Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
— s biljem kotarica, koje ljubov kreće; Na krilu joj šareni se, ona se osmjeva, V'jenac plete, v'jencu tiho, rek'o bih, pripjeva; Sjetivši se iznenada, drugda se ogleda, Na oprezu da pobjegne, skupi se, sva bl'jeda, A najviše od potoka što brizga
pjesne, ja milujem mladež, No ljubov je štekotljiva, svoj razbira padež: Tu se hoće hitrost Pinda, tu cjevnica lepa, Tu pripjeva kolik' oči paunova repa. Svaki bi rad da se poje žar njegove grudi, Ovome su javor-gusle, tom svirjel po ćudi.
No druga se na me četa sprema: Žene ištu da dam uzrok — ispričanja nema! — Da dam uzrok zašto svaka ljubvi mi pripjeva, Svaka pjesan' ime nosi snaha ili djeva. „Ja bih rekla, on je dobar, — ne daj mu odavle!