše izrazi na tuđem jeziku. — Nije baš zlo, kako se govori! — primjeti politički činovnik. — Vidite kako su vinogradi rodili! — i časom zastane, posmatrajući preko puta sazri jelo grožđe.