Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Ne treba!... Ovaj posao ću ja sam svršiti... Zbogom! — Zbogom pošao! On žurno uze šaru, pripasa fišekliju, pa zamače u lug. Srce mu je lupalo burno, naglo; čisto ga je samo napred pogurkivalo.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
” Dan je veliki ftornik, no svi smo imali različni[h] morski[h] posni[h] pripasa, poprženih sipa, ohtapoda, ostrija i vina dovoljno.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Đeneral progunđa nešto, major pripasa sablju, obrnu konja, obode ga i brzo ce izgubi u šumi. To je bilo oko 9 časova izjutra, a oko podne valovita Morava već
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Istom zora počela bijeljeti. Pomoli' se Bogu, pa se onda obuko'. Najprije čovali čakšire, pa čizme pre'o kolena, onda, pripasa sabljetinu, po zemlji se vuče, pa natuko' škrljačinu, pa onda obuko' kabanicu i sape' zlatali puca.
pancijer-košulju — neće mi ni ona, mislim u sebi, biti na odmet — onda obuko' kabanicu, pa dobro natuko' škrljačinu, pripasa' sablju, a štuc i ostragušu prebaci' preko sebe, pa se vrgo' đogi na ramena.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Odjeknuli su još i poslednji pucnji, kao počasna paljba prilikom pogreba. A tada, redov Stanko Stojanović obrisa ruke, pripasa tesak i u stavu mirno zaustavi se pred svojim komandirom. — Gospodine kapetane — glas mu je drhtao. Kao da se zagrcnu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Pa on ode svojoj tankoj kuli, sjede malo te se napi vina, pa pripasa sablju okovanu, i prigrnu ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka, priveza je mrkom jemenijom; pa uzimlje koplje
Usta Steva na noge junačke, i umiva svoje lice belo, i oblači gospodsko odelo, pa pripasa sablju okovanu, pa uzima kondir vina rujna, te napija krasnu slavu božju, sretna puta i krsta časnoga, u svom dvoru, za
Ni tu nije goleme nevolje, al' s' opremi crni Arapine iz primorje sa bijele kule: on s' obuče u ruho gospodsko, a pripasa sablju okovanu, pa opremi sivu bedeviju: poteže joj sedmere kolane, zauzda je uzdom pozlaćenom, pa priveza čador u
ne doći, a on ode na tanaku kulu, te oblači na se odijelo: a na pleći ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka; pa pripasa sablju okovanu, jošte uze koplje ubojito; i on siđe u podrume Šarcu, poteže mu sedmere kolane; pa natoči jedan mijeh
Rasrdi se vojvoda sibinjska, pa pripasa sablju okovanu, pa se kralju pod šatora šeće: „Kralju Đurđu od Maćedonije, odi, kralju, da se promenimo: daj ti meni
“ A kad Đurađ saslušao reči, proli suze niz junačko lice, pak on đipi na noge junačke, pak pripasa mača zelenoga, pak on brže na čaire trči, te uvati staru bedeviju, — nejma kade da sedlom osedla, već se goloj na
Bre, da vidiš lijepu đevojku kad obuče ćuzel-odijelo sve u srmi i u čistu zlatu, a pripasa svijetlo oružje, načini se mlada seratlija, a đevojka i od sebe l’jepa!
“ Opremi se Pivljanine Bajo, ud’ri na se svilu i kadivu, pak pripasa Ava mača zelena, oba mača od jednog kovača; opremi se Njegošević Mato, pak pođoše do dva pobratima od čestite Pive
Na njem nađe tri ćemera blaga, sva tri puna žutijeh dukata; s njeg otpasa a sebi pripasa, pak posjede bijesna putalja, ode pravo k moru na krajinu — u Latine, vidat desnu ruku.