Teodosije - ŽITIJA
grleći ga i ljubeći njegovu svetu glavu govoraše: — Da, gospodaru moj, da, srce moje, i ja sam radi ovoga sve ostavio i prionuo za te jedinoga. Šta ću Ti dati što si me otrgao od sujetnoga sveta, i tako za dušu moju boluješ i trudiš se?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A mio mi bješe kako ga vidjeh; nešto mi ga krv dava. A i on, siromah, dušom bješe prionuo uza nas, odmah s početka, no zazor mu bješe, šta li, da ostane, te navaljivaše ’vodite me k Vladici!
On, „čovjek iz svijeta“, razumije se da je snažno prionuo uza nju djevojku, iz „sirove prirode“. A on još imade pri sebi najveću vrlinu za Crnogorku: junaštvo.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Pouzdano kao kratak štap u dubokoj vodi. Prav kao uže u vreći. Priliči mu kô krmači biser o vratu. Prionuo (na posao) ko čičak za jaje. Pristoji mu kao magarcu (zlatno) sedlo. Proveo se kao bos po trnju.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I, nagnuvši se nad nju, osjeti zadah njena prostoga života, pomiješan vonjem zemlje i mirisom suve trave što je prionuo uz čisto joj lagano odijelo. — Govori štogod! — ponovi Ivo. — Ali ti je žao što si došla?