Upotreba reči prisebnosti u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ovamte Cer, onamte Šabac... mica trakalica!... Čudio sam se samo sa koliko mira i prisebnosti govori, čak celom razgovoru daje šaljiv ton. Neobjašnjivo mi kako se neko može šaliti kada ljudi ginu!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Izgovorivši to, opet pognu glavu, pa prođe pored nje u školu, čudeći se svojoj prisebnosti i zahvaljujući slučaju što mu se jezik tako odreši.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Gospođa Leđenski zastade, pa se veoma začudi svojoj savršenoj mirnoći i prisebnosti. — Niste prvi koga sam primetila da me prati — reče ona. — Zaista, gospođo, nemam običaj...

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Đurica!... Šta ćeš tu, bre? Ovaj poznati mu pogled i glas oduze Đurici poslednju mrvu prisebnosti i odvažnosti. On, za trenutak, zaboravi gde je, zaboravi svoju zadaću i sve, pa stade da sastavlja u pameti odgovor,

Vujovu kuću i ugleda pred sobom dobro poznate mu crte stroga i odlučna lica, on ne izgubi ništa od svoje odlučnosti i prisebnosti, kao što je dosad obično bivalo.

Petrović, Rastko - PESME

sam se do albuma, tu našao njen lik i ljubio, Svaki drugi bi se za to na mestu mome ubio, A ja sam se jedino u prisebnosti svojoj gubio.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti