Upotreba reči pripita u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ne zna, ne zna! Pitao sam ga ja, pa ne zna... — Onda neka ga pripita. I, onda... ala ćemo se proveseliti! — reče Kruška, a oči mu zavodniše.

Pošto pročita molitvu, on ga pripita za grehe. — A grešan sam, oče!... — Znano — neznano, tek sam opet svakojako grešan, jer po grešnoj zemlji hodim.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Jako je padala u oči prostota i jednostavnost života i običaja. Ništa nisu radili bez pripita i saveta jednoga najstarijega, koji se, iako su podeljeni u tri kuće, smatrao za starešinu sviju.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Zar ne bi magare i samo znalo ići? A on mu odgovori: — Ja znam. A on ga opet pripita: — A šta goniš na magaretu? A on njemu: — Bogme, ako prevali — ništa!

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

AGATON: A gde ti je Proka? GINA: On ode u opštinu da potraži pravnoga referenta da ga pripita: imamo li mi prava daa se uselimo ovde u kuću? AGATON: Šta ima to da pita? MIĆA: To se samo po sebi razume.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Kažem ja: kaki odbegla!... Koješta!... Otišla malo poslom, nešto da pripita za školu, a oni: »Odbegla!«... E neka vide da nije, i da ne treba tako brzo kaljati čoveka...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Pogleda, stoji jedna pol' okenjača, puna rakije — tako mu se učinilo — žuti se, k'o varbana šljivovica. Pripita on jednog dečka, nođe, da srkne malo, a ovi, bio neka dobričina, pa mu kaže da je to neki zejtin koji, s oproštenjem,

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

JEVREM: Da odeš odavde pravo u dućan, pa ni luk jeo ni luk mirisao. Nikome ni reči o tome. I ako te pripita ko: šta misliš, ko da bude poslanik, a ti da mu kažeš: šta se to mene tiče, ja gledam svoja posla a kog narod hoće taj

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ „No što?“ „Okan’o je se, valaj?“ Medik izvadi čibuk iz usta a zinu od čuda. „Ma ne rekoste li da je vjerena!?“ pripita on i učini lice još čudnovatije, tako da se svi nasmijaše. „Ma ne reče li ti, maloprije: onaj kome je namijenjena?

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Svi prsnuše u smijeh. Bukovičanin se useknu sa dva prsta, pa opet pripita: — Ja? Je li ja? — Ma ti, oklen si? Šta si došâ ovdi? — A jeste li vi vratri? — Jesmo!

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Da se sad, tako uveče, uz put kući, s viđenijim, prvim ljudima koji su tu, u svojim trgovinama, porazgovara, pripita. Ako je kakav namet, porez, kuluk, pa ako ima da se otkaže, kako da se odgovori paši.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

” Živ ti Bog, Milane, je li ti dolazio Pavle? Kod mene, ni da pripita. — Bio je sinoć koliko da otvori i zatvori vrata... Ama šta je s tim Pavlom? Meni je sve zapleteniji?

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— A kad zapale vatru, šta će onda raditi? — pripita Lazar Mačak. — Nek stražare i dalje, pa naiđe li još koja grupa ustaša, nek zapale još jednu vatru.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti