Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Volf, B. L., Jezik, misao i stvarnost, BIGZ, Beograd 1979. Vrčević, V., Niz srpskih pripovijedaka, Braća Jovanović, Pančevo 1881. Vrčević, V., „Razna čvarovanja oli ti sutke“, Vukova građa, SEZ, L, SKA, Beograd 1934.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
A jednom, upoređujući s radom na narodnim pesmama: ... „u pisanju pripovijedaka već treba misliti i riječi namještati (ali opet ne po svome vkusu, nego po svojstvu srpskoga jezika), da ne bi ni s
I tako evo najprije našijeh narodnijeh pripovijedaka, za koje mislim da će u svome rodu biti tako znatne kao što su narodne pjesme u svome.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Na ovakve poslovice misli Vuk, kad veli „da u narodu našem ima mnogo malijeh pripovijedaka koje se kao poslovice pripovijedaju“. Osim toga postoje i „pripovijetke, od kojih su poslovice postale“.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
imao sreću u Kaslu s Vama se vidjeti i poznati, jednako nagovarali i opominjali da naštampam što i Srpskijeh narodnijeh pripovijedaka: evo Vam ovom knjižicom ispunjujem tu želju.
Karadžić PREDGOVOR Godine 1821 ja sam u Davidovićevijem novinama naštampao nekoliko našijeh narodnijeh pripovijedaka i zagonetaka, uz koje sam ovo kazao: „Ja sam prije nekolike godine dana htio da izdam malu knjižicu narodnijeh
zagonetaka, uz koje sam ovo kazao: „Ja sam prije nekolike godine dana htio da izdam malu knjižicu narodnijeh Srpskijeh pripovijedaka i zagonetaka, i bio sam im ovaj predgovor napisao:” „Neka rodoljubivi Mušicki leti za Pindarom i za Horacijem, neka se
to je gotova narodna književnost, kojoj ništa više ne treba nego je vjerno, čisto i nepokvareno skupiti; ali u pisanju pripovijedaka već treba, misliti i riječi namještati (ali opet ne po svo- | me vkusu nego po svojstvu Srpskoga jezika), da ne bi
Kao što ima pjesama za koje se upravo ne može kazati ili su ženske ili junačke, tako ima i pripovijedaka koje su između ženskijeh i muškijeh. Pripovijetku ovdje 1. (Međedović) i 49.
Srbske pripovedke”, ali šteta što jezik u ovijem pripovijetkama niti je čist narodni niti je jezik našijeh narodnijeh pripovijedaka, nego u njima ima i gramatičnijeh pogrješaka u našemu narodnom jeziku (kao n. p.
— Poznato je da je G. Đorđije K. Stefanović još prije nekoliko godina skupio podosta našijeh narodnijeh pripovijedaka i poslao ih Matici Srpskoj da ih ona naštampa, a ona ih predala nekome da ih popravi, pak tako ostalo i do danas, samo
č. Ljetopisa za godinu 1846 „Sыhь carevь i tri labuda.” Ja imam još za jednu ovaku knjižicu našijeh narodnijeh pripovijedaka, ali bi mi bilo vrlo milo kad bi mi još koju ko poslao, osobito iz Hercegovine i iz Bosne i iz stare Srbije; samo
I tako evo najprije našijeh narodnijeh pripovijedaka, za koje mislim da će u svome rodu biti tako znatne kao što su narodne pjesme u svome.
517 іn Wіen. Gospodi skupiteljima daće se po običaju jedanaesta knjiga na dar. Mjesto ovijeh pripovijedaka mislio sam sad štampati običaje, ili upravo reći život naroda našega, ali sam ovo za sad odgodio, da bih koje ljetos u
svojijeh iz drugijeh krajeva o tome još koješta doznao, tako će ovo, ako Bog da zdravlje, biti prva knjiga moja poslije pripovijedaka.
oglasio, a koje riječi ja ovdje mjesto ikakve druge preporuke evo navodim: „Evo našijeh narodnijeh pripovijedaka, za koje mislim ua će u svome rodu biti tako znatne kao što su narodne pjesme u svome.