Upotreba reči pripucaše u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Hajduci su sedeli i čistili oružje. Stanko je nešto razgovarao sa Surepom... Dan već osvojio... Najedared pripucaše puške, ne blizu, no u daljini. Svi prenuše. — Šta li je ono? — upita Stanko.

— Pali!... I opet riknu top, i opet zagrme plotun, i opet se uskomešaše i prolomiše turski redovi... Sad i Turci pripucaše. Zapevaše kuršumi svoju samrtnu pesmu... Kara-Đorđe reče: — Ne pucaj!... Samo kad top pukne, onda po jednu vatru!...

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

U tom trenutku Francuzi pripucaše na njih i oni svi obodoše konje, sem Arkadija, koji ču zviždanje metaka, ali se zagleda, sa konja koji je drhtao, u

Francuzi ih primetiše i pripucaše na njih, našto se sa svih strana po brežuljcima i žbunju i šumama, razleže pucnjava. Bez ikakvog reda, spuštali su se,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

ima ih više, i već zamiču u šumu. Negde u daljini pripucaše puške, ali oni i dalje idu. Sigurno ih niko ne gađa. A pred nama levo i desno odjekuje topovska paljba. Podne je.

— Prekini paljbu — viknu komandir. Sa uzdržanim dahom posmatrali smo njihove skokove. Puške pripucaše. Jedan zastade, drugi pade ničice i više se ne krenu. Ali ostali su odmicali.

Naši vojnici ga ugledaše i pripucaše. Streljački stroj za momenat zastade pred iznenadnom paljbom, ali se vojnici pribraše i počeše svi gađati.

Na suprotnoj obali, kod onog bataljona u rezervi, zasvira truba, onda nastade neki žagor, pripucaše puške i vojnici, u paničnom strahu, poleteše obali. Neki se dočepaše mosta bežeći ka nama...

Naša baterija otvori brzu paljbu. Šrapneli presretoše plave bluze na otvorenom prostoru. Tada pripucaše i naši prikriveni mitraljezi. Krkljalo je gromovitom žestinom...

A malo dalje rupa od granate i sveže izbačena zemlja. Obiđoh pažljivo... možda je tu i mrtvih bilo... Preda mnom pripucaše puške. Kuršum zviznu iznad glave i ja legoh uveren da mene gađaju. Hladan me znoj probi...

Ne daj mu da trepne! — viču pešaci. Skratili smo daljinu još za dvadeset i pet metara. Iz neprijateljskih rovova pripucaše puške. — Neka, neka, pismeni smo!... Dođe mečka i pred vašu kuću!... Batali, znamo za šalu! — uzvikuju veselo vojnici.

To ranije nisam zapažao... Iza mojih leđa pripucaše puške i tada mi padoše na pamet reči onoga pešaka: „Batali, znamo za šalu.

— Jest, ali pred zoru nisam mogao više da izdržim već se dignem. Skinem bluzu i rešim se da ih potamanim... Kad pripucaše puške. Komandir izlete iz rupe i odmah poče da komanduje. Ja onako u košulji, sa bluzom u ruci, pritrčim topu.

Jedna za prega se sruči na gomilu, ostali najahaše jedni na druge. Austrijanci pripucaše u tu gužvu i tada komandir viknu: „Vadi zatvarače!“ Dotle pamtim. Ali kako sam se sručio ovde u selo, to ne mogu reći.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Za tim dohvatiše puške po sredini, okretoše nam leđa i potrčaše napred. Pripucaše puške od nekud. — Uaaa! — Ne daaaaj! — Predajte se! — Pucaj!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ali u tom trenutku pripucaše puške u neposrednoj blizini stanice. — Ti ostani — viče odnekud referent artiljerije referentu inženjerije; — ja odoh.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Ali sad nasta trenutak neopisane zabune. Odjednom u šumi na kosi pripucaše puške. Jedna, druga, treća, četvrta, a zatim se osu čitav plotun.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Četnici već pune puške i namiču na leđa rančeve. Iz bugarskih rovova izlete jedan obuzet bezumnim strahom. Naši pripucaše. On diže ruke uvis i pade. Ubistveni zamah čelika naše artiljerije izdiže ljude kao talas. Neki se uspravljao.

Posle jedne takve eksplozije, četvorica Bugara iskočiše iz rova i nagoše bežati. Naši pripucaše i prilepiše ih za zemlju... A kamenje je letelo kao iz nekog vulkana. Tako je to trajalo sve do jedanaest i trideset.

Mi smo ostali u blizini iza jednoga povećeg kamena. Najednom pripucaše puške i oko nas zaprpori. Mi se pribismo na zemlju. Tu su, dakle. Na nekih stotinu metara: Ali šta je sa kaplarom?

Naslonio sam glavu na pesnice i nalazio sam se u nekom polubunovnom stanju. Najednom pripucaše puške desno, sve brže, zatim mitraljezi, bombe, i kroz prasak razleže se: „Ure! Ure!

— Otvorite vatru sa visoko rasprskavajućim šrapnelima. Zastrašite ih, ali ne ubijajte. Baterije pripucaše i šrapneli prsnuše visoko nad poljanom. Masa se uskomeša. Pripucala je i neprijateljska artiljerija.

Zabrinuo sam se za Gruju. — Mi čusmo kad pripucaše puške, i ugledasmo dvojicu gore kod kamena. Ali naiđe magla. Onaj je verovatno nastradao.

A nad nama su puške praštale. U blizini negde pripucaše topovi. Vojnik pripali slepi fenjer, ali ipak, zarad sigurnosti, zatvori vrata. Sad smo bili kao u grobnici.

Dah mi je stao. Nešto se slomata pokraj mene. Za njime drugi, treći. Raketla sinu. Odonud, iz bugarskih rovova, pripucaše puške. Naš puškomitraljez poče da štekće. Raznobojne raketle naše i bugarske rinuše u gustu tminu. Merzer grunu.

Pobauljke vukao se bugarski vojnik ka svojim rovovima. Raketla nanovo sinu. Iz rovova pozadi nas pripucaše puške i onaj se prikloni zemlji... Osećam kako mi se vilice tresu, kao u groznici. Sav sam drhtao. Ubiše čoveka!

Sklonismo se malo u stranu. Čuje se s nekoje strane zvrjanje aeroplanskog motora. U Moglenskoj ravnici pripucaše topovi i u visini ugledasmo dimove od šrapnela. Osmotrismo i aeroplane. Od njih smo bar na položaju mirni.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Naiđosmo i na pobijenu zapregu prednjaka. Vozari su ležali mrtvi između konja. Jedan prednjak bio je preturen. Za nama pripucaše. Podnarednik Žika dojaha jednoga konja i reče mi da se popnem. Kakvo uzjahivanje! — Beži što pre!

Ljudi se unezveriše. Zaklona nigde ne beše. Neko viknu: — Evo ga! — Lezi, lezi! — čuli se povici. Pešaci pripucaše iz pušaka. Ležemo na zemlju. Ali zemlja tvrda... Po zvuku motora osećamo da je blizu, gotovo nad nama...

Sem nekih arnautskih kolačića ničeg više. A i to nestade... Sa grada pripucaše baš tada topovi, kao znak da idu aeroplani, te se sklonismo brzo u hodnike kuća.

Zaklona nigde nema. Vojnici se usplahirili, lutaju pogledom po nebu, i unezvereno gledaju oko sebe. Pripucaše topovi sa brodova. Zalepršaše beli buketići prema nebu, oko aeroplana.

Nekoliko preostalih vozova polete niz padinu. Neprijateljski vojnici pripucaše na jednu zapregu i svih šest konja survaše se jedan preko drugog.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Upašćeš upravo među njih. — Onda nam nema druge nego u Gaj — reče Jovanče. Negdje iza prvog brežuljka pripucaše puške. Mačak problijedi i zamuca: — Evo ih, čuješ li! Dječaci trkom upadoše u Prokin gaj.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti