Upotreba reči pripijena u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ali mu ne pođe za rukom. Stanko se već nadao tome kolaču. Leva noga, koju Lazar htede podbiti, osta čvrsto pripijena za zemlju... On mirno sačeka da se Lazar navije na njegovu levu ruku, pa da ga onda najedared odbaci...

Stanko je tražio vodenicu. I nađe je. On se uputi pravo k njoj. Vodenica je bila pripijena uz obalu, kao lastino gnezdo. Stanko pređe moštanicu... Ispod njega su jurili talasi.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Njegove se čudne i nemirne oči plašljivo zadržaše na visokoj ženi figa stava i retke lepote koja se, mazno pripijena uz njegovog starog druga, vragolasto smešila svojim zelenkasto-plavim očima dok se on prestavljao.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Bila si u mome naručju mazno pripijena uz mene. I dok sam ja gledao u tvoje radosno lice, ti si se trgla odjekom drvene noge čoveka koji je na grudima imao

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

U glavi joj se vrtelo“. 376 Dva mlada tela, pripijena i presamićena na tesnome prozoru beogradske tvrđave, zajedno drhte i obamiru, padajući polako u čulnu ekstazu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti