Upotreba reči prisebna u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— pravi hvatajući muve i bubice, i onaj cvrkut male tice što cvrkuće u svako božje doba dana; ali mu pamet ne beše prisebna... On je čuo sve to, znao je sve to, ali nije mogao razmišljati ni o čemu...

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Zbilja je strašan izgledao u tim trenucima. Posle smo mu zadugo govorili, i ja i njena tetka, koja je zaista pametna i prisebna žena, i svi oni iz kuće, te se on postepeno umirio i uverio nas da više nikad onako šta neće pokušati.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

ona ga jasno osećaše u svojoj blizini, ali se staraše da radom uguši sve te misli, da se otrese toga bunila i da bude prisebna. To joj najzad pođe za rukom...

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

njim, samo izvuče svoju ruku iz njegove, jer joj to veoma smetaše, zabunjivaše je; a ona je htela da naročito sada bude prisebna. Znala je radi čega je on vodi, ali ne htede da misli unapred o tome.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Uvek bi na vrhuncu scene bežala: završetak scene je uvek bio njen poraz, i to je znala. Gospa-Jelka, prisebna kao obično, prosto nije primila ni tu scenu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti