Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
u rukama, pa se seti̓ da je metem na vrat ne bi li prirasla, i metu̓ je, pritiskujem odozgo, ne bole me, ali neće da priraste, skinem opet i držim u obema rukama, a idem; opet lepo je upravim da ne bi brada nakrivo ostala, i opet metnem na vrat
a idem; opet lepo je upravim da ne bi brada nakrivo ostala, i opet metnem na vrat gdi je i bila, pritisnem, a ona priraste. Pita me jedan koji je blizo mene i gledi: „Priraste ti?” veli.
Pita me jedan koji je blizo mene i gledi: „Priraste ti?” veli. — Pipnu̓ ja oko vrata, al̓ ona prirasla; kažem: „Priraste — reko̓ — al̓ ne znam je li pogodilo ono jedno u
Pita me jedan koji je blizo mene i gledi: „Priraste ti?” veli. — Pipnu̓ ja oko vrata, al̓ ona prirasla; kažem: „Priraste — reko̓ — al̓ ne znam je li pogodilo ono jedno u drugo što se govori i guta”.
sam nosio — to je što sam otišao u Turke, odneo je sam u rukama; što prvi put meta̓ vrat, pritiskiva̓ i ne može da priraste — to je ono što nas prvi put Turci izvedoše, pak se ne promenismo, no me Turci vratiše u ordiju — to sam opet moju
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Sablja ga posiječe, ali odmah zaraste; odsijeku mu ruku, ona odmah sama priraste; glavu, nogu, tako isto! Izgibe caru sva vojska.